Sabirni logor Flosenbirg

Koordinate: 49° 44′ 08″ S; 12° 21′ 21″ I / 49.735556° S; 12.355833° I / 49.735556; 12.355833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Logor Flosenbirg
Koncentracioni logor
Pogled na Flosenbirg nakon oslobođenja
Sabirni logor Flosenbirg na karti Nemačke
Sabirni logor Flosenbirg
Koordinate49° 44′ 08″ S; 12° 21′ 21″ I / 49.735556° S; 12.355833° I / 49.735556; 12.355833
Pod kontrolom Nacistička Nemačka
Broj zatvorenika96.000
Broj žrtava30.000

Koncentracioni logor Flosenbirg je logor (KC) bezbednosnih odreda (SS) nacističke Nemačke, u Bavarskoj, u blizini grada Flossenburg, na granici sa savremenom Češkom (bivša Čehoslovačka) [1].

SS logor je osnovan maja 1938. godine, a nalazio se na maloj planinskoj visoravni na nadmorskoj visini od 800 metara. Tokom postojanja logora smrti, kroz njega je prošlo oko 96.000 zatvorenika, od kojih je više od 30.000 umrlo. Od novembra 1941. godine, mrtvi u logoru za ratne zarobljenike - Štalag XIII B, na zahtev burgomaster-a grada Vajdena, u krematorijumu koncentracionog logora Flosenbirg, spaljeno je oko 80 000 ljudi [2]. Kamp je imao 75 ogranaka širom Trećeg rajha. U medijima su se pojavili izveštaji da su registracione knjige ovog koncentracionog logora nedavno pronađene u američkom Nacionalnom arhivu (Vašington)[2].

Istorija[uredi | uredi izvor]

Predratni period[uredi | uredi izvor]

U početku je SS logor bio korišćen za držanje antisocijalnih elemenata, komunista i zatvorenika, premeštenih iz drugih logora zbog antinacističkih aktivnosti, kao zatvorenika. Korišćeni su kao radna snaga za rad u SS granitnim kamenolomima, a mesto za kamp izabrano je zbog blizine nalazišta granita na kojima su zatvorenici radili do 1942. godine.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Izbijanjem Drugog svetskog rata teški rad većine zatvorenika počeo je da se koristi u proizvodnji oružja i njegovih komponenata za potrebe oružanih snaga nacističke Nemačke, na primer za rad u Heinkel-u , Mesersšmit i druge fabrike. Sistem koncentracionog logora proširen je na račun dodatnih 100 tačaka usredsređenih na preduzeća južne Nemačke i zapadne Češke [3].

Tokom Drugog svetskog rata, većina zatvorenika ušla je u logor sa okupiranih istočnih teritorija Trećeg rajha. Zatvorenici su živeli u 16 ​​velikih baraka u logoru. Krematorijum se nalazio u dolini. U septembru 1939. godine, 1.000 političkih zatvorenika prebačeno je iz logora Dahaua u Flosenburg.

1941. - 1942. u logor je ušlo oko 1.500 poljskih zatvorenika, uglavnom pripadnika poljskog otpora. U julu 1941. stražari logora streljali su njih 40. Između februara i septembra 1941. godine, ubijena je oko trećina poljskih zatvorenika koji su ušli u logor.

Tokom Velikog otadžbinskog rata 15. oktobra 1941. godine, prva grupa sovjetskih ratnih zarobljenika ušla je u koncentracioni logor. Do kraja godine ubijeno ih je 1000. Tokom čitavog perioda rada logora sovjetski ratni zarobljenici i dalje su ubijani. Konkretno, u oktobru 1943. general-major Vasilij Prohorov pretučen je do smrti. Potom je dobio smrtnu inekciju i poslat u krematorijum. 1. maja 1944. godine došlo je do pobune sovjetskih ratnih zarobljenika i pokušaja masovnog bekstva. Nekoliko stražara je ubijeno, ali je ustanak surovo suzbijen: oko 200 ljudi je umrlo od rana i opekotina, 40 vođa ustanka je pogubljeno.

