Formula 1 — sezona 2013

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Формула 1 (2013))
Sezona 2013
← 2012
2014 →
Sebastijan Fetel - četvrti naslov prvaka u nizu
Fernando Alonso - drugo mesto, 155 bodova iza prvaka
Mark Veber - timski kolega prvaka, završio je sezonu na trećem mestu
Red Bul - četvrti put u nizu prvak u takmičenju konstruktora

Formula 1 2013. godine je 64. sezona Formule 1.

Red Bul i Sebastijan Fetel odbranili su naslove u konkurenciji konstruktora, odnosno vozača. Ove godine je na stazi bilo pet svetskih prvaka: Kimi Rejkenen, Sebastijan Fetel, Fernando Alonso, Luis Hamilton i Dženson Baton. Tokom zimske pauze je obavljeno nekoliko transfera vozača, a najznačajniji su prelazak Luisa Hamiltona iz Maklarena u Mercedes, dok je na njegovo mesto u britanskom timu došao Serhio Peres koji je u 2012. vozio za Zauber. Ove godine je uzelo učešće i pet novajlija: (Esteban Gutijeres, Valteri Botas, Gido van der Garde, Žil Bjanki i Maks Čilton) te dvoje povratnika - Adrijan Zutil koji se vratio u Fors Indiju i zauzeo mesto Nikolasa Hilkenberga (prešao u Zauber) i Šarl Pik koji će voziti za Katerham. Sezona 2013.je poslednja sezona u kojoj su se koristili V8 motori. Oni su od sezone 2014. zamenjeni V6 motorima. Time se okončava razmak od 2006. do 2013. godine koji se smatra erom V8 motora.

Timovi i vozači[uredi | uredi izvor]

Spisak vozača za sezonu 2013.

Tim Gume Br. Vozači Trke
Austrija Infiniti Red bul rejsing P
1
Njemačka Sebastijan Fetel
sve
2
Australija Mark Veber
sve
Italija Skuderija Ferari P
3
Španija Fernando Alonso
sve
4
Brazil Felipe Masa
sve
Ujedinjeno Kraljevstvo Vodafon Maklaren Mercedes P
5
Ujedinjeno Kraljevstvo Dženson Baton
sve
6
Meksiko Serhio Peres
sve
Ujedinjeno Kraljevstvo Lotus F1 P
7
Finska Kimi Rejkenen
1-17
7
Finska Heiki Kovalainen
18-17
8
Francuska Roman Grožan
sve
Njemačka Mercedes gran pri P
9
Njemačka Niko Rozberg
sve
10
Ujedinjeno Kraljevstvo Luis Hamilton
sve
Švajcarska Zauber P
11
Njemačka Niko Hilkenberg
sve
12
Meksiko Esteban Gutijeres
sve
Indija Sahara Fors Indija F1 tim P
14
Ujedinjeno Kraljevstvo Pol di Resta
sve
15
Njemačka Adrijan Zutil
sve
Ujedinjeno Kraljevstvo Vilijams P
16
Venecuela Pastor Maldonado
sve
17
Finska Valteri Botas
sve
Italija Skuderija Toro Roso P
18
Francuska Žan-Erik Vernje
sve
19
Australija Danijel Rikijardo
sve
Malezija Katerham F1 tim P
20
Francuska Šarl Pik
sve
21
Holandija Gido van der Garde
sve
Rusija Marusija P
24
Francuska Žil Bjanki
sve
25
Ujedinjeno Kraljevstvo Maks Čilton
sve

Trke[uredi | uredi izvor]

