DKW

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
DKW
Deoničarsko društvo
DelatnostAutomobilska industrija
Osnovano1916.
OsnivačiDr. Jorgen Skafte Rasmusen[1]
SedišteCšopau, Nemačka (1906—1932)
Kemnic (1932—1949)
Ingolštat (1949—1969)
ProizvodiAutomobili i Motocikli

DKW (nem. Dampf-Kraft-Wagen) je bio nemački proizvođač automobila i motocikala. Kompanija i brend je jedan od pretka modernog Audija, kao jedan od četiri kompanije koje formiraju Auto union.[2]

Danski inženjer Jorgen Skafte Rasmusen je 1916. godine, osnovao fabriku u Cšopauu, Saksonija, Nemačka, za proizvodnju armaturue za parna postrojenja. Iste godine je pokušao da proizvede automobil na parni pogon, pod nazivom DKW.[3] Iako neuspešan pokušaj, on je svojj dvotaktni motor z 1919. godine, nazvao Des Knaben Wunsch, što znači "dečakova želja". Malo izmenjenu verziju ovog motora je ugradio u motocikl nazvavši ga Das Kleine Wunder[3], "malo čudo" i to je u stvari početak DKW brenda, koji je u kasnim 1920-tim postao najveći proizvođač motocikala na svetu.

Četiri auto proizvođača Horh, Audi, DKV i Vanderer su se 29. juna 1932. godine, spojili formirajući Auto Union AG, Kemnic.[3] Nakon Drugog svetskog rata, DKV se preselio u Zapadnu Nemačku, a u originalnoj fabriici postaje preduzeće MZ. [traži se izvor] Auto union je od 1957. godine u vlasništvu Dajmler-Benca da bi 1964. godine bio kupljen od strane Folksvagen grupe. Poslednji proizveden automobil sa znakom DKW bio jeF102, čija je proizvodnja prestala 1966. godine, a njegov naslednik, četvorotaktni F103, pojavljuje se na tržište pod markom Audi.

Automobili sa oznakom DKW proizvodili su se i dalje po licenci u Brazilu do 1967. i Argentini do 1969. godine. DKW zaštitni znak je trenutno u vlasništvu Auto Union GmbH, podružnice u vlasništvu kompanije Audi AG, koja je i vlasnik prava nad drugim istorijskim oznakama i intelektualnom svojinom Auto union kombinata.

Automobili proizvedeni između 1928. i 1942. godine[uredi | uredi izvor]

DKW vozila su od 1928. do 1966. godine, osim prekida nastalog zbog Drugog svetskog rata, uvek koristi dvotaktne motore, što čini da kompanija od kraja 1920. godine, postaje najveći proizvođač motocikala na svetu. Prvi DKW automobil, mali i vrlo sirov tip P, pojavio se 7. maja 1928. godine [4] i nastavio je da se proizvodi u fabrici u Špandau (Berlin), prvo kao roudster, a kasnije kao moderansportski automobil, sve do 1931. godine.

Značajniji niz jeftinih automobila prozveden je 300 km na jugu u Cvikau, u fabrici stečenoj kada je Audi Werke AG postao većinski vlasnik.[5] Modeli F1 do F8 (F za front-napred) su proizvedeni između 1931. i 1942. godine, i to je bio prvi proizvodni kapacitet u Evropi za proizvodnju automobila sa pogonom na prednje točkove. Motor je bio poprečno postavljen, sa dva cilindra, zapremine 584 ili 692 cm³, maksimalne snage samo 15 KS, a od 1931. godine izbor između 18 i 20 KS (15 kW). Ovi modeli su imali generator koji je kao starter, montiran direktno na radilice, poznat kao Dynastart.[6] DKW u Cvikauu proizveo otprilike 218.000 jedinica između 1931. i 1942. godine.[4] Većina automobila je prodato na domaćem tržištu, a preko 85% od proizvedenih DKW modela u 1930. bili su mali automobili F serije. DKW dostigao drugo mesto u prodaji automobila na nemačkom tržištu tokom 1934. godine, a 189.369 prodatih automobila između 1931. i 1938. godine, činilo je više od 16% nemačkog tržišta.[7]

