Fosfolipid — разлика између измена
м ciscenje mrtvih veza |
м Разне исправке |
||
Ред 6: | Ред 6: | ||
== Amfipatični karakter == |
== Amfipatični karakter == |
||
„Glava“ fosfolipida je [[Hidrofilnost|hidrofilna]] (privlači [[voda|vodu]]), dok njihov [[Hidrofobnost|hidrofobni]] „rep“ odbija vodu. Hidrofilna glava ima negativno naelektrisanu fosfatnu grupu, a može da sadrži i druge polarne grupe. Hidrofobni rep se obično sastoji od dugačkih [[masna kiselina|masno kiselinskih]] ugljeno vodoničnih lanaca. U vodi, fosfolipidi formiraju više različitih struktura u zavisnosti od specifičnih osobina fosfolipida. Te specifične osobine omogućavaju fosfolipidima da igraju važnu ulogu u [[fosfolipidni dvosloj|fosfolipidnom dvosloju]]. U biološkim sistemima, fosfolipidi se često javljaju sa drugim molekulima (npr., [[protein]]ima, [[glikolipid]]ima, i [[holesterol]]om) u [[dvosloj]]u kao što je [[ćelijska membrana]].<ref>{{Cite book |
„Glava“ fosfolipida je [[Hidrofilnost|hidrofilna]] (privlači [[voda|vodu]]), dok njihov [[Hidrofobnost|hidrofobni]] „rep“ odbija vodu. Hidrofilna glava ima negativno naelektrisanu fosfatnu grupu, a može da sadrži i druge polarne grupe. Hidrofobni rep se obično sastoji od dugačkih [[masna kiselina|masno kiselinskih]] ugljeno vodoničnih lanaca. U vodi, fosfolipidi formiraju više različitih struktura u zavisnosti od specifičnih osobina fosfolipida. Te specifične osobine omogućavaju fosfolipidima da igraju važnu ulogu u [[fosfolipidni dvosloj|fosfolipidnom dvosloju]]. U biološkim sistemima, fosfolipidi se često javljaju sa drugim molekulima (npr., [[protein]]ima, [[glikolipid]]ima, i [[holesterol]]om) u [[dvosloj]]u kao što je [[ćelijska membrana]].<ref>{{Cite book|last=Campbell | first = Neil A. | authorlink = | author2 = Brad Williamson |author3= Robin J. Heyden | title = Biology: Exploring Life | publisher = Pearson Prentice Hall | year = 2006| location = Boston, Massachusetts | pages = | url = http://www.phschool.com/el_marketing.html | doi = | id = ISBN 0-13-250882-6 }}</ref> Lipidni dvoslojevi nastaju kad se hidrofobni repovi slože jedni naspram drugih, formirajući membranu sa hidrofilnim glavama na obe strane okrenute ka vodi. |
||
== Tipovi fosfolipida == |
== Tipovi fosfolipida == |
||
Ред 29: | Ред 29: | ||
== Sinteza fosfolipida == |
== Sinteza fosfolipida == |
||
Sinteza fosfolipida se odvija u citozolu u okolini [[Endoplazmatični retikulum|ER]] membrane koja je bogata u proteinima koji učestvuju u sintezi (GPAT i LPAAT acil transferaze, fosfataze i holin fosfotransferaze) i alokacije ([[flipaza|flipaze]] i flopaze). Na kraju [[vezikula|vezikule]] sa fosfolipidima se odvajaju od ER, i prenose se na membrane.<ref>{{Cite book |
