Milan Gurović
Milan Gurović | ||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||||||||||||||
Puno ime | Milan Gurović | |||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 17. jun 1975. | |||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Novi Sad, SFRJ | |||||||||||||||||||||
Državljanstvo | Srbija | |||||||||||||||||||||
Visina | 2,07 m | |||||||||||||||||||||
Masa | 93 kg | |||||||||||||||||||||
Informacije o karijeri | ||||||||||||||||||||||
Pro karijera | 1994—2009 | |||||||||||||||||||||
Pozicija | krilo | |||||||||||||||||||||
Juniorska karijera | ||||||||||||||||||||||
NAP | ||||||||||||||||||||||
Seniorska karijera | ||||||||||||||||||||||
Godine | Klub | |||||||||||||||||||||
1994—1998 1998—2000 2000 2000—2001 2001—2003 2003—2004 2004 2004—2005 2005—2007 2007—2008 2008—2009 |
Peristeri Barselona AEK Atina Trst Malaga NIS Vojvodina Partizan Huventud Crvena zvezda Prokom Galatasaraj | |||||||||||||||||||||
Reprezentativna karijera | ||||||||||||||||||||||
Srbija | ||||||||||||||||||||||
Trenerska karijera | ||||||||||||||||||||||
2013—2015 2016 |
FMP Beograd Vršac | |||||||||||||||||||||
Medalje
|
Milan Gurović (Novi Sad, 17. jun 1975) bivši je srpski košarkaš, a sadašnji košarkaški trener. Trenutno je bez angažmana.
Bio je prvi kapiten košarkaške reprezentacije Srbije. Poznat je po trojkama postignutim protiv Američke reprezentacije u Indijanopolisu 2002. godine. Bio je i MVP ULEB Kupa u sezoni 2006/07. Rekorder je Jadranske lige sa 45 poena postignutih 2006. godine na utakmici Crvene zvezde protiv FMP-a.[1][2] Izabran je za najboljeg sportistu SD Crvena zvezda 2006. godine u tradicionalnom izboru Zvezdine revije. Zbog svog temperamenta i srčanosti tokom igračke karijere obožavan je od navijača svog kluba.
Igračka karijera[uredi | uredi izvor]
Gurović je rođen u Novom Sadu od oca Božidara i majke Mare ali su mu preci iz Trebinja. Pre nego što je počeo da se bavi košarkom tri godine je trenirao kung fu. Prve korake naravi je u mlađim kategorijama nekadašnjeg kluba Slavije. Prvi je u njemu prepoznao talenat trener Zoran Trivan, u sedmom razredu.[3] Nakon toga nastupao je u mlađim kategorijama NAP-a, gde je skrenuo pažnju na sebe. Već sa 15 godina je debitovao za prvi tim, gde je igrao protiv mnogo starijih igrača u tadašnjoj drugoj ligi Jugoslavije.[4] To ga je preporučilo stranim skautima i otišao je u Grčku, poput mnogih drugih talenata kao što su: Marko Jarić, Predrag Stojaković i Dragan Tarlać. Zbog toga je napustio Srednju poljoprivrednu školu u Novom Sadu već posle prvog razreda, a kasnije je u Grčkoj stigao do diplome konobara.[3]
Peristeri[uredi | uredi izvor]
Gurović je još 1992. godine postao član grčkog Peristerija, za čiji je prvi tim debitovao dve godine kasnije. Tokom dve sezone u Peristeriju trener mu je bio Dragan Šakota, koji je imao nemerljiv doprinos na njegov igrački razvoj.[5] U poslednjoj sezoni u ovoj ekipi (1997/98) beležio je 17,8 poena po meču, kada mu je saigrač bio drugi srpski talenat Marko Jarić.
