Slonim
Slonim Слонім; Слоним | |
---|---|
![]() Slonimski hram Svetog apostola Andrije | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Oblast | ![]() |
Rejon | Slonimski rejon |
Osnovan | prvi pomen 1252. |
Status grada | 1940. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2012. | 48.795 (procena) |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 53° 04′ 59″ S; 25° 19′ 01″ I / 53.083° S; 25.317° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Poštanski broj | 231800 |
Pozivni broj | +375 1562 |
Registarska oznaka | 4 |
Slonim (blr. Слонім; rus. Слоним) grad u zapadnom delu Republike Belorusije i administrativni centar Slonimskog rejona Grodnjenske oblasti.
Prema proceni iz 2012. u gradu je živelo 48.795 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Slonim se nalazi u južnom delu Grodnjenske oblasti na oko 195 km jugozapadno od glavnog grada zemlje Minska, i na oko 143 km jugoistočno od grada Grodna koji je administrativni centar Grodnjenske oblasti. Grad leži na mestu gde se u reku Ščaru uliva njena pritoka Isa. Kroz grad prolazi železnica koja povezuje gradove Baranaviče i Vavkavisk.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prema rezultatima arheoloških postoje dokazi o postojanju drevnog naselja na mestu današnjeg Slonima osnovanog još 1036. godine. Prvi pisani pomen o naselju datira iz perioda Ipatevskih letopisa u kojima se 1252. spominje naselje Uslonim ili Vslonim. Toponim verovatno vuče poreklo od staroslovenskih reči koje su označavala utvrđenje ili svojevrsnu barijeru za neprijatelje.[1]
U drugoj polovini XIII veka Slonim postaje delom Velike Kneževine Litvanije. Magdeburško pravo i status poluautonomnog trgovačkog grada dobija 1531. godine.
Nakon treće podele Poljsko-litvanske zajednice 1795. ulazi u sastav Ruske Imperije i postaje središtem istoimene gubernije. Pod ruskom upravom grad je bio sve do 1915. kada je okupiran od strane Nemačke. Na osnovu odredaba mirovnog ugovora iz Rige 1921. postaje delom Poljske i u njenim granicama ostaje sve do 1939. kada je konačno ušao u sastav Belorusije (u to vreme Beloruska SSR).
Pre početka Drugog svetskog rata i nemačke okupacije (koja je trajala od 24. juna 1941. do 10. jula 1944) u gradu je živela značajnija populacija jevrejskog stanovništva. U gradu i okolini postojalo je nekoliko sinagoga i jevrejskih škola (jedna od najstarijih je bila Velika sinagoga sagrađena 1642). Tokom okupacije gotovo celokupna jevrejska populacija je pobijena i raseljena od strane Nacista. Samo u toku jednog dana 14. novembra 1941. Nemci su na obližnjem Petraličevskom brdu streljali oko 10.000 ljudi, od čega su 9.000 bili Jevreji.[2][3] Do drugog masovnog streljanja došlo je tokom aprila 1942. i tada je pobijeno oko 8.000 ljudi. Gotovo sve jevrejske građevine su spaljene, a Velika Sinagoga koja je preživela uništenje danas je u srušenom stanju.
Nakon završetka rata grad je bio u sastavu prvo SSSR, a potom od 1991. i Republike Belorusije.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema proceni, u gradu je 2012. živelo 48.795 stanovnika.
1979. | 1989. | 1999. | 2009. | 2012. |
---|---|---|---|---|
36.659[4] | 45.741[4] | 45.741[4] | 48.970[4] | 48.795[4] |
Međunarodna saradnja[uredi | uredi izvor]
Grad Slonim ima potpisane ugovore o međunarodnoj saradnji sa sledećim naseljima i rejonima:
Toržok (Rusija)
Nižnjevartovsk (Rusija)
Sergijev Posad (Rusija)
Gvardejski rejon Kalinjingradske oblasti (Rusija)
rejon Severnoje Tušino grada Moskve (Rusija)
Čehovice Dzjedzice (Poljska)
Aleksandrov Kujavski (Poljska)
Teleneštski rejon (Moldavija)
Ogre (Letonija)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Srednevekovaя Belorussiя. Slonim, Ružanы
- ^ Lichtenstein, Kalman (1998). "The Ledger of Slonim". Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. avgust 2007) Joanne Saltman.
- ^ Gilbert, Martin (1986). The Holocaust. London: Fontana Press. str. 184—403. ISBN 978-0-00-637194-6.
- ^ a b v g d „BELARUS: Cities & Settlements”. City Population. Pristupljeno 17. 2. 2013.