Između 1929. i 1940. godine, DKW proizvodi manje poznate, ali tehnički intrigantne sa pogonom na zadnje točkove automobile pod nazivom (između ostalih imena) Schwebeklasse i Sonderklasse sa dvotaktnim V4 motorima.[8] zapremine 1000 cm³, a kasnije 1.100 cm³. Motori su imali dva dodatna cilindre za prisilnu indukciju, pa su se pojavili kao V6 motori, ali bez svećica na prednjem paru cilindara.

DKW je 1939. godine, napravio prototip sa tri cilindra, zapremine od 900 cm³, snage 30 KS (22 kW) i maksimalne brzine 115 km/h. Ovaj model je pušten u proizvodnju posle Drugog svetskog rata, prvo kao Industrieverband Fahrzeugbau (IFA) F9 (kasnije Vartburg) u Cvikau, Istočna Nemačka, a ubrzo nakon toga u DKW fabrici u Diseldorfu kao 3 = 6 ili F91.

DKV motore je koristio i Sab za svoj dvotaktni model, Sab 92 iz 1947. godine.

Automobili proizvedeni nakon 1945. godine[uredi | uredi izvor]

Auto union sa sedištem u Saksoniji pripao je DDRu te je bilo potrebno malo vremena da se pregrupiše posle rata. Kompanija je 1949. godine registrovana u Zapadnoj Nemačkoj kao Auto Union GmbH, najpre kao prodavac rezervnih delova, ali uskoro preuzima proizvodnju motocikla DKW RT 125 i nove isporuke kombija pod imeno Schnellaster F800, koji je koristio isti motor kao poslednji F8 napravljen pre rata. Njihov prvi proizvodni pogon formiran je u Diseldorfu.

Njihov prvi automobil je bio F89 koristeći karoseriju od prototipa F9 napravljen pre rata sa dvocilindričnim, dvotaktnim motorom od poslednjeg F8. Proizvodnja je trajala od 1953. do 1955. godine, dok nije zamenjen uspješnijim trocilindričnim motorom koji je došao sa modelom F91 koji je zamenjen većim modelom F93 u 1956. godini. F91 i F93 je imao trocilindrični dvotaktni motor zapremine 900 cm³, snage kod prvih isporuka 25 kW (34 KS) i poslednjih 28 kW (38 KS). Sistem za paljenje sastoji tri nezavisna skupa automatskih prekidača i kalemova, po jedan za svaki cilindar, sa tačke postavljen u grupi na prednjem kraju radilice.

Model F93 proizvodio se do 1959. godine kada je zamenjen modelom Auto union 1000. Ovaj model se proizvodio sa dvotaktnim motorom, zapremine 1.000 cm³, sa snagom 33 kW (44 KS) ili 37 kW (50 KS) u S verziji do 1963. godine. Tokom ove tranzicije, proizvodnja je premeštena iz Diseldorfa u Ingolštata, gde je Audi imao svoju proizvodnju. Od 1957. godine, automobili su mogli biti opremljeni saksomatom, varijantom automatskog kvačila, prvi put ova opcija za male automobile. U poslednjoj verziji Auto union 1000 S imao disk kočnice kao opciju. Sportska varijanta sa 2 + 2 sedišta bila je dostupna kao Auto union 1000 Sp od 1957. do 1964. godine, u prvim godinama samo kao kupe i od 1962. i kao kabriolet.

Godine 1956, proizvodi vrlo redak model Monca u maloj seriji po privatnoj inicijativi, kao sportski dvosed sa karoserijom od fiberglasa na standardnoj šasiji modela F93. Naziv je dobio po imenu autodroma Monca u Italiji. Broj proizvedenih jedinica je oko 230 i proizvodnja je završena do kraja 1958. godine.