Barselona[uredi | uredi izvor]
Tokom letnjeg prelaznog roka 1998. godine, sledi jedan od rekordnih transfera u Evropskoj košarci, u kome on prelazi u ekipu Barselone[5] za koju je nastupao u naredne dve godine. U prvoj sezoni je predvodio tim do značajnih uspeha. Tada je bio prvak Španije i pobednik evropskog Kupa Radivoja Koraća, a u ACB ligi je prosečno beležio 11,5 poena u 42 meča.
Sledeće sezone je sa Barselonom uspeo da dođe do finalnog turnira Evrolige, ali nisu uspeli da osvoje titulu. Gurović je na tom turniru upisao ukupno 18 poena ali tim nije mogao da se suprotstavi Makabiju, a onda i Efes Pilsenu i zauzeo je četvrto mesto.
AEK i Trst[uredi | uredi izvor]
Nakon toga je 2000. godine dobio poziv od Željka Obradovića da pređe u Panatinaikos,[6] ali odbija poziv zbog toga što ga Obradović istog leta nije uvrstio među konačnih 12 putnika za Olimpijske igre u Sidneju.[6] Kasnije je isticao da je to jedna od većih grešaka u njegovoj karijeri, kada je posebno osetio nedostatak očinskog saveta koji bi mu sigurno ukazao na grešku. Kratko se zadržao u atinskom AEK-u 2000. godine, kada je na 4 meča Evrolige postigao ukupno 52 poena. Nakon toga je potpisao za tim Stefanela iz Trsta. U Trstu je imao odlične igre, sa prosekom od 16 poena na 23 ligaška susreta u sezoni 2000/01.
Unikaha[uredi | uredi izvor]
Za Unikahu iz Malage je igrao od 2001. do 2003. godine. U prvoj sezoni u ACB ligi beležio je 14,6 poena u 41 utakmici,[7] a u Evroligi 11,3 poena po meču. I sledeće sezone je igrao dobro kada je u Evroligi imao prosek od 12,7 poena.
Vojvodina[uredi | uredi izvor]
Dres novosadske Vojvodine nosio je u sezoni 2003/04.[8] Početak sezone obeležio je spor između Vojvodine i Taukeramike sa kojom je Gurović imao važeći predugovor. Ipak arbitražna komisija FIBA je presudila u korist Vojvodine,[9] te je Gurović odigrao celu sezonu u rodnom Novom Sadu.
Partizan[uredi | uredi izvor]
Nakon toga, tokom leta bilo je nagoveštaja da će nastupati za Uniks iz Kazanja. Ipak za ovaj klub nikad nije zaigrao nakon čega je potpisao dvomesečni ugovor sa Partizanom do kraja 2004. godine.[10] Tokom igranja u Partizanu imao je veoma zapažene nastupe. Ipak ovaj deo njegove karijere je obeležila zabrana od strane Hrvatskih klubova da nastupa na gostujućim utakmicama Partizana u Jadranskoj ligi, zbog tetovaže Draže Mihajlovića.[11][12] Po isteku ovog ugovora u nastavku sezone 2004/05. nastupao za španski Huventud, gde je na 17 utakmica zabeležio ukupno 129 poena.[13] Ovo mu je bila poslednja sezona da nastupa u ACB ligi, u kojoj je igranjem u tri kluba postigao ukupno 2088 poena na 188 utakmica.[7]
Crvena zvezda[uredi | uredi izvor]
Nakon toga u leto 2005. potpisuje za Crvenu zvezdu.[14] U prvoj sezoni u Zvezdinom dresu 2005/06. bio je najbolji strelac Superlige Srbije i Crne Gore sa prosekom od 25,7 poena po utakmici. Te godine je sa Zvezdom osvojio nacionalni kup uz 17 poena u finalu protiv Hemofarma.[15] Odlične partije pružio je u ULEB kupu, gde je Crvena zvezda došla do četvrtfinala, a Gurović je u 14 mečeva imao prosek od 16,6 poena po meču.
