Pređi na sadržaj

Čedomir Štajn

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čedomir Štajn
Lični podaci
Datum rođenja(1983-05-05)5. maj 1983.(41 god.)
Mesto rođenjaKragujevac,  SFR Jugoslavija
Zanimanjeglumac
Zvanični veb-sajt
joakimvujic.com
Veza do IMDb-a

Čedomir Štajn (Kragujevac, 1983) srpski je pozorišni, filmski, radio i TV glumac. U Knjaževsko-srpskom teatru u Kragujevcu je od 2004. godine kao saradnik[1] a od 2006. godine glumac u stalnom angažmanu.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 5. maja 1983. godine u Kragujevcu. Glumom počeo da se bavi kao član Akademskog pozorišta SKC-a u Kragujevcu. Diplomirao glumu na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu u klasi Petra Zeca 2004. godine.

Tokom studija pohađa školu pantomime, a postaje i član trupe "Beogradski pantomimičari" sa kojom ima više desetina nastupa širom zemlje. Kasnije bio na usavršavanju pantomime u Teatru Forma u Vroclavu.

Dobitnik je dve Godišnje nagrade Knjaževsko-srpskog teatra 2021. i 2022. godine.

Uloge u Knjaževsko-srpskom teatru u Kragujevcu[uredi | uredi izvor]

  • Lagranž (Molijer, Smešne precioze)
  • Momak iz kola I (M. Jeremić, Miloš Veliki)
  • Petar (V. Šekspir, Romeo i Julija)
  • Najtalentovaniji mladi glumac i Msje Pjer (L. Andrejev/A. Červinski/S. Beket, Rekvijem)
  • Bulo (Ž. Fejdo, Hotel „Slobodan promet“)
  • Mali (S. Mrožek, Na pučini)
  • Pinokio/Dečak (K. Kolodi, Pinokio)
  • Kelner (J. L. Karađale, Karnevalski prizori)
  • Jeftimir Stojadinović (R. Dorić, Čudo po Joakimu)
  • Agagijan (M. Crnjanski, Seobe)
  • Pogo (M. Janoušek, Gusari)
  • Nemac Franc (D. Popović, Konak u Kragujevcu)
  • Raka (B. Nušić, Gospođa ministarka)
  • Fabijan (M. Flajser, Pioniri u Ingolštatu)
  • Lionel i Stražar (H. Pinter/H. Miler/Platon, Klub Novi svetski poredak)
  • Avram Stojković, Arsa Protić (Đ. Milosavljević, Đavo i mala gospođa)
  • Taksista (R. Bin, Jedan čovek, dvojica gazda)
  • Porotnik 11 (R. Rouz, Dvanaestorica gnevnih ljudi, koprodukcija sa Bosanskim narodnim pozorištem u Zenici i Kazalištem Virovitica)
  • Ljuba (S. Sinkler i E. Mekarten, Do gole kože)
  • Điljo (L. Pirandelo, Čovek, zver i vrlina)
  • Sudski pisar, Treći čovek (H. Li, Ubiti pticu rugalicu)
  • Buč (K. Ludvig, Prevaranti u suknji)
  • Milovan (M. Jelić, Jelisavetini ljubavni jadi zbog molera)
  • ***** (P. Trajković, Tri praseta)
  • Franja Frula (V. Šekspir, San letnje noći)
  • Otac, Rejmon Aso i Građanin 2 (N. Ilić, Vrapčić, koprodukcija sa Puls teatrom iz Lazarevca)
  • Dobrica (D. Petrović, Džast merid)
  • Radnik 1, Klinac 1, Političar 2, Advokat odbrane 2 i Glumac 1 (P. Mihajlović, Dvesta)
  • Doktor Estermark (A. Strindberg, Otac)
  • Nakir (J. Vujić, Negri)
  • Sapun (Z. Egreši, Blitva i krompir)
  • Stenli Gardner (R. Kuni, Briši od svoje žene)
  • Rajner Marija Sigfrid fon Blauring (B. Pekić, "Generali ili srodstvo po oružju")
  • Osip (N. V. Gogolj, "Revizor")
  • Trojka (U. Vizek, "Ja od jutra nisam stao")
  • G. dr. Hugo-Hugo / Slavko Kvaternik (M. Krleža, "Na rubu pameti").

Uloge u drugim medijima[uredi | uredi izvor]

Učestvovao u poemama Plavi leptir R. Bernsa, Pogled iz sna Ž. Đorđevića, Igre brojeva M. Demića, Nisam kriv što sam živ Đ. Milosavljevića, Izrešetane duše V. Andonovskog i Crni dan (2021) D. Radovića na Velikom školskom času u Šumaricama[3]. Ostvario više uloga u predstavama Pozorišta za decu u Kragujevcu. Rukovodio raznim dramskim i pantomimskim radionicama. Autor je teksta i reditelj predstave za decu Gospodin Okati u produkciji Kulturnog i razvojnog centra "Supermama" iz Kragujevca. Kratka drama Odleteću sutra štampana mu je u Časopisu za književnost, umetnost i kulturu Koraci (LV, 10-12, 2021, Narodna biblioteka "Vuk Karadžić", Kragujevac).

Ostvario je uloge u italijanskom TV filmu Ajnštajn, igranom filmu Pucnji u Marseju i TV serijama Selo gori a baba se češlja, Moj rođak sa sela, Ravna Gora, Nemanjići – rađanje Kraljevine, Južni vetar, Porodica, Blok 27 te u više novogodišnjih emisija. Ostvaruje uloge u dramskim emisijama Radija Zlatousti u Kragujevcu.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „KNjAŽEVSKO-SRPSKI TEATAR - Kragujevac - Čedomir Štajn”. www.joakimvujic.com. Arhivirano iz originala 26. 09. 2020. g. Pristupljeno 2020-12-01. 
  2. ^ „Čedomir Štajn u ulozi Doktora Estermarka”. Glas Šumadije (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-01. 
  3. ^ „Kragujevac: Veliki školski čas bez publike”. Kragujevac - Kragujevac: Veliki školski čas bez publike - Vesti iz Kragujevca i Šumadije - Pressek.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-01. 
  4. ^ „Radio pozornica – www.radiozlatousti.rs” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-01. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]