Mnogo uspešniji niz automobila je proizveden od 1959. godine, koji je zasnovan na Junior / F12 seriji građeni po modernom konceptu iz kasnih 1950-ih. Opseg se sastoji od Junior (osnovni model) napravljen od 1959. do 1961. Godine, Junior de luks (malo poboljšana verzija) od 1961. do 1963. Godine, F11 (malo veći model), F12 (još veći i sa većim motorom) od 1963. do 1965. godine, i F12 (45 PS) roadster od 1964. do 1965. Godine. Junior / F12 serija je postala veoma popularna, te su mnogi modeli proivedeni u velikim serijama. U Irskoj je formirana fabrika koja je po licenci DKW-a sklapala razne modele vozila i u periodu između 1952. i 1964 proizvela približno 4.000 jedinica što limuzina, kombija i motocikala i komercijalnih kombajna. To je bila jedina DKW fabrika van Nemačke u Evropi.

Trocilindrični, dvotaktni motor davao jeposleratnim automobila neki sportski potencijal i čini osnovu za mnoge reli pobede DKW-a u 1950-im i ranim 1960-im, tako je DKW bio brend sa najviše pobeda u Evropskoj reli ligi nekoliko godina tokom pedesetih godina.

1960, godine DKW razvio V6 motor kombinujući dva trocilindrična dvotaktna motora, sa zapreminom od 1.000 cc. Kapacitet je povećavan tako da konačna V6 verzija u 1966. imao kapacitet od 1.300 kub koji je razvio 62 kW (83 KS) pri 5000 rpm koristeći standardnu konfiguraciju sa dva karburatora. Četvoro-karburator verzija proizvodila je 75 kW (101 KS), a verzija sa šest karburatora 97 kW (130 KS). Motor je imao samo 84 kg. Planirano se V6 koristi u modelu Munga i F102. Proizvedeno je oko 100 ovih motora u svrhu testiranja od kojih je 13 ugrađeno u F102 a neki model Munga u toku 1960. godine.[9]

Poslednji DKW model je bio F102, dolazi u proizvodnju 1964. godine kao zamena za Auto union 1000 zastarelog izgleda. Međutim, F102 vrlo loše prodavao u velikoj meri zahvaljujući dvotaktnom tehnologijom motora koja je bila na granici svog razvoja, što dovodi do toga da Daimler-Benz želi da se rastereti Auto uniona i prodaje ga Folksvagenu. Automobil je ponovo projektovan sa četvorotaktnim motorom i ponovno lansiran pod vaskrslim brendom Audi kao F103. Prelazak na četvorotaktne motore označio kraj DKW-a brenda, kao i ponovno rođenje brenda Audi.

Od 1956. do 1961. godine, holandski uvoznik Hart, Nibbrig & Greve počinje montažu automobila u napuštenoj fabrici asfalta u Sasenhajmu, gde je bilo 120 zaposlenih radnika, i dva transportera. Oni su uvozili DKW automobile u kitu iz Diseldorfa i na taj način montirali oko 13.500 automobila. Kada je DKW preselila proizvodnju uvoz kitova je zaustavljen, jer je postalo preskupo.[10]

DKW u Južnoj Americi[uredi | uredi izvor]

Od 1956. do 1967. godine, DKW vozila su se proizvodila u Brazilu od strane lokalne kompanije Vemag (Veículos e Máquinas Agrícolas S.A., "Vehicles and Agricultural Machinery Inc.").[11] Vemag je istovremeno sklapao kamione Skania Vabis sve dok to nije postala nezavisna kompanija u julu 1960. godine.[12] Prvobitni planovi su bili da se proizvodi terenc (Munga) pod nazivom Candango i program limuzina sa četvoro vrata, pod nazivima Vemaguet i Belkar. Prvi model koji je proizveden bio je model F91, zapremine 900 cm³ sa nazivom F91 Univerzalna a Belkar i Vemaguet su imena koja su korišćena kasnije.

