Stepan Bandera

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Stepan Bandera
SBandera.jpg
Stepan Bandera
Puno ime Stepan Andrijovič Bandera (ukr. Степан Андрійович Бандера)
Datum rođenja (1909-01-01)1. januar 1909.
Mesto rođenja Stari Ugrinov, Galicija
 Austrougarska
Datum smrti 15. oktobar 1959.(1959-10-15) (50 god.)
Mesto smrti Minhen
 Zapadna Nemačka

Stepan Andrijovič Bandera (ukr. Степан Андрійович Бандера; Stari Ugrinov, Galicija, 1. januar 1909Minhen, 15. oktobar 1959) je bio ukrajinski političar i vođa Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN). Bio je kontroverzna osoba, sarađivao je i sa nacistima i sa Ujedinjenim Kraljevstvom.[1] Ubijen je u atentatu KGB-a u Minhenu.

Djetinjstvo i mladost[uredi]

Stepan Andrijovič Bandera se rodio u zapadnoukrajinskom selu Stari Ugrinov (Старий Угринів) u porodici svještenika Grkokatoličke (unijatske) crkve. Pohađao je Strijsku gimnaziju od 1919. do 1927. godine. Godine 1928. postao je član Ukrajinske Vojne Organizacije (Української Військової Організації) (UVO). Za vrijeme studija na Poljoprivrednom fakultetu Lavovskog univerziteta aktivno je učestvovao u radu ukrajinskih omladinskih organizacija anarhističkog tipa. Jedno vrijeme se sastajao sa studentskom organizacijom Grupa Ukrajinske Nacionalističke Omladine (Група Української Націоналістичної Молоді). Kasnije se priključio Organizaciji Ukrajinskih Nacionalista (Організація Українських Націоналістів) (OUN) gdje je ostvario uspješnu političku karijeru.

Nakon Prvog svjetskog rata kada je ugovorima Poljskoj ustupljena istočna Galicija (današnja zapadna Ukrajina) OUN je djelovala protiv poljske države, zbog nasilja Poljaka nad Ukrajincima. Od 1935. do 1936. godine je protiv njega vođen sudski proces zbog organizacije ubistva ministra unutrašnjih poslova Poljske Bronislava Perackoga. Zajedno sa još 11 drugova je osuđen na smrt, ali mu je kasnije kazna zamijenjena doživotnom robijom. Iz zatvora izlazi nakon njemačke i sovjetske okupacije Poljske 1939. Nikita Hruščov u svojim memoarima žali što je Bandera pušten „bez detaljne provjere“. OUN brzo počinje da se organizuje i u SSSR.

Njemačka i sovjetska okupacija Poljske[uredi]

Sovjetska tajna policija je uspjela da zavadi vrh OUN i on se rascjepio na dvije frakcije OUN - OUN-A i OUN-B. Jednu je predvodio pukovnik Andrija Meljnik a drugu Stepan Bandera. OUN Andrije Meljnika nije imala mnogo pristalica u Zapadnoj Ukrajini niti Ukrajini u cjelini. Ona je držala pod svojom komandom veoma razvijenu špijunsku mrežu OUN koja je djelovala u brojnim zemljama od Australije pa do Finske i Švedske ili na svim kontinentima. OUN Stepana Bandere je djelovala na ukrajinskim zemljama, naročito među mladim Ukrajincima, đacima i studentima.

1941.[uredi]

30. juna 1941. godine u Lavovu su Ukrajinci usmjereni od OUN sazvali Radu (Parlament) i proglasili obnovu ukrajinske nezavisne države. Tada su Nijemci odmah pokazali svoje pravo lice. Proglašenje je izvršeno bez konsultacija sa Nijemcima te je Gestapo pohapsio sve glavne ukrajinske vođe. Neki su strijeljani odmah, a neki otpremljeni u koncentracione logore. Uhapšen je i Stepan Bandera. Od njega se tražilo da se sazove nova Rada i opozove proglašenje nezavisnosti. Bandera nije pristajao na to. Otpremljen je u koncentracioni logor Zahsenhauzen. Uhapšena su i dva njegova brata i likvidirana u Aušvicu. Po Ukrajini su počela masovna hapšenja ukrajinskih nacionalista.

