Sekelji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sekelji
Székelyek
Sekelj kapija u Madefalvi
Ukupna populacija
500.000 — 900.000[a][2][3][4] (2011.)
Regioni sa značajnom populacijom
 Rumunija680.000[5]
 Mađarska
  • Tolna i
  • Baranja
  • 195.000[5]
     Srbija — (Vojvodina),
  •  Australija,
  •  Evropa,
  •  SAD,
  •  Kanada,
  •  Brazil
  • 120.000
    Jezici
    Mađarski, rumunski
    Religija
    Rimokatolici (većina)
    Reformati i unitaristi
    Srodne etničke grupe
    Mađari i Čango
    Istorijske granice Zemlje Sekelja

    Sekelji (mađ. Székely; rum. Secui; nem. Székler) su etnička grupa Mađara koja živi u današnjoj Rumuniji, na istoku i jugoistoku Transilvanije, najviše ih ima u okruzima Hargita, Kovasna i Mureš. Samo ime ovog naroda se prvi put nalazi u dokumentima iz 11. veka i to na latinskom Sikul ("Sicul"), dok mađarska forma imena Sekelj se spominje prvi put 1334. godine u dokumentima koji opisuju odbranu istočnog dela tadašnje Kraljevine Ugarske.

    Populacija[uredi | uredi izvor]

    Ukupan broj Sekelja, populacija, varira od izvora do izvora. Rumunski zvanični izvor govori o 670.000 Sekelja[6], a drugi izvor, isto zvanični rumunski, popis iz 2011. godine navodi brojku od 680.000.[5] na stranici Demokratskog saveza Mađara u Rumuniji. Zadnja promena 16. jula 2006.</ref>, mađarski izvori govore o brojci od 1.700.000 (a sa ovom brojkom su u stvari obuhvaćeni svi Mađari u Transilvaniji a ne samo Sekelji)[7]. Međutim istina je kao i uvek negde sakrivena u sredini a brojke služe svrsi. Brojka od 670 hiljada je tačna ako se računaju Sekelji koji žive na teritoriji koja se nekada zvala Zemlja Sekelja (mađ. Székelyföld) a danas su to okruzi Hargita, Kovasna i Mureš. U okruzima Hargita i Kovasna oni čine većinu stanovništva - Hargita (85%), Kovasna (74%). Sekelji takođe žive u području između gradova Brašov (Braşov) i Sibinj (Sibiu).

    Rumunski pravni sistem ne priznaje Sekelje, već ih na popisima ubraja u Mađare, a u Mađarskoj se spominju kao transilvanijski Mađari, sa tim da u okviru te populacije postoje i Sekelji kao posebna zajednica.

    Ako se uzima u obzir ukupan broj Sekelja u celoj Transilvaniji, Mađarskoj i ostalim mestima koja su istorijski poznata kao mesta iseljavanja Sekelja (Srbija, Kanada, Brazil, Sjedinjene Američke Države) brojka bi se mogla možda približiti broju od milion Sekelja u svetu. Tako da se može sa sigurnošću reći da nema tačnog podatka, samo procene.

    Migracija Sekelja kroz vekove

    Po popisu iz 2002. godine najviše Sekelja u Rumuniji ima u okruzima Hargita, Kovasna i Mureš:

    Lokacija Ukupno Sekelja % u okrugu
    Hargita 275.841 84,61%
    Kovasna 164.055 73,81%
    Mureš 200.000 39,26%
    Brašov 40.000 ...
    Ostatak 50.000 ...
    U svetu 100.000 ...
    Ukupno 829.896 ...

    U današnjoj Transilvaniji od ukupnog broja Mađara, Sekelji čine 40% populacije

    Istorija[uredi | uredi izvor]

    Usmena predanja[uredi | uredi izvor]

    Sekelji u Transilvaniji u devetom veku prema mađarskom istoričaru Dr. Šandoru Markiju.
    Enterijer stare sekeljske seoske kuće

    U starim hronikama i u kulturnoj baštini Sekelja stoji predanje da su Sekelji potomci Atilinih Huna. Njih je po predanju Atilin sin kreljević Čaba, posle očeve smrti, doveo na mesto današnjeg življenja, i po tome je i taj deo dobio naziv Zemlja Sekelja. Tačnije to odredišno mesto se zove Čigle Polje (mađ. Csigle-mező).

    U Anonimusu, dokumentu na latinskom, Keza Šimon je u delu u kome je govorio o sekeljima napisao (citiram prevod): " Sekelji, koji su prvobitno bili Atilin narod, su ostali na Čigle Polju i tamo sebe nisu zvali Hunima već Sekeljima“.

    Predanja povezana sa činjenicama[uredi | uredi izvor]

    Sekelji su u prošlosti smatrani za poseban narod i činjenica je da su se pridružili Mađarima kada su oni došli na prostore Karpata i Panonske nizije i osnovali svoju kraljevinu.