Fantastične partije pružio je i u sezoni 2006/07, koja je verovatno najbolja u njegovoj čitavoj igračkoj karijeri. Bio je MVP i najbolji strelac Jadranske lige sa neverovatnim prosekom od 28,6 poena po utakmici, što je rekord regionalnog takmičenja. Takođe bio je MVP i najbolji strelac ULEB kupa sa prosečnih 25,9 poena po meču. I ne samo to, te sezone predvodio je ovo takmičenje i u drugim kategorijama: prosečno igrao 37 minuta po utakmici, postigao ukupno 31 trojku, 95 slobodnih bacanja i imao prosečni indeks korisnosti od 27 po utakmici.[16] Na kraju sezone bi je i MVP Superlige Srbije, a izabran je i u najbolje petorke ULEB kupa i Jadranske lige. Nosio je ekipu čitave sezone. Zvezda je u ULEB kupu pobedila Real Madrid u hali Pionir sa 19 poena razlike (100:81) uz Gurovićevih 35 poena, i ova utakmica mu je posebno ostala u sećanju.[17] Sa Zvezdom je ponovo stigao među osam najboljih timova ULEB Kupa. Gurović je u toku ove sezone četiri puta postigao 40 i više poena, a rekord mu je 45 poena protiv FMP-a. Odigrao je 53 utakmice i sa ukupno 1355 poena postavio je rekord kluba u jednoj sezoni (prosek 25,6 poena po meču), a ponovo je bio najbolji trojkaš tima sa 149 pogođenih trojki i realizovao je čak 478 slobodnih bacanja. Imao je nekoliko neverovatnih učinaka na pojedinačnim utakmicama. Na gostovanju protiv podgoričke Budućnosti 13. januara 2007. godine u Jadranskoj ligi ubacio je čak devet trojki, a 24 slobodna bacanja je pogodio protiv Vojvodine 30. maja 2007. (iz 26 pokušaja). Podatak da je na 55 od 108 odigranih utakmica u Zvezdi bio najefikasniji akter susreta dovoljno govori o igrama koje je pružio u crveno-belom dresu.
Tokom dve sezone u Crvenoj zvezdi postigao je ukupno 2301 poen na 108 zvaničnih mečeva (prosek sjajnih 21,3 poena po utakmici) i učestvovao u osvajanju Kupa Radivoja Koraća 2006. godine.
Prokom[uredi | uredi izvor]
Posle Crvene zvezde igrao je za poljski Prokom Trefl, gde je u sezoni 2007/08. beležio 15,3 poena u Evroligi. Predvodio je tim do titule prvaka Poljske. Posebno se istakao u odlučujućoj utakmici finala protiv Turova kada je postigao 36 poena i 10 skokova, uz fenomenalan šut: 5/8 za dva, 5/11 za tri i 11/11 za jedan poen.[18] Tiutlu MVP finalne serije nije poneo samo zbog toga što je jednu utakmicu propustio zbog tuče sa igračem Turova, Tomasom Kelatijem.[19]
Galatasaraj[uredi | uredi izvor]
Avgusta 2008. godine u paru sa veliki prijateljem Dejanom Milojevićem potpisuje za Galatasaraj.[20] Te sezone je prosečno postizao 10,1 poen, 2,5 skoka i 1,7 asistencija. U Galatasaraju je odigrao svoju poslednju sezonu jer je septembra 2009. zvanično objavio da je njegova igračka karijera završena.[21]
Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]
Njegova reprezentativna karijera je ono po čemu će ga mnogi pamtiti. Iako je prošao kompletne pripreme za Svetsko prvenstvo 1998. u Atini, nadajući se da će FIBA da mu dozvoli da igra za Jugoslaviju (pošto je imao i grčki pasoš), dan uoči početka šampionata stigla je zabrana.[3] Prvi zvaničan reprezentativni nastup imao je sledeće godine, kada je učestvovao na Evropskom prvenstvu odmah nakon bombardovanja Jugoslavije. Reprezentacija je uspela da osvoji bronzanu medalju. Posle pauze na Olimpijskim igrama u Sidneju učestvovao je na Evropskom prvenstvu u Turskoj 2001. godine.
Ipak ono što će najviše obeležiti njegovu reprezentativnu karijeru je Svetsko prvenstvo u Indijanapolisu. Reprezentacija Jugoslavije je vrlo loše započela ovaj turnir pa je posle nekoliko iznenadnih poraza morala u četvrtfinalu da igra protiv najvećeg favorita turnira, reprezentacije SAD. Od selektora Pešića dobio je zadatak da čuva jednog od najboljih šutera u istoriji košarke Redžija Milera. Ali on ne samo da je uspeo njega da sačuva, već je njegovim trojkama u finišu susreta Jugoslavija uspela da dođe do pobede i plasmana u polufinale.[22] Tada je dobio nadimak „Čovek koji je uništio tim snova“. To je bio uvod ka zlatnoj medalji koju su te godine osvojili reprezentativci na čelu sa Svetislavom Pešićem.
Igrao je na još tri šampionata Evrope (2003, 2005. i 2007. godine), ali tada nije stizao do medalje. Na Evropskom prvenstvu 2003. godine bio je najefikasniji košarkaš Srbije i Crne Gore sa 94 poena na sedam susreta. 2007. godine selektor Slavnić je Gurovića postavio za kapitena reprezentacije, čime je postao prvi kapiten reprezentacije Srbije. U ovoj oproštajnoj godini u dresu sa državnim grbom bio je prvi strelac Srbije na Evropskom prvenstvu u Španiji, sa prosekom od 19 poena po meču (57 poena na tri utakmice). Postigao je neverovatnu trojku za produžetak protiv Grčke, ali podmlađena ekipa nije uspela da prođe grupu.
Statistika[uredi | uredi izvor]
Legenda | |||||
---|---|---|---|---|---|
OU | Odigrano utakmica | SU | Startovao utakmica | MPU | Minuta po utakmici |
PŠ% | Procenat šuta iz igre | 3P% | Procenat šuta za tri | SB% | Procenat šuta slobodnih bacanja |
SPU | Skokova po utakmici | APU | Asistencija po utakmici | UPU | Ukradenih lopti po utakmici |
BPU | Bloka po utakmici | PPU | Poena po utakmici | IPU | Indeksnih poena po utakmici |
Podebljano | Najbolje u karijeri |
Napomena: Evroliga nije jedino takmičenje u kojem je igrač učestvovao, igrao je i u domaćim takmičenjima
Evroliga[uredi | uredi izvor]
Godina | Tim | OU | SU | MPU | PŠ% | 3P% | SB% | SPU | APU | UPU | BPU | PPU | IPU |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
2000–01 | .400 | .783 | 2.5 | .3 | .8 | .0 | 13.0 | 9.8 | |||||
2001–02 | Unikaha | 11 | 8 | 22.7 | .337 | .320 | .826 | 3.9 | .6 | .3 | .0 | 11.3 | 9.3 |
2002–03 | Unikaha | 16 | 8 | 24.1 | .432 | .393 | .820 | 3.4 | .7 | .7 | .1 | 12.7 | 12.7 |
2004–05 | Partizan | 6 | 6 | 27.9 | .273 | .235 | .739 | 2.3 | 1.0 | 1.3 | .0 | 9.2 | 3.3 |
2007–08 | Prokom | 12 | 11 | 29.1 | .377 | .342 | .882 | 4.8 | .9 | .8 | .1 | 15.3 | 14.6 |
Karijera | 49 | 39 | 25.3 | .377 | .344 | .824 | 3.7 | .7 | .7 | .1 | 12.6 | 11.0 |
Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]
Trenersku karijeru je započeo je u sezoni 2012/13. kao asistent trenera u Crvenoj zvezdi.[23] U početku je bio zamena treneru Laziću, a kasnije i Vukoičiću. U junu 2013. godine postao je prvi trener FMP-a[24] sa kojim je bio prvi u košarkaškoj ligi Srbije i izborio plasman u Superligu, gde je ekipa koja u svom sastavu ima mnogo mladih igrača i zauzela peto mesto. U narednoj sezoni opet je predvodio mladi sastav i plasirao se u Superligu. Najveće uspehe postigao je na finalnom turniru Kupa Radivoja Koraća, kada je ekipa FMP u četvrtfinalu eliminisala Partizan. U polufinalu je izgubila od Mega Vizure.
