Petar Brajović
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
petar brajović | ||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||||
Datum rođenja | 29. jun 1915. | |||||||||||
Mesto rođenja | Rijeka Crnojevića, kod Cetinja, Kraljevina Crna Gora | |||||||||||
Datum smrti | 20. novembar 1991.76 god.) ( | |||||||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija, SFR Jugoslavija | |||||||||||
Profesija | vojno lice | |||||||||||
Porodica | ||||||||||||
Supružnik | Saša Brajović | |||||||||||
Delovanje | ||||||||||||
Član KPJ od | februara 1942. | |||||||||||
Učešće u ratovima | Aprilski rat Narodnooslobodilačka borba | |||||||||||
Služba | Jugoslovenska vojska NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1940 — 1941. 1941 — 1973. | |||||||||||
Čin | potporučnik JV general-pukovnik JNA | |||||||||||
Heroj | ||||||||||||
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. | |||||||||||
Odlikovanja |
|
Petar Brajović (Rijeka Crnojevića, kod Cetinja, 29. jun 1915 — Beograd, 20. novembar 1991) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 29. juna 1915. u Rijeci Crnojevića, kod Cetinja. Njegovi roditelji ubrzo su se preselili iz Crne Gore na Kosovo i Metohiju. Brajović je u Peći završio osnovnu školu i gimnaziju. U gimnaziji je postao simpatizer radničkog pokreta i učestvovao u štrajkovima i demonstracijama pećkih gimnazijalaca. Na Vojnu akademiju upisao se 1937, a diplomirao je 1940. sa činom vazduhoplovnog potporučnika.
Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]
Posle sloma u Aprilskom ratu i kapitulacije, odbio je da ode u Ujedinjeno Kraljevstvo sa ostalim oficirima. Po izbijanju ustanka, u leto 1941. godine, priključio se ustanicima u Peći. Postao je komandant Metohijskog pozadinskog partizanskog odreda. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je u februaru 1942. godine.
Po direktivi KPJ, marta 1942. godine, prešao je na ilegalan rad u Đakovicu, a kasnije otišao na Šaru i radio na pitanjima vojne organizacije. Početkom 1943. godine postao je komandant Karadačkog odreda, nešto kasnije komandant Šarplaninskog odreda. Posle kratkog vremena odred se pretvorio u Makedonsko-kosovski odred, koji se preko Šare i Koraba probio u Ljumu. U blokiranoj Piškopeji, Brajović je rukovodio odbranom grada i njegovim oslobođenjem. Posle toga postao je komandant Kosovskih bataljona, a novembra 1943. komandant Prve makedonsko-kosovske udarne brigade, koja je učestvovala u nizu borbi kroz Makedoniju, Albaniju i Grčku. Juna 1944. godine, postao je komandant Prve kosovske udarne brigade, septembra komandant Četrdeset osme divizije, a zatim komandant Operativne zone Makedonije. Oktobra je postao komandant Šesnaestog korpusa i na kraju zamenik komandanta Operativnog štaba za Kosovo i Metohiju.
Istakao se u svim borbama, ali je naročito bio zapažen u borbama kod Kičeva, Debra, Peškopeji, u Grčkoj, u oslobođenju Prilepa. Njegova sposobnost i upornost posebno su došle do izražaja 1944. godine u Februarskom pohodu. Tada je brigada za 14 dana neprekidne borbe probila nekoliko obruča prevalivši preko 300 kilometara. Tom prilikom, Brajović je bio pismeno pohvaljen od Glavnog štaba NOV i PO Makedonije.
Neposredno je rukovodio operacijama za oslobođenje Severne Makedonije i posebno operacijom za oslobođenje Skoplja. U borbi protiv balista, februara 1945. godine, teško je ranjen. Od te rane izgubio je nogu.
Posleratni period[uredi | uredi izvor]
Posle rata, završio je Višu vojnu akademiju JNA. Biran je za narodnog poslanika u Skupštini SR Srbije. Penzionisan je u činu general-pukovnika JNA, 1973. godine.
Bio je oženjen Sašom Brajović, sa kojom je imao troje dece — ćerku Ljiljanu i sinove Vidoja i Dragana.
Umro je 20. novembra 1991. u Beogradu, a sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju.[1]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Umro general-pukovnik Petar Brajović”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 21. 11. 1991. str. 8.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ko je ko u Jugoslaviji — biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Beograd: Sedma sila. 1957. COBISS.SR 4864263
- Ko je ko u Jugoslaviji — jugoslovenski savremenici. Beograd: Hronometar. 1970. COBISS.SR 4897031
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167
- Rođeni 1915.
- Umrli 1991.
- Cetinjani
- Učesnici Aprilskog rata
- Komunisti Crne Gore
- Jugoslovenski partizani
- Borci Prve makedonsko-kosovske brigade
- Oficiri i podoficiri Jugoslovenske vojske u NOVJ
- Jugoslovenski piloti
- General-pukovnici JNA
- Diplomci Više vojne akademije JNA
- Društveno-politički radnici SR Srbije
- Poslanici Skupštine SR Srbije
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Narodni heroji - B
- Ratni vojni invalidi iz NOB
- Sahranjeni u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu