Kalaj(II) fluorid

С Википедије, слободне енциклопедије
Kalaj(II) fluorid
Nazivi
IUPAC naziv
Kalaj(II) fluorid
Drugi nazivi
Stano fluorid
Identifikacija
ECHA InfoCard 100.029.090
RTECS XQ3450000
UN broj 3288
Svojstva
SnF2
Molarna masa 156,69 g/mol
Agregatno stanje bezbojna čvrsta materija
Gustina 4,57 g/cm3
Tačka topljenja 215 °C
Tačka ključanja 850 °C
ca. 350 g/L (20°C)
Struktura
Kristalna rešetka/struktura Monoklinična, mS48
Kristalografska grupa C2/c, No. 15
Opasnosti
Bezbednost prilikom rukovanja ICSC 0860
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondКод запаљивости 0: Неће горети (нпр. вода)Health code 1: Exposure would cause irritation but only minor residual injury. E.g., turpentineКод реактивности 0: Нормално стабилан, чак и под стањем изложености ватри; није реактиван с водом (нпр. течни азот)Special hazards (white): no code
0
1
0
Tačka paljenja nije zapaljiv
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
Kalaj(II) hlorid
Kalaj(II) bromid
Kalaj(II) jodid
Drugi katjoni
Germanijum tetrafluorid
Kalaj tetrafluorid
Olovo(II) fluorid
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Kalaj(II) fluorid (stano fluorid) je hemijsko jedinjenje sa formulom SnF2. On je bezbojni prah koji se koristi kao sastojak pasti za zube koje su obično skuplje od onih u kojima se koristi natrijum fluorid. Stano fluorid konvertuje mineral kalcijuma apatit u fluorapatit, koji čini gleđ zuba otpornijom na napad kiselina koje formiraju bakterije. Natrijum fluorid i natrijum fluorofosfat, s druge strane, postaju biološki neaktivni kad su u kombinaciji sa kalcijumom.[1] Stano fluorid je takođe efektivniji od natrijum fluorida u kontroli gingivitisa.[2]

Vodeni rastvori[уреди | уреди извор]

SnF2 se lako rastvara u vodi, pri čemu se hidrolizuje formirajući u niskim koncentracijama SnOH+, Sn(OH)2 i Sn(OH)3, i u višim koncentracijama predominantno polinuklearni Sn2(OH)22+ i Sn3(OH)42+.[3] Vodeni rastvori se dalje oksiduju i formiraju nerastvorne precipitate SnIV koji nemaju efekta kao dentalni profilaktici.[4] Ispitivanja oksidacije primenom Mesbauerove spektroskopije zamrznutih uzoraka indiciraju da je O2 oksidacioni agens.[5]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Hattab, F. (april 1989). „The State of Fluorides in Toothpastes.”. Journal of Dentistry. 17 (2): 47—54. PMID 2732364. doi:10.1016/0300-5712(89)90129-2. 
  2. ^ Perlich MA, Bacca LA, Bollmer BW, Lanzalaco AC, McClanahan SF, Sewak LK, Beiswanger BB, Eichold WA, Hull, JR (1995). „The clinical effect of a stabilized stannous fluoride dentifrice on plaque formation, gingivitis and gingival bleeding: a six-month study.”. The Journal of Clinical Dentistry. 6 (Special Issue): 54—58. PMID 8593194. 
  3. ^ Séby F.; Potin-Gautier M.; Giffaut E.; Donard O. F. X. (2001). „A critical review of thermodynamic data for inorganic tin species”. Geochimica et Cosmochimica Acta. 65 (18): 3041—3053. Bibcode:2001GeCoA..65.3041S. doi:10.1016/S0016-7037(01)00645-7. 
  4. ^ David B. Troy, 2005, Remington: The Science and Practice of Pharmacy, Lippincott Williams & Wilkins, ISBN 978-0-7817-4673-1, 9780781746731
  5. ^ Denes G; Lazanas G. (1994). „Oxidation of SnF2 stannous fluoride in aqueous solutions”. Hyperfine Interactions. 90 (1): 435—439. doi:10.1007/BF02069152. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]