Sundbiberj
Sundbiberj šved. Sundbybergs | |
---|---|
![]() Fontana u Sundbiberju | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Okrug | Stokholmski okrug |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2019. | 52.414 |
— gustina | 5.976,51 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 17° 35′ S; 59° 13′ I / 17.58° S; 59.22° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 8,77 km2 |
Veb-sajt | |
www.sundbyberg.se |
Sundbiberj (šved. Sundbybergs) grad je u Švedskoj, u istočnom centralnom delu države. Grad je u okviru Stokholmskog okruga.[1] Odvojio se od Broma (koji je od 1916. opština Stokholma) 1888. godine kao pijačni grad. Stekao je status grada 1927. godine. Sundbiberj, sa površinom od 8,77 kvadratnih kilometara,[2] je najmanji grad u Švedskoj, ali i najgušće naseljen.[3]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Sundbiberj je dugo smatran gradom male poljoprivredne vrednosti i uglavnom se koristio kao mesto za odmor. Godine 1863. skoro ceo grad kupio je Anders Lofstrom, koji je tamo počeo da gradi kuće.[4] Godine 1870. prodato je prvo industrijsko zemljište i tada je grad dobio železnicu, kuće, industrije i komunalnu službu. Lofstrom je poklonio gradu svu svoju zemlju za izgradnju puteva, ulica, parkova, škola, crkvi.[4] Sundbiberj je postao potpuno samostalni industrijski grad.
-
Sundbiberj 1905.
Industrija[uredi | uredi izvor]
U Sundbiberju je živelo oko, otprilike, 50.000 stanovnika, u oko 17.000 kuća.[5] Industrijska politika grada je da obezbedi posao za svaku kuću, dakle 17.000 radnih mesta. Ukupno 12.000 putnika svakodnevno putuje u Sundbiberj ili iz njega.[5] Grad sadrži prodavnice, što ga čini samostalnim.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Razvoj stanovništva[uredi | uredi izvor]
Godina | Populacija | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1970 | 28.085
| ||||||||
1975 | 26.995
| ||||||||
1980 | 25.717
| ||||||||
1985 | 28.516
| ||||||||
1990 | 31.308
| ||||||||
1995 | 31.803
| ||||||||
2000 | 33.868
| ||||||||
2005 | 34.016
| ||||||||
2010 | 38.633
| ||||||||
2015 | 46.110
| ||||||||
2017 | 49.424
| ||||||||
Izvor: Statistika Švedske — Stanovništvo po regionima i godini. |
Stanovnici stranog porekla[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/50/Enk%C3%B6pingsv%C3%A4gen_2010.jpg/348px-Enk%C3%B6pingsv%C3%A4gen_2010.jpg)
Broj stanovnika stranog porekla (osobe rođene van Švedske ili njihovi roditelji), 31. decembra 2017. iznosio je 20.229, ili 40,93% stanovništva (49.424 — 31. decembra 2017). Broj stanovnika stranog porekla 31. decembra 2002. iznosio je 8.531 ili 25,24% stanovništva (33.797 — 31. decembra 2002).[6] Broj stanovnika stranog porekla 31. decembra 2017. iznosio je 49.424, od čega je 14.954 ljudi (30,26%) rođeno u stranoj zemlji. U tabeli ispod se nalazi tabela koja uključuje nordijske zemlje kao i 12 najčešćih zemalja iz kojeh su stanovnici stranog porekla.[7]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c7/R%C3%A5sunda%2C_Solna%2C_Sweden_-_panoramio_%286%29.jpg/346px-R%C3%A5sunda%2C_Solna%2C_Sweden_-_panoramio_%286%29.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/0f/Strandparken_Sundbyberg.jpg/348px-Strandparken_Sundbyberg.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/3d/Sundbybergs_station.jpg/348px-Sundbybergs_station.jpg)
Zemlja rođenja[7] | ||
---|---|---|
1 | ![]() |
34.470 |
2 | Azija | 2.002 |
3 | ![]() |
1.770 |
4 | ![]() |
1.394 |
5 | Afrika | 1.393 |
6 | ![]() |
1.270 |
7 | ![]() |
1.047 |
8 | ![]() |
992 |
9 | ![]() |
842 |
10 | ![]() |
745 |
11 | Južna Amerika | 665 |
12 | ![]() |
586 |
13 | ![]() |
333 |
14 | Severna Amerika | 286 |
15 | ![]() |
267 |
16 | ![]() |
263 |
17 | ![]() |
213 |
18 | ![]() |
211 |
19 | ![]() ![]() ![]() |
165 |
20 | ![]() |
163 |
21 | ![]() |
138 |
22 | ![]() |
77 |
23 | ![]() |
51 |
24 | Okeanija | 39 |
25 | ![]() |
38 |
26 | Nepoznata zemlja rođenja | 4 |
Javni prevoz[uredi | uredi izvor]
Sundbiberj koristi javni prevoz Stokholma. Sadrži nekoliko stanica metroa, kao i jednu železničku stanicu i dosta autobuskih stanica. Sundbiberj sadrži i nekoliko glavnih voznih linija. Sadržao je 1925—1959. tramvaje. Laki šinski sistem vratio u Sundbiberj u oktobru 2013. godine.[8]
- Galerija slika
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Sundbybergs stad”. www.sundbyberg.se (na jeziku: švedski). Pristupljeno 4. 6. 2020.
- ^ „Wayback Machine”. web.archive.org. 9. 8. 2016. Arhivirano iz originala 09. 08. 2016. g. Pristupljeno 4. 6. 2020.
- ^ „Folkmängd i riket, län och kommuner 31 december 2019 och befolkningsförändringar 1 oktober–31 december 2019. Totalt”. Statistiska Centralbyrån (na jeziku: švedski). Pristupljeno 4. 6. 2020.
- ^ a b „Historia”. www.sundbyberg.se (na jeziku: švedski). Pristupljeno 4. 6. 2020.
- ^ a b „Wayback Machine”. web.archive.org. 9. 8. 2016. Arhivirano iz originala 09. 08. 2016. g. Pristupljeno 4. 6. 2020.
- ^ Antal personer efter region, utländsk/svensk bakgrund och år (Read 4 januari 2019)
- ^ a b Statistiska centralbyrån: Utrikes födda efter län, kommun och födelseland 31 december 2017 (XLS-fil) Läst 4 januari 2019
- ^ „Tvärbanan till Kista och Helenelund - Sll”. www.sll.se. Pristupljeno 19. 4. 2018.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Dalje čitanje[uredi | uredi izvor]
- Sundbyberg Den nya Förstaden, H. Österberg, Zvanični muzej Sundbiberja
- Sundbyberg under Köpingtiden, H. Österberg, Zvanični muzej Sundbiberja
- Sundbyberg den 113:e Staden, H. Österberg, Zvanični muzej Sundbiberja
- Sundbyberg i Gamla Bilder, H. Österberg, Zvanični muzej Sundbiberja
- Sundbyberg bygger en Kyrka, H. Österberg, Zvanični muzej Sundbiberja
- Sundbyberg - om hus och miljöer, Eva Söderlind