Teodor Morel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Teodor Morel
Datum rođenja(1886-07-22)22. jul 1886.
Mesto rođenjaMincenbergNemačko carstvo
Datum smrti26. maj 1948.(1948-05-26) (61 god.)
Mesto smrtiTegernze, BavarskaNemačka

Teodor Gilbert Morel (nem. Theodor Gilbert Morell; Mincenberg, 22. jul 1886Tegernze, Bavarska, 26. maj 1948) je bio lični lekar Adolfa Hitlera. Završio je medicinsku obuku i bio je licencirani doktor opšte prakse u Nemačkoj mnogo ranije nego što je upoznao Hitlera.[1][2]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Morel je bio drugi sin profesora u osnovnoj školi i rođen je i odrastao u selu Mincenberg u oblasti Hesen. Studirao je medicinu u Grenoblu i Parizu, a zatim se obučavao za obstetričara i ginekologa u Minhenu od 1910. godine. Do 1913. godine je završio obrazovanje za doktora i dobio lekarsku licencu. Godinu dana je služio kao pomoćni lekar na prekookeanskom brodu, a nakon toga je otvorio ordinaciju u Dicenbahu. U Prvom svetskom ratu je služio kao lekar na frontu, a nakon toga kao medicinski oficir. Do 1919. godine je imao ordinaciju u Berlinu, a 1920. godine je oženio Haneloru Moler, koja je bila bogata glumica. Uglavnom se odlučivao za rešavanje neobičnih medicinskih slučajeva kod bogatijeg sloja ljudi. Odbio je ponude da bude lični lekar Reze Šaha i kralja Rumunije.

Morel je tvrdio da osim što je sticao znanja na prestižnim univerzitetima, bio i učenik Ilje Mečnikova, koji je bio poznati bakteriolog koji je osvojio Nobelovu nagradu. Takođe je bio suvlasnik više farmaceutskih kompanija srednje veličine. Morel je postao član Nacističke partije 1933. godine.

Rad na poziciji Hitlerovog lekara[uredi | uredi izvor]

Hitler i Morel su se upoznali na jednoj zabavi u Hitlerovoj kući u Berhtesgadenu. Morel je tada tvrdio da može da ga izleči u roku od godinu dana. Morelova žena je bila nezadovoljna kada je on prihvatio ponudu da bude Hitlerov lični lekar. Morel je počeo Hitlerovu terapiju korišćenjem raznih vrsta standardnih lekova, a uz to je počeo da koristi i hidrolizovanu bakteriju ešarihije koli. Na početku je izgledalo kao da terapija deluje i Morel je postao deo bliskog Hitlerovog kruga prijatelja, u kom je ostao do pred kraj rata. Istoričari su pokušali ovu bliskost da objasne time što je Morel imao reputaciju u Nemačkoj kao odličan lekar u oblasti borbe protiv sifilisa. Hitler se navodno veoma plašio te bolesti, koju je povezivao sa Jevrejima. Određeni ljudi bliski Hitleru su tvrdili da je on imao vidljive simptome i sifilisa i Parkinsonove bolesti.

Kada je Hitler imao problema sa pokretljivošću nakon ustajanja ujutru, Morel mu je ubrizgavao injekciju koja se sastojala iz mešavine vode i tečnosti iz paketa obmotanih zlatnom folijom, koje je on nazivao Vitamultin. Nakon korišćenja tih lekova, Hitler bi se osećao bolje i svežije. Član Himlerovog SS-a je nabavio malu količinu tog leka, koja je ispitana. Utvrđeno je da se u leku nalazio metamfetamin.

Albert Šper je Morela smatrao za oportunistu, koji je kad je postao Hitlerov lični lekar, postao nesmotren i lenj prilikom vršenja svog posla. Bilo mu je važnije sticanje novca i položaja od obezbeđivanja medicinske nege.

Tokom 1939. Morel je nenamerno učestvovao u aneksovanju Čehoslovčake. Čehoslovački predsednik Emil Hača se toliko uplašio Hitlerovog izliva besa da se onesvestio. Morel mu je ubrizgao supstancu stimulanata da bi ga probudio. Tvrdio je da su to bili samo vitamini, ali je postojala mogućnost da je koristio metamfetamin. Hača je nakon toga brzo pristao da ispuni Hitlerove uslove.

Nakon pokušaja da se izvrši atentat na Hitlera tokom jula 1944. Morel ga je lečio penicilinom koji je kao lek tek počeo da se testira u redovima Američke vojske. Nije se znalo odakle mu penicilin, i prilikom ispitivanja Američkih obaveštajaca posle rata, on je tvrdio da ne zna ništa o njemu. Članovi Hitlerovog kruga saradnika su tvrdili da je Morel imao u posedu značajan procenat kompanije koji je prodavao proizvod za koji je tvrdio da je pencilin, a to nije bio.

Do aprila 1945. Hitler je pio 28 različitih pilula svakog dana, uz niz lekova koji su mu se ubrizgavali uz pomoć injekcije (mnoge od njih su u sastavu imale glukozu). Takođe je skoro svaki dan intravenozno dobijao veće količine metamfetamina. Hitler je izbacio Morela iz bunkera u kom su se krili 22. aprila 1945. tvrdeći da mu više nije potrebna medicinska pomoć. Morel je u bunkeru ostavio veću količinu spremljenih lekova za upotrebu od strane Hitlera.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Morel je pobegao iz Berlina u jednom od poslednjih letova, ali su ga ubrzo zarobili Amerikanci. Jedan od agenata koji su ga ispitivali navodno je bio zgađen Morelovom gojaznošću i nedostatkom higijene. Iako je bio zatvoren u Američkom zatvoreničkom logoru na mestu logora Buhenvald gde je ispitivan o njegovoj bliskosti sa Hitlerom, Morel nikada nije bio optužen za neki zločin. Zdravlje mu se brzo pogoršavalo. Imao je veliki problem sa gojaznošću i otežanim govorom. Umro je u Tegernzeu od moždanog udara.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dr. Theodor Morell”. Spartacus Educational. Pristupljeno 30. 1. 2021. (jezik: engleski)
  2. ^ „Theodor Morell”. World War II Database. Pristupljeno 30. 1. 2021. (jezik: engleski)