    Po tome se može reći da na prostorima Transilvanije žive dve grupacije koje govore mađarski jezik: Sekelji, koji su potomci Huna iz 453. godine, i Mađari, koji su došli na ove prostore pod vođstvom Arpada 894. godine. Treća grupacija koja ima dodira sa Sekeljima, a isto govori mađarski jezik jesu Čango (mađ. Csángók), ali njih najviše ima u Moldaviji.

    Pripadnost Sekelja Hunima je prvi put dovedena u pitanje tokom 18. veka, kada je u tim monarhističkim bilo sramota pričati da si potomak azijskih varvara i nije odgovaralo tadašnjoj Mađarskoj državnoj politici. Po jednoj mađarskoj teoriji, Sekelji su mađarsko pleme koje je ostalo izolovano u planinama i tako razvilo poseban identitet.

    Posle toga je u 19. veku naišla rumunizacija današnje Transilvanije i nove teorije ko je, gde i kada bio tokom istorije, tako da je samo postojanje Sekelja bila kočnica za razvijanje. Po nekim rumunskim istoričarima, Sekelji imaju neko strano poreklo (ne mađarsko), pa idu čak i dotle da pominju i rumunsko poreklo.

    Ako Sekelji nisu mađarsko-hunskog porekla, postavljaju se pitanja: ”Kako to da su Sekelji oduvek govorili mađarski (dokaz za to je rovaško pismo koje, kada se čita, dobija se staromađarski), odakle Sekeljima Sekelj kapija (mađ. Székelykapu), Kopja (mađ. kopjafa), Rovaško pismo (mađ. Székely rovásírás), kultura i tradicija koju gaje i dan-danas i čini ih jedinstvenim u svom okruženju?“ To su sve pitanja koja treba postaviti raznim teoretičarima i političarima, a to su i odgovori svakome ko se malo pažljivije baci na proučavanje i značenje istih.

    U svakom slučaju, danas je činjenica da Sekelji postoje i da žive na prostorima koji oni zovu Zemlja Sekelja, a države dolaze i prolaze.

    Srednji vek[uredi | uredi izvor]

    Od osnivanja mađarske države pa do turskih osvajanja u 16. veku, Sekelji su imali punu autonomiju kao nezavisni faktor koji upravlja svojom sudbinom u Kraljevini Mađarskoj u okviru svojih sedišta u Erdelju. Sekelji su uživali plemićke privilegije i sve ostale privilegije u kraljevini kao deo osnivačke populacije i bili su izuzeti od plaćanja poreza kralju, to se i zvanično priznavalo u dokumentima kada se pisalo o njima kao o Naciji Sekelja (lat. Natio Siculorum). Najstariji izvori o ovome se mogu naći u dokumentima iz 13. veka.

    Još jedna interesantna činjenica je da su se sve mađarske administrativne jedinice zvale varmeđe (mađ: vármegyék), što bi u bukvalnom prevodu značilo dvorac, zamak, tvrđava sa okolinom, a u to vreme to su bili gradovi−tvrđave sa okolinom, a administrativna osnova Sekelja je bio Sek (mađ: szék), što u prevodu znači stolica ili sedište.

    Sekelji su imali 7 sedišta:

    • Čiksek (Csík−szék)
    • Udvarheljsek (Udvarhely−szék)
    • Marošsek (Maros−szék)
    • Aranjosek (Aranyosszék) i
    • Haromsek (Három−szék)koji se sastojao iz tri podsedišta Kezdi, Orbai i Šepšisek (Kézdiszék, Orbaiszék and Sepsiszék).

    Pošto su Sekelji bili dužni da u slučaju rata daju određeni broj vojnika, u okviru vojne reforme 1241. godine bila je napravljena podela Sekelja u tri kategorije, po kojoj su posle i dobijali plemićke zasluge i olakšice (libertas Siculorum'):

    • Vođe ili prvaci (előkelők) − najpovlaštenija klasa, plemići
    • Konjanici (lófők) − cenjeni ratnici, ugledni prvaci
    • Seljaci (gyalogok) − pešadija, koja je isto imala privilegije neplaćanja poreza

    Gubljenje privilegija[uredi | uredi izvor]

    Do 15. veka Sekelji su uživali autonomiju na svojoj zemlji a 1437. godine zbog opasnosti sa istoka su sklopili savez sa Transilvanijskim Mađarima i Sasima i ušli u Uniju triju nacija (Unio trium nationum) koja je vladala Transilvanijom, tada još Erdeljom.