U avgustu 2015. je napustio klupu FMP-a.[25] U junu 2016. postavljen je za trenera Vršca, ali već u novembru iste godine mu je uručen otkaz.
Ostalo[uredi | uredi izvor]
Njegov otac Božidar je u Trebinju bio poznati bokser. Često ističe da je mnogo vezan za majku Maru. Ima mlađeg brata Veljka od koga je stariji dve godine. Bio je oženjen Tanjom sa kojom ima troje dece (kćerku Milicu[26], sinova Vukmana i Dimitrija),[6] a takođe je Tanjinog sina iz prvog braka Dušana prihvatio kao svog. Tokom igranja u Grčkoj dobio je i grčko državljanstvo, ali njegova želja je bila da igra samo za reprezentaciju Jugoslavije, a kasnije Srbije.
Takođe je poznat po tetovaži Draže Mihailovića na desnoj ruci, zbog koje nije mogao da nastupa na terenima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Tetovažu mu je istetovirao španski umetnik dok je igrao u Unikahi. U svojoj kolekciji ima oko 50 knjiga o četnicima. Naglašava da je to njegovo lično opredeljenje i da nikada nije bio politički angažovan. Veliki je navijač Crvene zvezde ali i ljubimac Zvezdinih navijača, koji su mu zbog tetovaže dali nadimak Čiča.[3]
Uspesi[uredi | uredi izvor]
Klupski[uredi | uredi izvor]
- Barselona:
- ACB liga: 1998/99.
- Kup Radivoja Koraća (1): 1999.
- Crvena zvezda:
- Kup Radivoja Koraća (1): 2006.
- Prokom:
- Prvenstvo Poljske (1): 2007/08.
Pojedinačni[uredi | uredi izvor]
- Najkorisniji igrač ULEB kupa (1): 2006/07.
- Učesnik Ol-star utakmice ACB lige (2): 1999, 2002.
- Najkorisniji igrač Ol-star utakmice ACB lige (1): 2002.
- Najbolji strelac Superlige Srbije (1): 2005/06.
Reprezentativni[uredi | uredi izvor]
- Evropsko prvenstvo (1): 2001,
- Evropsko prvenstvo (1): 1999.
- Svetsko prvenstvo (1): 2002
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ (jezik: engleski)„ABA_League_interesting_facts_and_figures”. www.abaliga.com. Arhivirano iz originala 04. 10. 2014. g. Pristupljeno 17. 8. 2014.
- ^ „Čiča besan na dečicu”. Kurir. 17. 6. 2012. Arhivirano iz originala 06. 10. 2014. g. Pristupljeno 3. 10. 2014.
- ^ a b v g „Miljenik zvezdaša”. Politika. 24. 6. 2007. Arhivirano iz originala 27. 6. 2015. g. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ „MCZ Intervju – Milan Gurović: Košarka je deo mog života”. Mojacrvenazvezda. 2. 10. 2006. Pristupljeno 26. 6. 2015.
- ^ a b „Gurović za Mondo: Partizan mora da padne”. Mondo. 28. 12. 2006. Arhivirano iz originala 26. 06. 2015. g. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ a b v „Tanja i Milan Gurović: Ljubavi i dece nikad dosta”. hellomagazin.rs. 22. 4. 2011. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ a b „Statistika na sajtu ACB lige”. acb.com. Arhivirano iz originala 27. 06. 2015. g. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ (jezik: engleski)„MILAN GUROVIC SIGNED FOR NIS VOJVODINA!”. beobasket.net. 23. 9. 2003. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ „Milan Gurović ostaje igrač NIS Vojvodine”. Vesti. 10. 10. 2003. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ „Milan Gurović u Partizanu Pivara MB!”. b92.net. 22. 10. 2004. Pristupljeno 4. 7. 2015.