Druga serija DKW-Vemag Belkar iz 1967. god napre i prva serija iz 1964. god. DKW-Vemag Belkar pozadi

1958. godine pokrenuta je proizvodnja modela F94 sa četvoro vrata limuzina i karavan, koji su početkom 1960-ih preimenovani Belkar i Vemaguet. Kompanija takođe proizvodi luksuzni kupe (DKW Fissore) i terenac Munga (lokalno nazvan Candango). U 1960. Vemag automobili su dobio veći motor od jedne litre i 50 KS (37 kW), koji je ugrađivan u Auto union 1000.[13]

Vemag je imao uspešn zvanični rejsing tim, sa kupe automobilom od fiberglasa GT Malzoni. Ovaj projekat je utemeljio poznati brazilski brend sportskih automobila Puma. Brazilska model F94 je poboljšan sa nekoliko kozmetičkih promena i počeo je sve više i više da se razlikuje od nemačkih i argentinskih modela. Vemag imao kapitala za ulaganje u nove proizvode, ali je došao pod pritisak vlade da spoji sa Fordom. U razdoblju 1964.1965 godine Folksvagen postepeno preuzima akcije Auto uniona, a Vemag postaje manjinski vlasnik, da bi 1967. godine Folksvagen kupio i ostatak akcija.[14] Folksvagen ubrzo je počeo ukidanje proizvodnje DKW-Vemag i uvođenje svog modela Folksvagen 1600 kupe u staroj Vemag fabrici, posle ukupno 109,343 DKW-Vemag proizvedenih automobila.[13][15]

DKW vozila su pravljena i u Argentini od 1960. do 1969. godine u fabrici IASF S.A. (Industria Automotriz Santa Fe Sociedad Anónima) u gradu Sauce Viejo, Santa Fe. Najlepši su bili automobili Cupé Fissore, koji su vozila mnoga poznata imena (Hulio Sosa, Cezar Luis Menoti i drugi). Ostali modeli koji su se proizvodili u ovoj fabrici bili su Auto union 1000 S Sedan (21.797 primeraka je proizvedeno do 1969. godine), Auto union 1000 S (6.396 primeraka je proizvedeno do 1969. godine).[16] i kombi/pik-ap. Poslednja verzija Auto union kombi/pik-ap (DKV F1000 L), koju je proizvodila ova fabrika, lansiran je 1969. godine, i nakon nekoliko meseci je kupila firma IME (Industrias Aeronáuticas y Mecánicas del Estado), koja je nastavila proizvodnju do 1979. godine.[17]

1967 DKW-Vemag Fissore
DKW GT Malzoni

Kombi i terenska vozila[uredi | uredi izvor]

DKW Munga

Terensko vozilo DKW Munga je proizvodio Auto union u Ingolšadtu. Proizvodnja je počela u oktobru 1956, a okončana je u decembru 1968. godine, sa 46,750 proizvedenih jedinica.

Od 1949. do 1962. godine, DKW proizvodio svoje dostavno vozilo DKW Schnellaster. Španska podružnica IMOSA proizvodi modernog naslednika od 1963. godine DKW P 1000 L. Ovaj kombi je u početku imao motor sa tri cilindra, zapremine 1000 cm³, ali je kasnije zamenjen disel motorom Mercedesove proizvodnje i 1975. godine je preimenovan u Mercedes-Benz.

DKW automobili[uredi | uredi izvor]

Modeli sa pogonom na zadnje točkove Berlin-Spandau (1928—1940)[uredi | uredi izvor]