1942. do kraja rata[uredi]

Desetkovana OUN je u 1942. počela ponovo organizovano da djeluje. Počelo se sa stvaranjem Ukrajinske Ustaničke Armije (UPA). Na čelo UPA je došao general Roman Šuhevič. Nedostajalo je oružja. Ono je prikupljano na razne načine, preko šverca, otimanja od njemačke policije i napadima na manje njemačke formacije. Broj vojnika UPA je rastao i prelazio broj od stotinu hiljada.

Na terenu Zapadne Ukrajine se tad pojavila i poljska Armija Krajova. Ukrajinska UPA je ponudila saradnju ali su Poljaci odbili. Napadajući njemačke policijske jedinice UPA je došla u sukob sa Armijom Krajovom koja se pojavila kao zaštitnik poljskih kolonista u Ukrajini. UPA je napadala poljska sela i htjela da istjera Poljake iz Zapadne Ukrajine. Poljaci iz kvišlinške njemačke policije i Armije Krajove (razdvojeno) su napadali na ukrajinska sela. Vršeni su strašni pokolji na jednoj i drugoj strani. Najžešći sukob je bio u Voliniji.

Nijemcima je odgovarao poljsko-ukrajinski sukob. Veliki broj Ukrajinaca je otpremljen u koncentracione logore ili na prinudni rad u Njemačku. Kad su se u Ukrajini pojavili i sovjetski ukrajinski partizani stvar se još više iskomplikovala. Borbe su se vodile između Armije Krajove i sovjetskih partizana i UPA i sovjetskih partizana, UPA i Armije Krajove i UPA i Nijemaca i AK i Nijemaca. Borbe između UPA i sovjetskih partizana a kasnije regularne sovjetske armije su nastavljene i trajale još i u pedesetim godinama, skoro deset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Bandera je pušten iz logora oktobra 1944. i postaje nominalni vođa OUN i UPA.

Poslije rata[uredi]

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Stepan Bandera je živio u emigraciji u Zapadnoj Njemačkoj odakle je nastavio da rukovodi UPA uz pomoć i podršku britanskih obavještajnih službi.

Ubistvo Stepana Bandere[uredi]

Ubijen je po nalogu KGB-a 15. oktobra 1959. godine u Minhenu. Kako je utvrdio njemački Federalni Konstitucioni Sud ubistvo je izvršio Bogdan Stašinski cijanidnim metkom. 2005. godine bivši načelnik KGB-a Sovjetskog Saveza Vladimir Krjučkov priznao je da je ubistvo Stepana Bandere bilo jedno od poslednjih obračuna sa „neželjenim elementima“ nasilnim metodama. Stepan Bandera je sahranjen 20. oktobra na groblju Valdfridhof (Waldfriedhof) u Minhenu. Poslije njegove smrti organizaciju je vodio S. Lenkavski (С. Ленкавский).

Oprečna mišljenja o Banderi[uredi]

Spomenik Banderi, Ternopolj

Rusija (i ranije SSSR) imaju negativan stav prema UPA i Stepanu Banderi, smatrajući ih saradnicima Nijemaca (zbog borbi protiv sovjetskih partizana i Crvene armije). Poljska država takođe loše gleda na UPA, zbog borbi UPA protiv Armije Krajove i pokolja Poljaka. Kada je 13. oktobra 2007. otkriven spomenik Banderi u Lavovu, predsjedništvo saveza Poljaka Ukrajine je to nazvalo velikom provokacijom.

U Ukrajini postoje razna mišljenja. Dio javnosti smatra Banderu borcem za samostalnu ukrajinsku državu, i s time opravdava akcije UPA protiv Poljaka i Sovjeta. Isto tako, neki njemački dokumenti dokazuju borbe UPA protiv Nijemaca.

2010. predsednik Viktor Juščenko dodelio mu je častan naziv heroja Ukrajine, što je prouzrokovalo gnjev Rusa i Poljaka. Odluku je kasnije poništio novi predsednik Viktor Janukovič. U zapadnom ukrajinskom gradu Ivano-Frankovsk u maju 2010 dobio je naziv počasnog građanina, zajedno sa Romanom Šuhevičem.[2]

Vidi još[uredi]

Reference[uredi]

  1. Hitler shadow pages 80-90, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  2. „Two Nazi collaborators awarded honorary citizen titles in Ukraine”. en.rian.ru.  Tekst „ World ” ignorisan (pomoć); Tekst „ RIA Novosti” ignorisan (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi]