Sokolsko društvo Kragujevac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sokolsko društvo Kragujevac
Datum osnivanja1907.
SedišteKragujevac, Srbija

Sokolsko društvo Kragujevac je sportsko društvo viteškog karaktera osnovano 1907. godine u Kragujevcu.

Sokolski pokret je pokret sportskog karaktera sa ideološkom suštinom, nastao u Češkoj, odakle se proširio na druge slovenske teritorije.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Gimnastička društva[uredi | uredi izvor]

Poklonici gimnastike u Kragujevcu 27. marta 1894. godine osnivaju Gimnastičko društvo Dušan Silni, a 1905. godine osniva se, na predlog uglednih gradskih prvaka, Kragujevačko društvo za gimnastiku.

Krajem 1907. godine na javnom času, koje je priredilo Kragujevačko društvo za gimnastiku, učestvovali su i vežbači Beogradskog sokola, što je ubrzalo prihvatanje sokolske ideje u Kragujevcu.[1]

Kragujevački Soko[uredi | uredi izvor]

Na vanrednoj skupštini Društvo menja ime u Soko. Prvi predsednik novog Društva bio je dotadašnji predsednik Kragujevačkog društva za gimnastiku, Kosta Sretenović, profesor Gimnazije, a prvi načelnik Živan Madžarević, učitelj gimnastike. Društvo je vežbalo u jednoj velikoj šupi bez tavanice, a leti na poljani.[2]

Kada je Kosta Sretenović prešao u Beograd, 1909. godine, na mestu predsednika zamenio ga je kapetan Mihailo Mika Kovačević, pod čijim vođstvom Društvo postiže značajne rezultate. Prvi saradnici bili su mu: general Milenko Varjačić, sekretar suda Đorđe Đura Brzaković, profesor Mihailo Lukić, učitelj Mihailo Katić i profesorka Zorica Dedinac Kovačević. Sportski rad sa članstvom bio je na zavidnom nivou a broj članova je rastao. Kapetan Kovačević je i ličnim primerom uticao na članstvo, ne samo da predano vežbaju, već i da se u privatnom životu vladaju sokolski.[3] Aktivna je bila i njegova supruga Zorka, čime se ukazivalo na potrebu emancipacije žena i njihovog uključivanja u društveni život. Uporedo sa propagandom među školskom omladinom, vršena je i propaganda sokolstva među ženama - upis u Ženski odbor. Tokom 1909. godine Kragujevac postaje vodeći grad u viteškim i nacionalnim manifestacijama. Na kraju 1910. godine broj članova Društva iznosio je: 155 članova iznad 18 godina, 82 vežbača, 26 podmladak vežbača od 14-18 godina, 75 dečaka od 7-14 godina i 9 članova stručnog odbora.

Dana 26. februara 1912. godine u Beogradu, na Drugoj redovnoj skupštini predvodničkih odbora, za nadzornika Šumadijske divizije sa sedištem u Kragujevcu izabran je načelnik Sokolskog društva u Kragujevcu, Jan Svoboda, nastavnik gimnasike u Gimnaziji.

Od septembra 1912. do decembra 1913. godine, za vreme Balkanskih ratova, Društvo nije radilo. Skoro svi članovi uprave i veliki broj starijih članova vežbača imali su ratni raspored.

Dana 2. marta 1914. godine u Kragujevcu je održana skupština Saveza Sokolskih društava Dušan Silni. Zbog nadahnutog patriotskog govora, predsednik Kragujevačkog sokolskog društva, Mihajlo Kovačević, je, nakon Sarajevskog atentata, proglašen neprijateljem Austrougarske monarhije. On i Sokolsko društvo Kragujevac pomenuti su u memorandumu Bečke vlade, u kome se za Sarajevski atentat okrivljuje Kraljevina Srbija. Pored njega okosnicu tadašnje uprave činila su i tri oficira koji su bili članovi organizacije Ujedinjenje ili smrt (Crna ruka). Za vreme Prvog svetskog rata rad Društva je bio zabranjen.

Posle Prvog svetskog rata rad Društvo je obnovljen. 1929. godine pri Društvu su osnovana dva odseka: pozorišni i muzički. Društvo je imalo i svoju knjižnicu. Dana 15. juna 1930. godine formiran je konjički odsek, a 16. otobra iste godine osnovana je mačevalačka sekcija. Na Božić 1931. godine pri Društvu je osnovano Lutkovo pozorište.

Sokolsko društvo Kragujevac-Matica[uredi | uredi izvor]

1932. godine Društvo je menja ime u Sokolsko društvo Kragujevac – Matica, jer se iz njega izdvojilo Sokolsko društvo Kragujevac I. Starešine Sokolsko društvo Kragujevac – Matica bili su: profesori Stevan Nešić i Stevan Jovanović, sudije Đura Brzaković i Dragutin Dimitrijević Gune i advokat Dragoljub Milovanović Bena. Na Vidovdan 1932. godine Društvo je obeležilo dvadesetpetogodišnjicu rada velikom proslavom.

Napad Nemačke na Kraljvinu Jugoslaviju označio je kraj legalnog delovanja Sokolske organizacije. 21. oktobra 1941. godine u Šumaricama, među ostalim Kragujevčanima, streljani su i starešine Sokolske župe profesor Miloje Pavlović i Sokolskog društva Kragujevac – Matica, Dragoljub Milovanović Bena. Tokom Drugog svetskog rata čanovi Društva priključuju se antifašističkim pokretima otpora, Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini i partizanima. Pristupanje Ravnogorskom pokretu uticalo je da nakon rata rad Društva bude onemogućen.

Sokolsko društvo Kragujevac I[uredi | uredi izvor]

Sokolsko društvo Kragujevac I osnovano je 1932. godine izdvajanjem iz Sokolskog društva Kragijevac. Delovalo je u naselju Radnička kolonija. Starešine su bili: Milan Jovanović, general Božin Hadži-Ilić i učitelj Petar Jevđević. I Sokolsko društvo Kragujevac I imalo je u pozorišni odsek i muzičku sekciju.

Šumadijska sokolska župa[uredi | uredi izvor]

Dana 16. januara 1921. godine formirana je Šumadijska sokolska župa sa sedištem u Kragujevcu. 1929. godine Šumadijska sokolska župa menja ime u Sokolska župa Kragujevac. 1940. godine u svom sastavu imala je 21 društvo i 94 seoske sokolske čete. Srarešine su bili Stevan Nešić, Miloje Pavlović i Steva Jovanović. Šumadijska sokolska župa učestvovala je na međunarodnim sokolskim sletovima u Pragu 1926, 1932. i 1938. godine i u Sofiji 1936. i 1939. godine.

Danas[uredi | uredi izvor]

Godine 1996, 55 godina, na inicijativu Jevđe Jevđovića, iz porodice Jevđović koja je dala više istaknutih članova Društva, obnovljen je rad Sokolskog društva Kragujevac – Matica. Kao pravni sledbenik Sokolskog društva Dušan Silni i Sokolskog društva Kragujevac – Matica, 1999. godine Društvo je zvanično registrovano u Ministarstvu za omladinu i sport. Član je Saveza Srpski soko a obnovljena je saradnja sa češkim, slovačkim, ruskim, lužičkosrpskim, slovenačkim Sokolima. Najstariji član tada obnovljenog Društva bio je Tanasije Taško Golić, jedan od nosilaca olimpijske baklje za Olimpijadu u Berlinu 1936. godine, koji je pred Drugi svetski rat bio načelnik Sokolskog društva Kragujevac-Matica.[3]

Sletovi i manifestacije[uredi | uredi izvor]

Dana 24. juna/7. jula 1909. godine javni čas u Beogradu, u okviru priprema V Sveslovenski Junačko – Sokolski slet.

Na Vidovdan 1910. godine. kragujevačko Društvo sa beogradskim i pirotskim predstavljalo je Kraljevinu Srbiju na V Srpskom sletu u sremskoj Ravanici Dana 26. juna 1910. godine V slet Bugarskih junaka i Slovenskih sokola u Sofiji Dana 5. septembra 1910. godine proslava stogodišnjice Varvarinske bitke

Godine 1911. Drugi svesokolski slet u Zagrebu. Dana 3. decembra. 1911. godine održano je Prvo Sokolsko akademsko veče u prostorijama Prve kragujevačke pivnce. Javni čas u Jagodini je održan 3. i 4. juna 1912. godine.

Godine 1912. VI Sveslovenski slet u Pragu – takmičarsko odeljenje Kragujevačkih sokola osvojilo je prvo mesto u kategoriji gimnastička vrsta.[4]

Godine 1921. slet u Osijeku

Godine 1922. slet u Ljubljani

Godine 1930. u Beogradu

Sokolski domovi[uredi | uredi izvor]

Akcija za izgradnju Sokolskog doma u Kragujevcu započela je pre Balkanskih ratova. Dom je završen 1925. godine (zgrada današnjeg Knjaževsko-srpskog teatra).

Drugi Sokolski dom, današnja Sokolana, podignut je 1929. godine kao društveni dom u novoizgrađenom naselju Radnička kolonija, najvećem planski izgrađenom naselju u državi, po ugledu na nemačka i engleska naselja Evidentiran je kao kulturno dobro i pod zaštitom je Zavoda za zaštitu spomenika. Koristilo ga je Sokolsko društvo Kragujevac I.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Radić, Borivoje (2013). Kragujevački leksikon. Beograd: Službeni glasnik. 
  2. ^ Nedeljković, Saša (2012). „Povest Saveza viteških društava "Dušan Silni"”. Zbornik Matice srpske za društvene nauke: 103—114. 
  3. ^ a b Jevđević, Jevđa (2008). Spomenica kragujevačkih sokola : 1907-2007. Kragujevac: Sokolsko društvo. 
  4. ^ Kragujevačko Sokolsko Društvo Dušan Silni (1914). U zlatnom Pragu : utisci i opažanja s puta na sveslovenski sokolski slet. Kragujevac. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kragujevačko Sokolsko Društvo Dušan Silni (1914). U zlatnom Pragu : utisci i opažanja s puta na sveslovenski sokolski slet. Kragujevac. 
  • Jevđević, Jevđa (2008). Spomenica kragujevačkih sokola : 1907-2007. Kragujevac: Sokolsko društvo. 
  • Radić, Borivoje (2013). Kragujevački leksikon. Beograd: Službeni glasnik. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]