Tip Godina proizvodnje Cilindri Zapremina Snaga Maks. brzina
tip P (15 PS) 1928/1929 2 u redu 584 cm³ 15 PS (11 kW) 80 km/h
tip P 4=8 (25 PS) 1929 4 V 980 cm³ 25 PS (18,4 kW) 90 km/h
tip PS 600 sport 1930/1931 2 u redu 584 cm³ 18 PS (13,2 kW) 100 km/h
tip V 800 4=8 1930/1931 4 V 782 cm³ 20 PS (14,7 kW) 85 km/h
tip V 1000 4=8 1931/1932 4 V 990 cm³ 25 PS (18,4 kW) 90 km/h
tip 432 specijalna klasa 1932 4 V 990 cm³ 25 PS (18,4 kW) 95 km/h
tip 1001 specijalna klasa 1932–1934 4 V 990 cm³ 26 PS (19,1 kW) 90 km/h
izbalansirana klasa 1934/1935 4 V 990 cm³ 26−30 PS (19,1−22 kW) 90 km/h
izbalansirana klasa 1935–1937 4 V 1054 cm³ 32 PS (23,5 kW) 95 km/h
specijalna klasa 1937–1940 4 V 1054 cm³ 32 PS (23,5 kW) 95 km/h

Modeli sa pogonom na prednje točkove iz Cvikaua (1931—1942)[uredi | uredi izvor]

DKW F7
Tip Godina proizvodnje Cilindri Zapremina Snaga Maks. brzina
F1 FA 600 1931/1932 2 u red 584 cm³ 15 PS (11 kW) 75 km/h
F2 visoka klasa 601 1932/1933 2 u red 584 cm³ 15 PS (11 kW) 75 km/h
F2 luksuzna klasa 1933–1935 2 u red 584 cm³ 18 PS (13,2 kW) 80 km/h
F2 visoka klasa 701 1933–1935 2 u red 692 cm³ 20 PS (14,7 kW) 85−90 km/h
F4 visoka klasa 1934/1935 2 u red 692 cm³ 20 PS (14,7 kW) 85 km/h
F5 luksuzna klasa 600 1935/1936 2 u red 584 cm³ 18 PS (13,2 kW) 80 km/h
F5 visoka klasa 700 1935/1936 2 u red 692 cm³ 20 PS (14,7 kW) 85 km/h
F5K dvosed 600 1936 2 u red 584 cm³ 18 PS (13,2 kW) 80 km/h
F5 Front luksuz kabriolet 700 1936/1937 2 u red 692 cm³ 20 PS (14,7 kW) 85 km/h
F5K Front luksuz sport 700 1936/1937 2 u red 692 cm³ 20 PS (14,7 kW) 90 km/h
F7 luksuzna klasa 600 1937/1938 2 u red 584 cm³ 18 PS (13,2 kW) 80 km/h
F7 visoka klasa 700 1937/1938 2 u red 692 cm³ 20 PS (14,7 kW) 85 km/h
F7 Front luksuz kabriolet 1938 2 u red 692 cm³ 20 PS (14,7 kW) 85 km/h
F8 luksuzna klasa 600 1939/1940 2 u red 589 cm³ 18 PS (13,2 kW) 80 km/h
F8 Front luksuz kabriolet 700 1939/1940 2 u red 692 cm³ 20 PS (14,7 kW) 85 km/h
F8 visoka klasa 700 1939–1942 2 u red 692 cm³ 20 PS (14,7 kW) 85 km/h
F9 (prototip) planirano od 1940 3 u red 896 cm³ 28 PS (20,6 kW) 110 km/h

Modeli sa pogonom na prednje točkove iz Ingolštata i Diseldorfa (1950—1968)[uredi | uredi izvor]

Auto union je do 1968. godine proizvodio automobile pod nazivom DKW.