Od 1. septembra u Flossenburgu su počeli da obučavaju čuvare za ženske koncentracione logore koji su se nalazili u Drezdenu, Nirnbergu, Nojštatu i brojnim drugim gradovima. Do 1945. godine u sistemu logora u Flosenburgu bilo je oko 40.000 zatvorenika, od kojih su 11.000 bile žene.

Do kraja rata, stopa ubijanja zatvorenika dostigla je takve razmere da krematorijum logora više nije mogao da se nosi sa teretom, pa su tela zatvorenika bacana u jarke i deponije, polivana benzinom i spaljivana. Istovremeno je u kampu postavljeno dodatnih 6 vešala.

Početkom aprila 1945. godine u logoru su pogubljeni admiral Canaris i veliki broj učesnika u zaveri protiv Hitlera. 20. aprila, kada su se američke snage približile kampu, vlasti su započele prisilnu evakuaciju 22.000 zatvorenika u Dahau, ostavljajući samo one koji se više nisu mogli kretati. Na putu do Dahaua, stražari su ubili oko 700 zatvorenika. Drugi deo zatvorenika, usput je razoružao nemačke stražare i pobegao u susret napredujućim sovjetskim trupama u Čehoslovačkoj.

23. aprila (2. maja) jedinice 97. pešadijske divizije američke vojske ušle su u koncentracioni logor. U logoru su pronašli oko 1.600 oslabljenih i iscrpljenih zatvorenika.

Nekadašnji logor smrti, od aprila 1946, postao je američki logor za 2.100 raseljenih lica Poljske - bivših radnika, ratnih zarobljenika i zatvorenika koncentracionih logora nacističke Nemačke, oslobođenih u Austriji. Poslednji stanovnici kampa napustili su logor u oktobru 1947.

Sud[uredi | uredi izvor]

Nirnberški sud za ratne zločine proglasio je aktivnosti uprave i stražara logorom ratnim zločinom. Iz izveštaja Odeljenja za ratne zločine Vojnog tužilaštva Štaba 3. američke vojske: „1941. godine u logoru Flosenburg izgrađena je nova zgrada namenjena za 2.000 ruskih ratnih zarobljenika. Od ove dve hiljade zatvorenika preživele su samo 102 osobe. ... Koncentracioni logor Flosenburg najbolje se može opisati kao fabrika smrti. Iako je na prvi pogled glavna svrha logora bila upotreba masovnog ropskog rada, imao je drugu svrhu - ubijanje ljudi upotrebom posebnih metoda prilikom lečenja zatvorenika. Glad i izgladnjivanje, sadizam, loša odeća, nedostatak medicinske nege, bolesti, premlaćivanja, vešala, smrzavanje, prinudna samoubistva, pogubljenja i tako dalje, svi su igrali glavnu ulogu u postizanju svog cilja. Zatvorenici su ubijani bez razlike; česta su bila namerna ubistva Jevreja; inekcije otrova, pogubljenja u potiljak bili su svakodnevni događaji; besne epidemije tifusa, kojima je bilo dopušteno da besne, poslužile su kao sredstvo za istrebljenje zatvorenika; ljudski život u ovom logoru nije značio ništa. Ubistvo je postalo uobičajeno, toliko uobičajeno da su nesrećne žrtve jednostavno dočekale smrt kada je brzo došla. "

12. maja 1946. godine u Dahauu je počeo sud za ratne zločine. Suđeno je 46 bivših zaposlenih u koncentracionom logoru. Njih 41 optužen je za ratne zločine: mučenje, maltretiranje zatvorenika, ubistva. 15 ljudi je osuđeno na smrt, 11 na doživotni zatvor, a ostali na različite kazne zatvora od 1 do 30 godina. Oslobođeno je 5 lica.

Muzej holokausta[uredi | uredi izvor]

22. jula 2007. godine, na šezdeset drugu godišnjicu oslobođenja logora, u Flosenburgu je otvoren Muzej holokausta. Ceremoniji su prisustvovala 84 bivša zatvorenika, kao i ukrajinski predsednik Viktor Juščenko, čiji je otac pet meseci bio jedan od zatvorenika logora tokom Drugog svetskog rata.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Sabirni logor Flosenbirg na Vikimedijinoj ostavi