- ^ „Gurović: Nikad nisam vrijeđao Hrvatsku i Hrvate”. lupiga.com. 17. 11. 2004. Pristupljeno 4. 7. 2015.
- ^ „Milan Gurović: "I robot bi pukao!"”. b92.net. 22. 12. 2004. Pristupljeno 4. 7. 2015.
- ^ „Gurović u Huventudu”. sportskacentrala.com. 22. 2. 2005. Arhivirano iz originala 26. 6. 2015. g. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ „Gurović u Zvezdi”. sportskacentrala.com. 6. 9. 2005. Arhivirano iz originala 26. 06. 2015. g. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ „Zvezda peti put pobednik Kupa”. sportskacentrala.com. 19. 2. 2006. Arhivirano iz originala 05. 07. 2015. g. Pristupljeno 4. 7. 2015.
- ^ (jezik: engleski)„ULEB Cup regular season MVP: Milan Gurovic, Crvena Zvezda”. eurocupbasketball.com. 18. 1. 2007. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ „Milan Gurović: U Srbiji niko nije mogao da me čuva”. Mocartsport. 19. 2. 2013. Arhivirano iz originala 26. 06. 2015. g. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ „Čiča Gurović doneo titulu Prokomu”. Mondo. 5. 6. 2008. Arhivirano iz originala 26. 06. 2015. g. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ „Kad Čiča nabode”. Kurir. 26. 5. 2008. Arhivirano iz originala 26. 06. 2015. g. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ „Milojević i Gurović potpisali za Galatasaraj”. RTS. 8. 8. 2008. Pristupljeno 26. 6. 2015.
- ^ Čiča ide u košarkašku penziju
- ^ „Dan kada smo amerima delili lekcije”. sportske.net. 5. 9. 2012. Arhivirano iz originala 26. 06. 2015. g. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ „Lazić: Zvezdin prioritet je da sledeće sezone ode i korak dalje”. Blic. 26. 7. 2012. Pristupljeno 25. 6. 2015.
- ^ „Gurović novi trener FMP-a”. Novosti. Pristupljeno 29. 6. 2014.
- ^ „Gurović nije više trener FMP-a: Zahvalan sam Čoviću na svemu, vreme je za rastanak”. Blic. Pristupljeno 8. 8. 2015.
- ^ Gurović postao otac
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Na današnji dan rođen Milan Gurović
- Biografija na zvaničnom sajtu KK Crvena zvezda
- Miljenik zvezdaša, Aleksandar Miletić, 24.06.2007. (Biografski članak o Guroviću na stranici novina „Politika“)
- Profil na zvaničnom sajtu Evrolige
- Profil na sajtu FIBA
- Rođeni 1975.
- Sportisti iz Novog Sada
- Jugoslovenski košarkaši
- Srpski košarkaši
- Srpski košarkaški treneri
- Niska krila
- Košarkaši Barselone
- Košarkaši Vojvodine Srbijagas
- Košarkaši Galatasaraja
- Košarkaši Malage
- Košarkaši Partizana
- Košarkaši Peristerija
- Košarkaši Huventuda
- Košarkaši Crvene zvezde
- Treneri KK Vršac
- Treneri KK FMP Beograd
- Košarkaši na Evropskom prvenstvu 1999.
- Košarkaši na Evropskom prvenstvu 2001.
- Košarkaši na Evropskom prvenstvu 2003.
- Košarkaši na Evropskom prvenstvu 2005.
- Košarkaši na Evropskom prvenstvu 2007.
- Evropski prvaci u košarci
- Košarkaši na Svetskom prvenstvu 2002.
- Svetski prvaci u košarci