Pređi na sadržaj

Svetionik Prvi maj (Argentina)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetionik Arhipelaga

Svetionik Prvi maj (esp. Faro 1° de Mayo) je svetionik u funkciji koji se nalazi na Antarktičkom poluostrvu, najsevernijeg dela kopna Antarktika koji leži na Zapadnoj hemisferi, odmah pored Južne Amerike.[1] Tačni lokalitet svetionika je u Provinciji Ognjena Zemlja, Antarktik i ostrva u južnom Atlantiku (šp. Provincia de Tierra del Fuego, Antártida e Islas del Atlántico Sur) u Argentini.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Svetionik je pušten u rad 1. marta 1942. godine na istočnom delu ostrva Lambda. Svetionik se koristi za usmeravanje brodova koji dolaze sa severa za snabdevanje mornaričkog odreda baze „Melkior” na ostrvu Gama koji se nalazi u blizini. Svetionik funkcioniše automatski zahvaljujući suvim baterijama koje se menjaju svake druge godine tokom letnje kampanje na Antarktiku.[3] Ovo je ujedno i prvi argentinski svetionik postavljen na ovom području. Izgradio ga je parobroda „ARA 1.º de Majo”,koji se kreće uz pomoć vodene pare, koja se dobija iz kotlova na čvrsta ili tekuća goriva. Građevina je po tom brodu i dobila ime zbog toga što je prva posetila ovaj deo ostrva. Zbog svoje važnosti i zbog toga što je bio prvi argentinski svetionik upaljen na Antarktiku, smatra se da je ujedno i svetionik sveta jer se nalazi na najjužnijem delu planete Zemlje. Iako postoji na kraju sveta koji pripada Francuskoj na istom ovom mestu, svetionik „1. Maj” je prvi postavljeni svetionik, što mu daje titulu najstarijeg i najjužnijeg svetionika.[4]

Izgradnja[uredi | uredi izvor]

8. februara 1942. argentinska flota postavila je zastavu Argentine na mestu napuštene fabrike i time je ostrvo zvanično postalo argentinsko ostrvo. Komandat broda „Prvi maj” postavio je bronzanu ploču pored zastave i time označio suverenitet arhipelaga.[5] Nekoliko dana kasnije, flota je krenula u obilaženje arhipelaga ali zbog leda nije bilo moguće iskrcavanje. Brod je bio prinuđen da se vrati u Melkior. Nekoliko dana kasnije brod se ponovo vratio na ostrvo i uspeo je da se iskrca. Na ostrvu su izgradili skladište hrane i laboratoriju kako bi pokrenuli bitna istraživanja ovog područja.[6] Brod je ponovo odplovio i nakon nekog vremena Argentina je odlučila da na mestu skladišta sagradi svetionik koji bi pomogao mornarima da lakše pronađu mesto. Svetionik je zvanično izgrađen 1. marta 1942. kada je i pušten u rad. Imao je automatski sistem osvetljenja sa autonomijom od godinu dana, dajući blic svakih 8 sekundi.[7] Danas se baterije menjaju svake druge godine.

Jedan od većih problema sa svetionikom bilo je snabdevanje strujom. Zbog nesigurne elektrifikacije, ugrađen je menjač sa gorionikom koji je omogućavao osvetljenje tokom nestanka struje. Početkom 1950. acetilen i propan sistemi su počeli da se zamenjuju električnim uređajima na baterije. Korišćenje novih izvora električne energije, poput solarnih ćelija, vetrogeneratora i agregata u svetionicima, znatno je smanjilo troškove i omogućilo automatizaciju većinu njih.[8]

Istraživanja[uredi | uredi izvor]

Baza istraživačke stanice Melsior naučnoistraživačka je stanica koja se nalazi na ostrvu Lambda, u arhipelagu Melsior Island, koja je grupa ostrva u zalivu Dalman. Ovaj skup ostrva deo je arhipelaga Palmer.[9] Ovo je druga baza Antarktika koju je izgradila Argentina, nakon stvaranja 1904. godine Antarktičke baze Orsadas, prve i najstarije stalne kolonije na svetu, na Antarktiku. Baza Melsior je jedna od trinaest antarktičkih istraživačkih baza kojima upravlja Argentina. Od 1947. do 1961. bila je baza otvorena samo tokom letnje sezone.[10] Danas se baza stalno koristi i vrše se geološka i biološka istraživanja. Zahvaljujući antenama postavljenih blizu svetionika, baza je u stalnoj komunikaciji sa Argentinom. [11]