Sinteza fosfolipida se odvija u citozolu u okolini [[Endoplazmatični retikulum|ER]] membrane koja je bogata u proteinima koji učestvuju u sintezi (GPAT i LPAAT acil transferaze, fosfataze i holin fosfotransferaze) i alokacije ([[flipaza|flipaze]] i flopaze). Na kraju [[vezikula|vezikule]] sa fosfolipidima se odvajaju od ER, i prenose se na membrane.<ref>{{Cite book|last=Lodish | first = Harvey | authorlink = | last2 = Berk| first2 = Krieger| last3 = Kaiser| first3 = Scott| display-authors = etal | title = Molecular Cell Biology | publisher = W.H. Freeman and Company | year = 2008| location = | pages = | url = http://bcs.whfreeman.com/lodish6e/default.asp?s=&n=&i=&v=&o=&ns=0&uid=0&rau=0 | doi = | id = ISBN 0-7167-7601-4 | access-date = 09. 01. 2011 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110717024923/http://bcs.whfreeman.com/lodish6e/default.asp?s=&n=&i=&v=&o=&ns=0&uid=0&rau=0 | archive-date = 17. 07. 2011 | dead-url = yes | df = }}</ref> |
||
== Vidi još == |
== Vidi još == |
Верзија на датум 27. октобар 2018. у 04:27
Fosfolipidi su klasa lipida i značajna komponenta svih ćelijskih membrana.[1] Oni mogu da formiraju lipidne dvoslojeve. Većina fosfolipida sadrži diglicerid, fosfatnu grupu, i jednostavni organski molekul kao što je holin. Jedan izuzetak od ovog pravila je sfingomijelin, koji je formiran od sfingozina umesto glicerola. Prvi fosfolipid identifikovan u biološkim tkivima je bio lecitin, ili fosfatidilholin, u žumancetu. Otkrio ga je 1847. godine francuski hemičar i apotekar Teodor Nikolas Gobli.
Amfipatični karakter
„Glava“ fosfolipida je hidrofilna (privlači vodu), dok njihov hidrofobni „rep“ odbija vodu. Hidrofilna glava ima negativno naelektrisanu fosfatnu grupu, a može da sadrži i druge polarne grupe. Hidrofobni rep se obično sastoji od dugačkih masno kiselinskih ugljeno vodoničnih lanaca. U vodi, fosfolipidi formiraju više različitih struktura u zavisnosti od specifičnih osobina fosfolipida. Te specifične osobine omogućavaju fosfolipidima da igraju važnu ulogu u fosfolipidnom dvosloju. U biološkim sistemima, fosfolipidi se često javljaju sa drugim molekulima (npr., proteinima, glikolipidima, i holesterolom) u dvosloju kao što je ćelijska membrana.[2] Lipidni dvoslojevi nastaju kad se hidrofobni repovi slože jedni naspram drugih, formirajući membranu sa hidrofilnim glavama na obe strane okrenute ka vodi.
Tipovi fosfolipida
Diacilgliceridne strukture
- Fosfatidna kiselina (fosfatidat) (PA)
- Fosfatidiletanolamin (kefalin) (PE)
- Fosfatidilholin (lecitin) (PC)
- Fosfatidilserin (PS)
- Fosfoinozitidi:
- Fosfatidilinozitol (PI)
- Fosfatidilinozitol fosfat (PIP)
- Fosfatidilinozitol bisfosfat (PIP2) i
- Fosfatidilinozitol trifosfat (PIP3).
- Keramid fosforilholin (Sfingomijelin) (SPH)
- Keramid fosforiletanolamin (Sfingomijelin) (Cer-PE)
- Keramid fosforilglicerol
Sinteza fosfolipida
Sinteza fosfolipida se odvija u citozolu u okolini ER membrane koja je bogata u proteinima koji učestvuju u sintezi (GPAT i LPAAT acil transferaze, fosfataze i holin fosfotransferaze) i alokacije (flipaze i flopaze). Na kraju vezikule sa fosfolipidima se odvajaju od ER, i prenose se na membrane.[3]
Vidi još
Reference
- ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 изд.). Wiley. ISBN 9780471193500.
- ^ Campbell, Neil A.; Brad Williamson; Robin J. Heyden (2006). Biology: Exploring Life. Boston, Massachusetts: Pearson Prentice Hall. ISBN 0-13-250882-6.
- ^ Lodish, Harvey; Berk, Krieger; Kaiser, Scott; et al. (2008). Molecular Cell Biology. W.H. Freeman and Company. ISBN 0-7167-7601-4. Архивирано из оригинала 17. 07. 2011. г. Приступљено 09. 01. 2011.