R. br.
Gran Pri
Pol pozicija
Najbrži krug
Pobednik
Konstruktorski pobednik
1. Australija Velika nagrada Australije Njemačka Sebastijan Fetel Finska Kimi Rejkenen Finska Kimi Rejkenen Ujedinjeno Kraljevstvo Lotus
2. Malezija Velika nagrada Malezije Njemačka Sebastijan Fetel Meksiko Serhio Peres Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red Bul Reno
3. Kina Velika nagrada Kine Ujedinjeno Kraljevstvo Luis Hamilton Njemačka Sebastijan Fetel Španija Fernando Alonso Italija Ferari
4. Bahrein Velika nagrada Bahreina Njemačka Niko Rozberg Njemačka Sebastijan Fetel Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red bul rejsing
5. Španija Velika nagrada Španije Njemačka Niko Rozberg Meksiko Esteban Gutijeres Španija Fernando Alonso Italija Skuderija Ferari
6. Monako Velika nagrada Monaka Njemačka Niko Rozberg Njemačka Sebastijan Fetel Njemačka Niko Rozberg Njemačka Mercedes gran pri
7. Kanada Velika nagrada Kanade Njemačka Sebastijan Fetel Australija Mark Veber Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red bul rejsing
8. Ujedinjeno Kraljevstvo Velika nagrada Velike Britanije Ujedinjeno Kraljevstvo Luis Hamilton Australija Mark Veber Njemačka Niko Rozberg Njemačka Mercedes gran pri
9. Njemačka Velika nagrada Nemačke Ujedinjeno Kraljevstvo Luis Hamilton Španija Fernando Alonso Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red bul rejsing
10. Mađarska Velika nagrada Mađarske Ujedinjeno Kraljevstvo Luis Hamilton Australija Mark Veber Ujedinjeno Kraljevstvo Luis Hamilton Njemačka Mercedes gran pri
11. Belgija Velika nagrada Belgije Ujedinjeno Kraljevstvo Luis Hamilton Njemačka Sebastijan Fetel Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red bul rejsing
12. Italija Velika nagrada Italije Njemačka Sebastijan Fetel Ujedinjeno Kraljevstvo Luis Hamilton Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red bul rejsing
13. Singapur Velika nagrada Singapura Njemačka Sebastijan Fetel Njemačka Sebastijan Fetel Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red bul rejsing
14. Južna Koreja Velika nagrada Koreje Njemačka Sebastijan Fetel Njemačka Sebastijan Fetel Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red bul rejsing
15. Japan Velika nagrada Japana Australija Mark Veber Australija Mark Veber Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red bul rejsing
16. Indija Velika nagrada Indije Njemačka Sebastijan Fetel Finska Kimi Rejkenen Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red bul rejsing
17. Ujedinjeni Arapski Emirati Velika nagrada Abu Dabija Australija Mark Veber Španija Fernando Alonso Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red bul rejsing
18. Sjedinjene Američke Države Velika nagrada Sjedinjenih Američkih Država Njemačka Sebastijan Fetel Njemačka Sebastijan Fetel Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red bul rejsing
19. Brazil Velika nagrada Brazila Njemačka Sebastijan Fetel Australija Mark Veber Njemačka Sebastijan Fetel Austrija Red bul rejsing

Plasmani[uredi | uredi izvor]

Bodovi se dodeljuju vozačima koji osvoje prvih 10 mesta i to na sledeći način:

Pozicija  1.   2.   3.   4.   5.   6.   7.   8.   9.   10. 
Bodovi 25 18 15 12 10 8 6 4 2 1

Plasman vozača[uredi | uredi izvor]

mesto vozač bodovi AUS
Australija
MAL
Malezija
KIN
Kina
BAH
Bahrein
ŠPA
Španija
MON
Monako
KAN
Kanada
VBR
Ujedinjeno Kraljevstvo
NEM
Njemačka
MAĐ
Mađarska
BEL
Belgija
ITA
Italija
SIN
Singapur
JKO
Južna Koreja
JAP
Japan
IND
Indija
ABU
Ujedinjeni Arapski Emirati
SAD
Sjedinjene Američke Države
BRA
Brazil
1. Njemačka Sebastijan Fetel 397 3. 1. 4. 1. 4. 2. 1. Odu 1. 3. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1.
2. Španija Fernando Alonso 242 2. Odu 1. 8. 1. 7. 2. 3. 4. 5. 2. 2. 2. 6. 4. 11. 5. 5. 3.
3. Australija Mark Veber 199 6. 2. Odu 7. 5. 3. 4. 2. 7. 4. 5. 3. 15. Odu 2. Odu 2. 3. 2.
4. Ujedinjeno Kraljevstvo Luis Hamilton 189 5. 3. 3. 5. 12. 4. 3. 4. 5. 1. 3. 9. 5. 5. Odu 6. 7. 4. 9.
5. Finska Kimi Rejkenen 183 1. 7. 2. 2. 2. 10. 9. 5. 2. 2. Odu 11. 3. 2. 5. 7. Odu
6. Njemačka Niko Rozberg 171 Odu 4. Odu 9. 6. 1. 5. 1. 9. 19. 4. 6. 4. 7. 8. 2. 3. 9. 5.
7. Francuska Roman Grožan 132 10. 6. 9. 3. Odu Odu 13. 19. 3. 6. 8. 8. Odu 3. 3. 3. 4. 2. Odu
8. Brazil Felipe Masa 112 4. 5. 6. 15. 3. Odu 8. 6. Odu 8. 7. 4. 6. 9. 10. 4. 8. 12. 7.
9. Ujedinjeno Kraljevstvo Dženson Baton 73 9. 17. 5. 10. 8. 6. 12. 13. 6. 7. 6. 10. 7. 8. 9. 14. 12. 10. 4.
10. Njemačka Niko Hilkenberg 51 NPT 8. 10. 12. 15. 11. Odu 10. 10. 11. 13. 5. 9. 4. 6. 19. 14. 6. 8.
11. Meksiko Serhio Peres 49 11. 9. 11. 6. 9. 16. 11. 20. 8. 9. 11. 12. 8. 10. 15. 5. 9. 7. 6.
12. Ujedinjeno Kraljevstvo Pol di Resta 48 8. Odu 8. 4. 7. 9. 7. 9. 11. 18. Odu Odu 20. Odu 11. 8. 6. 15. 11.
13. Njemačka Adrijan Zutil 29 7. Odu Odu 13. 13. 5. 10. 7. 13. Odu 9. 16. 10. 20. 14. 9. 10. Odu 13.
14. Australija Danijel Rikijardo 20 Odu 18. 7. 16. 10. Odu 15. 8. 12. 13. 10. 7. Odu 19. 13. 10. 16. 11. 10.
15. Francuska Žan-Erik Vernje 13 12. 10. 12. Odu Odu 8. 6. Odu Odu 12. 12. Odu 14. 18. 12. 13. 17. 16. 15.
16. Meksiko Esteban Gutijeres 6 13. 12. Odu 18. 11. 13. 20. 14. 14. Odu 14. 13. 12. 11. 7. 15. 13. 13. 12.
17. Finska Valteri Botas 4 14. 11. 13. 14. 16. 12. 14. 12. 16. Odu 15. 15. 13. 12. 17. 16. 15. 8. Odu
18. Venecuela pastor Maldonado 1 Odu Odu 14. 11. 14. Odu 16. 11. 15. 10. 17. 14. 11. 13. 16. 12. 11. 17. 16.
19. Francuska Žil Bjanki 0 15. 13. 15. 19. 18. Odu 17. 16. Odu 16. 18. 19. 18. 16. Odu 18. 20. 18. 17.
20. Francuska Šarl Pik 0 16. 14. 16. 17. 17. Odu 18. 15. 17. 15. Odu 17. 19. 14. 18. Odu 19. 20. Odu
21. Finska Heiki Kovalainen 0 14. 14.
22. Holandija Gido van der Garde 0 18. 15. 18. 21. Odu 15. Odu 18. 18. 14. 16. 18. 16. 15. Odu Odu 18. 19. 18.
23. Ujedinjeno Kraljevstvo Maks Čilton 0 17. 16. 17. 20. 19. 14. 19. 17. 19. 17. 19. 20. 17. 17. 19. 17. 21. 21. 19.

Plasman konstruktora[uredi | uredi izvor]

mesto konstruktor bodovi
1. Austrija Red bul 596
2. Njemačka Mercedes 360
3. Italija Ferari 354
4. Ujedinjeno Kraljevstvo Lotus 315
5. Ujedinjeno Kraljevstvo Maklaren 122
6. Indija Fors Indija 77
7. Švajcarska Zauber 57
8. Italija Toro Roso 33
9. Ujedinjeno Kraljevstvo Vilijams 5
10. Rusija Marusija 0
11. Ujedinjeno Kraljevstvo Katerham 0

Legenda[uredi | uredi izvor]

Boja Značenje
Žuta Pobednik
Siva 2. mesto
Braon 3. mesto
Roze Odustajanje (Odu)
Bela Nije počeo trku (NPT)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]