Opis[uredi | uredi izvor]

Svetionik je 11 metara visoka piramidalna metalna kupola. Toranj nosi plovni znak koji obaveštava čamce i brodove o približavanju obali. Emituje na fokusnoj visini od 26,80 m, beli blic u periodu od 8 sekundi. Njegov domet je 14,5 nautičkih milja (približno 27 km).[12]

Spomenik[uredi | uredi izvor]

Prvomajski svetionik je 1972. godine proglašen istorijskim mestom i spomenikom Antarktika. Spomenik je pod zaštitom Sistema antarktičke povelje potpisanih između 12 zemalja aktivnih na Antarktiku tokom međunarodne geofizičke godine od kojih su Argentina, Australija, Belgija, Čile, Francuska, Japan, Novi Zeland, Norveška, Južna Afrika, Sovjetski Savez, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države.[13] Kod zaštite spomenika je „SMH 29: Faro "Primero de Mayo”.

Svetlosni znak[uredi | uredi izvor]

Šematizacija sektora.

Na svakoj mornarskoj karti označena je tačna pozicija svetionika ali i signal koji emituje. Za svetionik „Prvi maj” stoji oznaka „BL”- što znači bljesak u vidu blica koji može trajati i do 8 sekundi. Ostale oznake drugih svetionika mogu biti:[14]

  • Z – zeleni sektor koji označava opasnost;
  • R – crveni sektor koji kao i zeleni označava opasnost;
  • BZ – beli sektor + zeleni sektor + beli sektor. sektori koji se pojavljuju u zavisnosti od ugla približavanja broda; Beli sektor je sektor približavanja. To označava da nema nikakvih prepreki.[15]
  • BR – beli sektor + crveni sektor + beli sektor kao i sektor iznad;[16]
  • BL – bljesak u vidu blica koji može trajati i do 8 sekundi;
  • BL(3) – tri uzastopna blica zaredom;
  • IZO – izofazna svetlost, trajanje blica je jednaka tami;[17]
  • BK – kratak blic koji se ponavlja.[18]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „List of Historic Sites and Monuments approved by the ATCM (2012)” (PDF). ats (na jeziku: španski). 31. 8. 2019. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  2. ^ „Faro 1° de Mayo”. web.archive.org. 3. 9. 2011. Arhivirano iz originala 03. 09. 2011. g. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  3. ^ „Faro 1de Mayo”. archive.wikiwix.com. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  4. ^ „le phare des éclaireurs en Terre de feu - Argentine Patagonie”. www.mackoo.com. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  5. ^ „Bateaux Argentine”. www.appeldularge.com. 1. 1. 2014. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  6. ^ „IndiceAntartida”. www.histarmar.com.ar. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  7. ^ „TRANSPORTE A.R.A. “PRIMERO DE MAYO”. SU HISTORIA Y APORTE A LA SOBERANÍA ANTÁRTICA ARGENTINA”. www.histarmar.com.ar. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  8. ^ „Faro 1º de Mayo - EcuRed”. www.ecured.cu. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  9. ^ „Base De Melchior - Îles Melchior - Antarctique Photographie éditorial - Image du mâts, péninsule: 163748347”. Dreamstime (na jeziku: francuski). Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  10. ^ „Destacamento Naval Orcadas”. web.archive.org. 2. 12. 2013. Arhivirano iz originala 02. 12. 2013. g. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  11. ^ „Dirección Nacional del Antártico | Ministerio de Relaciones Exteriores, Comercio Internacional y Culto” (PDF). cancilleria.gob.ar. 
  12. ^ „List of Historic Sites and Monuments approved by the ATCM (2012)”. Antarctic Treaty Secretariat. 2012. Pristupljeno 4. 4. 2021. [mrtva veza]
  13. ^ „Le Traité sur l’Antarctique : une gouvernance unique au service de l'environnement et de la science”. Encyclopédie de l'environnement (na jeziku: francuski). 11. 4. 2018. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  14. ^ „Pilotage de nuit. Utilisation des feux à secteurs lumineux”. Œuvre du Marin Breton (na jeziku: francuski). 6. 4. 2017. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  15. ^ „La signalisation maritime » Lili la Mouette”. www.lililamouette.com. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  16. ^ „Les phares”. www.bretagne-info-nautisme.fr. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  17. ^ „Signalisation maritime” (PDF). Yachter. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  18. ^ „Permis hauturier et cours marins les feux sur les cartes”. www.permis-hauturier.info. Pristupljeno 5. 4. 2021. 

Bibliografija[uredi | uredi izvor]