Suhoj T-3
Suhoj T-3 | ||
---|---|---|
Suhoj T-3 | ||
Opšte | ||
Namena | lovac-presretač | |
Posada | 1 član | |
Zemlja porekla | SSSR | |
Proizvođač | projektant: OKB Suhoj, proizvođač: Fabrika aviona No153 | |
Prvi let | 26. maja 1956. | |
Početak proizvodnje | 1955. | |
Uveden u upotrebu | prototip | |
Status | van upotrebi | |
Prvi korisnik | SSSR - sovjetsko vojno vazduhoplovstvo | |
Broj primeraka | 3 | |
Dimenzije | ||
Dužina | 18,06 m | |
Razmah krila | 8,43 m | |
Visina | 4,82 m | |
Površina krila | 34,20 m² | |
Masa | ||
Prazan | 9.080 kg | |
Maks. težina pri uzletanju | 11.200 kg | |
Pogon | ||
Turbo-mlazni motor | 1 h АЛ-7Ф | |
Potisak TMM | 1 x 76,00 kN | |
Performanse | ||
Brzina krstarenja | 846 km/h | |
Maks. brzina na Hopt | 2.100 km/h | |
Dolet | 1.840 km | |
Plafon leta | 18.000 m |
Suhoj T-3 (rus. Сухой Т-3; NATO naziv engl. Fishpot-А) je eksperimentalni supersonični lovac presretač na mlazni pogon sa delta krilima napravljen u Rusiji. Avion je prvi put poleteo 1956. godine, a projekt je prerastao u serijski proizvođen lovac Suhoj Su-9 (1957) i Su-11/(T-47) (1962)
Projektovanje i razvoj
[uredi | uredi izvor]U junu mesecu 1953. godine OKB Suhoj je počeo projektovanje supersoničnog borbenog aviona i to: jednog sa strelastim krilima koji je dobio oznaku S-1 (prema obliku krila S-strelasta) i drugog sa delta krilima koji je dobio oznaku T-3 (prema T-trouglasta krila). Prototip ovog aviona sa oznakom T-3 je završen u oktobru mesecu 1955. godine i otpočeto je njegovo testiranje. Prvi probni let je obavljen 26. maja 1956, a javnosti je prvi put prikazan 24. juna 1956. godine u Tušinu na Dan avijacije zajedno sa ostalim novim avionima.[1] Prototip T-3 postaje leteća laboratorija na kojoj su testirani radari, motori i naoružanje. Nakon ovog prototipa napravljena je čitava serija prototipskih aviona. Prototipski avion sa oznakom T-43 obavio je prvi probni let 10. oktobra 1957. godine, njim je upravljao V. S. Iljušin[2] probni pilot koji je sa ovim avionom (do duše bez radara i naoružanja) 30. oktobra 1957. dostigao visinu od 21.500 m, a dva dana kasnije postigao brzinu od 2.200 km/h. Do kraja 1957. godine obavljeno je 40 letova ovim prototipom aviona i potvrdila ispravnost ovog konstruktivnog rešenja.
Tehnički opis
[uredi | uredi izvor]Avion T-3 je jednosedi jednomotorni avion napravljen prema klasičnoj šemi, srednjokrilac je sa delta (trouglastim) krilom i uglom nagiba napadne ivice krila 53° što mu omogućava postizanje veoma velikih brzina. Repni stabilizatori su takođe strelastog oblika. Trup aviona je kružnog oblika i odlikovao se čistim aerodinamičnim površinama. Na nosu aviona se nalazio ulaz za vazduh. Imao je turbo mlazni motor Ljuljka AL-7F sa potisakom od 76 kN. Stajni organ je uvlačeći, sistema tricikl, prednja nosna noga se uvlačila u trup aviona, a glavne oslone noge su se nalazile ispod krila i u toku leta su se uvlačile u krila. Položaj krilnih nogu stajnog trapa je bio takav da nije smetao sistemu podvešavanja oružja i spoljnih rezervoara za gorivo. Kokpit pilota smešten u kabinu pod pritiskom, a lociran gotovo u samom nosu aviona omogućavao je dobru preglednost pilotu kako u fazama poletalja i sletanja tako i pri letu aviona. Avion T-3 je trebalo da bude naoružan raketame vazduh-vazduh 2 × Kalingrad K-8 ili Raduga K-9. U unutrašnjosti aviona bili su smešteni rezervoari za gorivo koji su mu omogućavali dolet od 1.840 km.[3][4][5]
Naoružanje
[uredi | uredi izvor]Naoružanje aviona: Suhoj T-3 | |||
Vatreno (streljačko) naoružanje | |||
Top | |||
Mitraljez | |||
Bombardersko naoružanje (bombe) | |||
Raketno naoružanje (rakete) | |||
Broj i oznaka raketa | v-v:(2 × Kalingrad K-8 ili 2 × Raduga K-9) | ||
Broj podvešanih raketa | 2 |
Operativno korišćenje
[uredi | uredi izvor]Do operativnog korišćenja ovog aviona nije došlo, napravljeno je 3 prototipa za letna ispitivanja i jedan prototip koji je iskorišćen za statičko ispitivanje do uništenja. U toku ispitivanja vršene su prerade ovih prototipova tako da je poznato da su napravljena više pod tipova ovog aviona koji su imali oznake: (T-43; PT-7; PT-8; i T-47[5]), (T-49 i T-5[3]), (T-431; T-37; T-39; PT-7; PT-8 i T-5[6]). Ovi prototipovi aviona su niz godina služili kao leteće laboratorije na kojima su testirani radari, naoružanje i instrumentacija. Na osnovu ovih ispitivanja i poboljšanja nastala je serija aviona porodice Suhoj, Su-9, Su-11 i Su-13. Prvi od ovih aviona je poleteo 1957. godine i ušao je u serijsku proizvodnju.[traži se izvor]
Zemlje koje koriste ovaj avion
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „SU-9 FISHPOT-B interceptor”. legion.wplus.net. Arhivirano iz originala 18. 03. 2011. g. Pristupljeno 14. 9. 2011.