Tip Godina proizvodnje Cilindri Zapremina Snaga Maks. Brzina
DKW Schnellaster 1949–1962 2 bzw. 3 u redu 688–896 cm³ 20–32 PS (14,7–23,5 kW) 70–90 km/h
F89 visoka klasa 1950–1954 2 u redu 684 cm³ 23 PS (16,9 kW) 95–100 km/h
F91 specijalna klasa 1953–1957 3 u redu 896 cm³ 34 PS (25 kW) 110–120 km/h
F91/4 Munga 1954–1956 – nur Vorserie – Versuchsträger 3 u redu 896 cm³ 38 PS (27,9 kW) 98 km/h
F93/94 više DKW 3=6 1955–1957 3 u redu 906 cm³ 38 PS (27,9 kW) 123 km/h
Monca 1956 3 u redu 896 cm³ 40 PS (29 kW) 130 km/h
F91/4 Munga 1956–1959 3 u redu 896 cm³ 40 PS (29 kW) 98 km/h
Monca 1957/1958 3 u redu 980 cm³ 44−50 PS (32,3–37 kW) 135 km/h
F93/94 više DKW 3=6 1957–1959 3 u redu 906 cm³ 40 PS (29 kW) 115 km/h
Auto union 1000 1957–1960 3 u redu 980 cm³ 44 PS (32,3 kW) 120–130 km/h
Auto union 1000 Sp 1958–1965 3 u redu 980 cm³ 55 PS (40 kW) 140 km/h
F91 tip 4 + 6 Munga 1958–1968 3 u redu 980 cm³ 44 PS (32,3 kW) 98 km/h
F91 tip 8 produžen 1962–1968 3 u redu 980 cm³ 44 PS (32,3 kW) 95 km/h
Auto union 1000 S 1959–1963 3 u redu 980 cm³ 50 PS (37 kW) 125–135 km/h
Junior 1959–1962 3 u redu 741 cm³ 34 PS (25 kW) 114 km/h
Junior de luks 1961–1963 3 u redu 796 cm³ 34 PS (25 kW) 116 km/h
F11 1963–1965 3 u redu 796 cm³ 34 PS (25 kW) 116 km/h
F12 1963–1965 3 u redu 889 cm³ 40 PS (29 kW) 124 km/h
F12 (45 PS) 1964/1965 3 u redu 889 cm³ 45 PS (33 kW) 127–128 km/h
F102 1964–1966 3 u redu 1175 cm³ 60 PS (44 kW) 135 km/h

DKW motocikli i skuteri[uredi | uredi izvor]

DKW trkački motocikl iz 1922
DKW trkački motocikl iz 1925

Tokom kasnih 1920-ih i do Drugog svetskog rata, DKW je postao najveći proizvođač motocikala na svetu.[18] i pionir prednjih automobila privoda sa svojim DKV Front, [traži se izvor], zajedno sa Citroen Traction Avant. DKW 1931. godine sa svojim timom na čijem čelu je bio Ing Coler, počeo proizvodnju motocikla sa motorom "split-single" i ovaj koncept učinio je da DKW postane dominantan na trkama motocikala u lakoj i junior klasi između dva rata.[19]

Ogranak DKW-a za proizvodnju motocikala predstavlja poznate modele, kao što je DKW RT 125 koji se proizvodio pre i posle Drugog svetskog rata. Nakon Drugog svetskog rata sa proizvodnjom se počelo u originalnoj fabrici u DDRu koja je nosila ime MZ[1] gde su pravljeni modeli 175, 250 i 350. Na ime ratne odštete, crteže za DKW RT 125 dobili su Harli-Devidson u SAD i BSA u Velikoj Britaniji. Harli-Devidson po njima radi verziju, poznatu kao Hamer, dok ih BSA koristi za izradu modela Bantam. IFA a kasnije MZ nastavljaju proizvodnju sve do 1990-ih, kada se ekonomski više nije isplatila proizvodnja dvotaktnih motora. I drugi proizvođači kopirali su DKW dizajn, zvanično ili na neki drugi način. To se može videti u sličnosti mnogih malih dvotaktnih motocikala iz 1950. godine, uključujući i one iz Jamahe, Voshoda, Maseratija, i poljskog PZLa.

