Fosfatidilinozitol

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fosfatidilinozitol
Nazivi
Drugi nazivi
PI, PtdIns
Identifikacija
Svojstva
C47H83O13P
Molarna masa 886,56 g/mol, neutralan sa udelom masnih kiselina - 18:0, 20:4
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
Reference infokutije

Fosfatidilinozitol (PtdIns, ili PI) negativno naelektrisani fosfolipid i manje zastupljena komponenta citosolne strane eukariotskih ćelijskih membrana.

Inozitol može biti fosforilisan do fosfatidilinozitol fosfata (PIP), fosfatidilinozitol bisfosfata (PIP2) i fosfatidilinozitol trisfosfata (PIP3). PIP, PIP2 i PIP3 se kolektivno zovu fosfoinozitidi.

Biosinteza[uredi | uredi izvor]

Biosinteza fosfatidilinozitola katalizovana fosfatidilinozitol sintazom.[1].

Sinteza fosfatidilinozitola je katalizovana fosfatidilinozitol sintazom. U reakciji učestvuju CDP-diacilglicerol i L-mio-inozitol.[1].

Hemija[uredi | uredi izvor]

PI sadrži polarni i ne-polarni region, iz kog razloga je ovaj lipid amfifil. Amfifilni lipidi demonstriraju polimorfno ponašanje. Fosfatidilinozitol je klasifikovan kao glicerofosfolipid koji sadrži glicerolnu osnovu, dve nepolarne masne kiseline, i fosfatnu grupu supstituisanu sa inozitolom.

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ а б Mathews, Chrisotphe K.; van Holde, K.E.; Ahern, Kevin G. (2005). Biochemistry Third Edition. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]