- ^ „Kto estь kto”. www.airforce.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011.
- ^ a b „Suhoй T-3”. www.airwar.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011.
- ^ „Sukhoi T-4 (100) - bomber”. www.aviastar.org. Pristupljeno 14. 9. 2011.
- ^ a b „T-3, P.O.Sukhoj”. www.ctrl-c.liu.se. Pristupljeno 14. 9. 2011.
- ^ [1][mrtva veza]
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172.
- Hlopotob, O. D. (2004). Istoriя voennoй aviacii ot pervыh letatelьnыh apparatov do reaktivnыh samolёtob (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: AST, Moskva i Poligon, SPb,.
- Bagratinov, Valeriй (2005). Krыlья Rossii (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Эksmo. ISBN 978-5-699-13732-9.
- Gordюkov, Nikolaй (1994). Pervыe reaktivnыe istrebiteli Suhogo (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Polygon. ISBN 978-5-88541-003-8.
- Lavrov, A. B. (2010). Reformirvanie Voenno-vozdušnыh sil Rossii (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Novaя armiя Rossii. ISBN 978-5-9902620-1-0.
- Antonov, Vladimir (1996). OKB Sukhoi (na jeziku: (jezik: engleski)). Gordon, Yefim & others. Midland: Leicester. ISBN 978-1-85780-012-8.
- Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7.
- Donald, David (2000). The Encyclopedia of World Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble.
- Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875 - 1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3.
- Gunston, Bill (1995). The Encyclopedia of Modern Warplanes (na jeziku: (jezik: engleski)). New York: Barnes & Noble,.
- Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0470-980-2.
- Monro, Bob (1995). Jane`s Combat Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Chant, Christopher;. Glasgow: Harper Collins Publishers.
- David, Isby,C (1997). Jane`s Fighter Combat in the Jet Age (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Harper Collins Publishers.
- Shavrov, V.B. History of the aircraft construction in the USSR (na jeziku: (jezik: engleski)). ISBN 978-5-217-02528-2.
- Green, W (2001). The Great Book of Fighters. Swanborough, G. MBI Publishing. ISBN 978-0-7603-1194-3.
- Winchester, Jim (2006). Military Aircraft of the Cold War (na jeziku: (jezik: engleski)). San Diego, CA: Thunder Bay Press.
- Taylor, Michael (1996). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1996/1997 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's.
- Taylor, Michael (1999). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1999/2000 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- „Zvanični sajt Suhoja” (na jeziku: (jezik: ruski) i (jezik: engleski)). www.sukhoi.org. Pristupljeno 11. 2. 2011.[mrtva veza]
- „Su-9,11,13” (na jeziku: (jezik: ruski) i (jezik: engleski)). www.sukhoi.org. Pristupljeno 4. 4. 2011.
- „VVS Rossii Kto estь kto:” (na jeziku: (jezik: ruski)). www.airforce.ru. Pristupljeno 30. 1. 2011.
- „T-3” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 4. 4. 2011.[mrtva veza]
- „Sukhoi T-3 1956” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aviastar.org. Pristupljeno 4. 4. 2011.
- „T-3, P.O.Sukhoi” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.ctrl-c.liu.se. Pristupljeno 4. 4. 2011.
- „Suchoj T-3,” (na jeziku: (jezik: nemački)). Galerie. Pristupljeno 4. 4. 2011.[mrtva veza]