Petar Brajović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
petar brajović
Petar Brajović
Lični podaci
Datum rođenja(1915-06-29)29. jun 1915.
Mesto rođenjaRijeka Crnojevića, kod Cetinja, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti20. novembar 1991.(1991-11-20) (76 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Porodica
SupružnikSaša Brajović
Delovanje
Član KPJ odfebruara 1942.
Učešće u ratovimaAprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19401941.
19411973.
Činpotporučnik JV
general-pukovnik JNA
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
jugoslovenska odlikovanja:
Orden narodnog heroja
Orden ratne zastave Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.
inostrana odlikovanja:
Vojnički orden slobode
Vojnički orden slobode

Petar Brajović (Rijeka Crnojevića, kod Cetinja, 29. jun 1915Beograd, 20. novembar 1991) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 29. juna 1915. u Rijeci Crnojevića, kod Cetinja. Njegovi roditelji ubrzo su se preselili iz Crne Gore na Kosovo i Metohiju. Brajović je u Peći završio osnovnu školu i gimnaziju. U gimnaziji je postao simpatizer radničkog pokreta i učestvovao u štrajkovima i demonstracijama pećkih gimnazijalaca. Na Vojnu akademiju upisao se 1937, a diplomirao je 1940. sa činom vazduhoplovnog potporučnika.

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Posle sloma u Aprilskom ratu i kapitulacije, odbio je da ode u Ujedinjeno Kraljevstvo sa ostalim oficirima. Po izbijanju ustanka, u leto 1941. godine, priključio se ustanicima u Peći. Postao je komandant Metohijskog pozadinskog partizanskog odreda. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je u februaru 1942. godine.

Po direktivi KPJ, marta 1942. godine, prešao je na ilegalan rad u Đakovicu, a kasnije otišao na Šaru i radio na pitanjima vojne organizacije. Početkom 1943. godine postao je komandant Karadačkog odreda, nešto kasnije komandant Šarplaninskog odreda. Posle kratkog vremena odred se pretvorio u Makedonsko-­kosovski odred, koji se preko Šare i Koraba probio u Ljumu. U blokiranoj Piškopeji, Brajović je rukovodio odbranom grada i njegovim oslobođenjem. Posle toga postao je komandant Kosovskih bataljona, a no­vembra 1943. komandant Prve makedonsko-kosovske udarne brigade, koja je učestvovala u nizu borbi kroz Makedoniju, Albaniju i Grčku. Juna 1944. godine, postao je komandant Prve kosovske udarne brigade, septembra komandant Četrdeset osme divizije, a zatim komandant Operativne zone Makedonije. Oktobra je postao komandant Šesnaestog korpusa i na kraju zamenik komandanta Operativnog štaba za Kosovo i Metohiju.

Istakao se u svim borbama, ali je naročito bio zapažen u borbama kod Kičeva, Debra, Peškopeji, u Grčkoj, u oslobođenju Prilepa. Njegova sposobnost i upornost posebno su došle do izražaja 1944. godine u Februarskom pohodu. Tada je brigada za 14 dana neprekidne borbe probila nekoliko obruča prevalivši preko 300 kilometara. Tom prilikom, Brajović je bio pismeno pohvaljen od Glavnog štaba NOV i PO Makedonije.

Neposredno je rukovodio operacijama za oslobođenje Severne Makedonije i posebno operacijom za oslo­bođenje Skoplja. U borbi protiv balista, februara 1945. godine, teško je ranjen. Od te rane izgubio je nogu.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Posle rata, završio je Višu vojnu akademiju JNA. Biran je za narodnog poslanika u Skupštini SR Srbije. Penzionisan je u činu general-pukovnika JNA, 1973. godine.

Bio je oženjen Sašom Brajović, sa kojom je imao troje dece — ćerku Ljiljanu i sinove Vidoja i Dragana.

Umro je 20. novembra 1991. u Beogradu, a sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju.[1]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Umro general-pukovnik Petar Brajović”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 21. 11. 1991. str. 8. 

Literatura[uredi | uredi izvor]