Hiter 17

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hiter 17

Jedrilica jednosed Hiter 17
Jedrilica jednosed Hiter 17

Opšti podaci
Namena Obuka i trenaža
Posada 1
Poreklo  Kraljevina Jugoslavija
Proizvođač Samogradnja
Probni let 1934. (AUS.)
Uveden u upotrebu 1936. (YU)
Povučen iz upotrebe 1941. (YU)
Status neaktivan
Prvi operater OO Kragujevac i JC "Zlatibor"
Broj primeraka 5[1]
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Hiter 17(nem. Hütter Hü 17) je jednoseda vazduhoplovna jedrilica, drvene konstrukcije. Napravljena je u Kraljevini Jugoslavija 1936. godine u stolarskoj fabrici Đoka Popovića iz Užica namenjena obuci i trenaži sportskih pilota i jedriličara.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Jedrilica Hütter Hü 17 crtež u tri projekcije
Jedrilica Hütter Hü 17b u Bečkom tehničkom muzeju
Jedrilica Hütter Hü 17b sa Flugausstellung Hermeskeil

Ovu jedrilicu su konstruisala braća Urlih i Volfgang Hiter iz Salcburga (Austrija) još dok su bili studenti. Želja im je bila da naprave malu, jednostavnu i veoma pokretnu jedrilicu namenjenu jedrenju po Alpima. Jedrilica je dobila naziv prema prezimenu konstruktora a brojna vrednost 17 je predstavljala željenu finesu. Planovi jedrilice su namenjeni samogradnji, bili su dostupni svima pa je na osnovu njih napravljeno preko 100 jedrilica u aerokubovima širom Evrope.

Kada su braća Hiter napravile sporazum sa nemačkom firmom za proizvodnju jedrilica Schempp-Hirth ova jedrilica je preprojektovana, dobila je vetrobransko staklo od pleksiglasa i fiksni točak umesto skije. Ovaj tip jedrilice dobio je naziv Göppingen Gö 5. Posle rata ova jedrilica se proizvodila pod nazivom Hü 17b, imala je zatvorenu kabinu, aerodinamičke kočnice i nešto veće dimenzije.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Jedrilica Hiter 17 je mešovite konstrukcije (drvo i platno) a izvedena je kao visokokrilni monoplan. Trup joj je drvena konstrukcija šestougaonog poprečnog preseka čiji je prednji deo obložen drvenom lepenkom a od krila prema repu trup je obložen platnom. Kabina je bila otvorena, na kasnijim modelima sa vetrobranom od pleksiglasa. Jedrilica je bila opremljena najosnovnijim instrumentima za dnevno letenje. Kao stajni trap ovoj jedrilici je služio metalni klizač pričvršćen amortizerima od tvrde gume. Na kasnijim modelima je ugrađivan i fiksan gumeni točak. Na repu jedrilice nalazila se elastična drljača.

Krilo je bilo ravno, pravougaonog oblika sa zaobljenim krajem. Modeli Hü 17 i CAT 20 su imali krila sa jednom drvenom ramenjačom a posleratni modeli su imali krila sa dve ramenjače. Napadna ivica krila je bila napravljena u obliku kutije obložene šper pločom a ostatak krila je bio obložen impregniranim platnom. Aeroprofil krila je bio Götingen 535 i NACA M-6 a vitkost krila je bila 10,2. Krila su kosim podupiračima bila oslonjena na trup jedrilice a neki modeli su bili opremljeni zakrilcima i aerodinamičkim kočnicama.

Konstrukcija horizontalnog i vertikalnog stabilizatora kao i kormila bili su izvedeni kao i krilo.

Varijante jedrilica[uredi | uredi izvor]

  • Hü 17 - polazni model sa razmahom krila 9,7 m.
  • Hü 17B - model posle Drugog svetskog rata sa povećanim razmahom i većom sopstvenom težinom.
  • Göppingen Gö 5 - model koji je proizvodila firma Schempp-Hirth.
  • TG-24 - model inspirisan sa Gö 5 koji je projektovn za USAAF (Vazduhoplovstvo SAD).
  • CAT 20 - italijanski model proizvođen na osnovu licence 1938. god. napravljeno je preko 20 primeraka.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Hiter 17 a prema izvorima[2]

Finesa 1 : 17 pri brzini 64 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 160 km/h
  • minimalna brzina  km/h
  • minimalno propadanje   0,98m/s pri brzini 64 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 9,69m
  • dužina 5,18m
  • visina m
  • površina krila 9,20m²
  • aeroprofil krila koren Gö 535 a vrh NACA M-6
  • vitkost 10,2
  • maks. opterečenje krila; 17,2kg/m²
Masa
  • sopstvena 65 kg
  • nosivost 93 kg
  • poletna 158 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

U Kraljevini Jugoslavija je napravljeno dve jedrilice ovog tipa, model Hü 17, 1936. godine. Jedna je registrovana oznakom YU-OPLENAC i pripadala je Oblasnom odboru Kragujevac Kraljevskog jugoslovenskog aerokluba "Naša krila", a druga je registrovana oznakom YU-STUDENT i pripadala je Jedriličarskom centru "Zlatibor"[3]. Obe ove jedrilice su nestale u vihoru Drugog svetskog rata.

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Kod nas nije sačuvana ova jedrilica, ali se može videti u Tehničkom muzeju u Beču, Deutsches-museum[4], National Soaring Museum u Njujorku[5] i Australian Gliding Museum-u. Tokom osamdesetih godina, jedrilice ovog tipa su još uvek leteli u Australiji, Zapadnoj Nemačkoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama. U Americi je od julu 2011. registrovana jedna jedrilica ovog tipa kod Američke savezne uprave za vazduhoplovstvo u kategoriji eksperimentalno - izložbeni, a izgrađen je (replika) 1990. godine.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 
  2. ^ „Goppingen 5 Hutter 17 ”. Архивирано из оригинала 22. 03. 2012. г. Приступљено 11. 12. 2019. 
  3. ^ Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (на језику: (језик: српски)). Београд: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  4. ^ „Hütter H 17a”. Arhivirano iz originala 22. 12. 2019. g. Pristupljeno 11. 12. 2019. 
  5. ^ „Sailplanes in Our Collection”. Arhivirano iz originala 16. 05. 2011. g. Pristupljeno 11. 12. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  • Coates, Andrew (1978). Jane's World Sailplanes and Motor Gliders. London: MacDonald and Jane's. str. 97. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 07110 11524. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 
  • Keimel, Reinhard (2003). Luftfahrzeugbau in Österreich-Von den Anfängen bis zur Gegenwart-Enzyklopädie (na jeziku: (jezik: nemački)). Oberhaching: Ayiatik Verlag GmbH. ISBN 3-925505-78-4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]