Modeli DKW motocikala i skutera[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Motor Cycle 27 August 1964 DKW man dies . Added 2014-06-16
  2. ^ [„History of the Four Rings-Part 1-Audi Auto Union[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 10. 12. 2016. g. Pristupljeno 14. 05. 2017.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) History of the Four Rings-Part 1-Audi Auto Union]
  3. ^ a b v Odin, L.C. World in Motion 1939 - The whole of the year's automobile production. Belvedere Publishing, 2015. . ASIN B00ZLN91ZG https://www.amazon.com/dp/B00ZLN91ZG.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  4. ^ a b Oswald, str. 86
  5. ^ Oswald, str. 85.
  6. ^ Oswald, str. 94—103
  7. ^ Oswald, str. 531.
  8. ^ Oswald, str. 87.
  9. ^ „DKW Specifications”. Dyna.co.za. 13. 11. 2008. Pristupljeno 2. 10. 2010. 
  10. ^ Autokampioen 25/26 2007 "Made in Holland" by Yop Segers
  11. ^ „Vemag”. Automobile Quarterly. Automobile Quarterly. 11 (4). 1973. „the Vemag company that had been manufacturing two-stroke DKW models under license in Brazil. 
  12. ^ Shapiro, Helen (1991). „Determinants of Firm Entry into the Brazilian Automobile Manufacturing Industry, 1956-1968”. The Business History Review. 65 (4, The Automobile Industry): 897. 
  13. ^ a b Vogel, Jason; Gomes, Flavio. „DKWs in Brazil”. KTUD Online Automotive Archive. Arhivirano iz originala 15. 5. 2013. g. 
  14. ^ Shapiro, str. 935.
  15. ^ Sandler, Paulo César; de Simone, Rogério, DKW - A grande história da Pequena Maravilha [DKW: The great history of the little wonder] (na jeziku: Portuguese), São Paulo, Brazil: Editora Alaúde, ISBN 978-85-7881-037-5 
  16. ^ „Auto Union”. Coche Argentino. 18. 5. 2009. Arhivirano iz originala 5. 11. 2011. g. Pristupljeno 30. 10. 2011. 
  17. ^ „Auto Union”. Coche Argentino. 18. 5. 2009. Arhivirano iz originala 5. 11. 2011. g. Pristupljeno 30. 10. 2011. 
  18. ^ http://bikelinks.com/directory/Classic_Motorcycles/A_to_Z/D/DKW/http://www.audi.com/corporate/en/company/history/models/[mrtva veza]
  19. ^ OddBike: DKW Supercharged Two-Strokes - Force-Fed Deeks

Lteratura[uredi | uredi izvor]

  • Frieder Bach, Woldemar Lange, Siegfried Rauch:DKW MZ : Motorräder aus Zschopau und Ingolstadt. Motorbuch-Verlag. . Stuttgart. 1992. ISBN 978-3-613-01395-7. 
  • Thomas Erdmann: Vom Dampfkraftwagen zur Meisterklasse – Die Geschichte der DKW Automobile 1907–1945. Autovision, Hamburg. . 2003. ISBN 978-3-9805832-7-5.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Peter Kurze: DKW Meisterklasse – Ein Wagen für die ganze Welt. Delius Klasing, Bielefeld. . 2005. ISBN 978-3-7688-1646-5.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Woldemar Lange, Jörg Buschmann: Die große Zeit des DKW-Motorradrennsports: 1920–1941. Bildverlag Böttger, Witzschdorf. . 2009. ISBN 978-3-937496-29-0.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Woldemar Lange, Jörg Buschmann: DKW Zschopau und der Motorradgeländesport: 1920–1941. Bildverlag Böttger, Witzschdorf. . 2012. ISBN 978-3-937496-50-4.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Linz, Harald; Schrader, Halwart (2008). Die Internationale Automobil-Enzyklopädie. München: United Soft Media Verlag GmbH. ISBN 978-3-8032-9876-8. 
  • Steffen Ottinger: DKW Motorradsport 1920–1939: Von den ersten Siegen des Zschopauer Zweitakters bei Bahnrennen bis zu den Europameisterschafts-Erfolgen. HB-Werbung und Verlag, Chemnitz. . 2009. ISBN 978-3-00-028611-7.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Siegfried Rauch, Hrsg. von Frank Rönicke: DKW – Geschichte einer Weltmarke. Motorbuch-Verlag. . Stuttgart. 2007. ISBN 978-3-613-02815-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]