    Tursko osvajanje istočne Evrope u 16. veku je dovelo odvajanja od Mađarske i do poluvazalnog statusa Transilvanije u odnosu na Osmansko carstvo, kada je i osnovana Erdeljska Kneževina (mađ. Erdélyi Fejedelemség). U toku postojanja kneževine i pokušaja sprovođenja nekih reformi i ukidanja povlastica koje su imali, došlo je i do prvog ustanka nezadovoljnih Sekelja 1562. godine. Kao posledica stalnih sukoba sa tadašnjom ugarskom vladajućom stranom, prilikom napada rumunskog vojvode (vladara dela Moldavije do 1600, Erdelja od 1599. do 1600. godine i Valačie (Valachia)− Zemlja Vlaha, 1593. − 1601) Viteza Mihajla (rum. Mihai Viteazul), Sekelji su stali na njegovu stranu i pomogli mu da ostvari svoje ciljeve.

    Posle poraza Turaka i ponovnog potpadanja pod austrijsku vlast, Transilvanija je izgubila i to malo autonomije koje je imala pod Turcima. Prilikom ponovnog preuređenja vojske i uvođenja prisilne mobilizacije od strane Marije Terezije, Sekelji su odbili poslušnost što je rezultovalo odmazdom i krvoprolićem u Madefalvi 7. januara 1764. godine, gde je pobijeno nekoliko stotine Sekelja i dovelo je do velike seobe stanovništva u Moldaviju pa posle u Bukovinu. Na kraju iz Bukovine 1883. godine je počelo preseljavanje u Vojvodinu (Skorenovac, Ivanovo (Srbija) i Vojlovica) i Mađarsku. Taj događaj je postao poznat u istoriji Sekelja kao krvoproliće u Madefalvi.

    Za vreme mađarske revolucije 1848. godine, Sekelji su stali na stranu (citat):svoje mađarske braće protiv Transilvanijskih Rumuna i Sasa.

    Kasnije 1867. godine Transilvanija je pripojena opet mađarskoj ali su Sekelji izgubili svoju autonomiju i sve privilegije i umesto bivših 7 sedišta nametnuto im je da imaju 4 okruga.

    Ove izmene su bile važeće sve do raspada Austro−Ugarske Monarhije i trijanonskog mirovnog ugovora iz 1920. godine

    Sekelji u 20. veku[uredi | uredi izvor]

    Zemlja Sekelja u okviru Rumunije
    • 1920. − Trianonskim ugovorom Transilvanija je dodeljena Rumuniji.
    • 1940. − Bečkim ugovorom vraćena Mađarskoj
    • 1945. − Ponovo deo Rumunije
    • 1947. − Pariskim ugovorom potvrđen status
    • 1952. − Osnovana Mađarska autonomna pokrajina u Rumuniji od strane komunista, Đorđi Dež
    • 1960. − Modifikovanje Mađarske autonomne pokrajine, i smanjivanje broja Mađara u istoj
    • 1968. − Nova administrativna podela Rumunije i ukidanje Mađarske autonomne pokrajine

    Jezik i kultura[uredi | uredi izvor]

    Jezik[uredi | uredi izvor]

    Sekelji govore mađarskim jezikom ili kako se još spominje kao sekeljski dijalekat (mađ. székely nyelvjárás). Sa ovim dijalektom se služi većina Sekelja, dok lingvisti prave podelu na istočni i zapadni dijalekat. Istočni zahvata predele Čik, Haromsek i Sedam sela, dok zapadni dijalekat se govori u okolini Udvarhelja. Isto tako se mora reći da je napravljena i treća grupa koja obuhvata Sekelje i Čango−Mađare u Moldaviji koja već ima bitnije razlike i tretira se kao poseban dijalekat mađarskog jezika. Svi ovi dijalekti su interesantni za lingviste zbog svojih osobenosti i sačuvanog arhaizma, povezanosti sa staromađarskim.

    Tradicija[uredi | uredi izvor]

    • Sekelj kapija (mađ: székelykapu)
    • Kopja (mađ: kopjafa)
    • Rovaško pismo (mađ: székely rovásírás)
    • Predanje da Sekelji potiču od Huna
    • Najvažniji spomenici sekeljske kulture nalaze se u muzeju sekeljskog naroda u Svetom Đorđu (rum: Sfântu Gheorghe)

    Religija[uredi | uredi izvor]

    Sekelji su većinom katolici, a ima i kalvinista i unijata. Najviše katolika ima u oblastima Čik, Đerđo, Kason, Udvarhelj i Kezdisek; unijata u oblastima Udvarhelja, Šepši i Aranjošsek; a evangelista u oblastima Marošsek, Orbaisek, Aranjošsek, Udvarhelj i Haromsek.

    Vidi još[uredi | uredi izvor]

    Poznati Sekelji[uredi | uredi izvor]

    Beleške[uredi | uredi izvor]

    1. ^ Njih 532 se izjasnilo kao Sekelji, a ne kao Mađari na popisu stanovništva u Rumuniji 2011.[1]

    Reference[uredi | uredi izvor]

    1. ^ „Nota metodologica” (PDF). Insse.ro. Pristupljeno 2013-11-26. 
    2. ^ Archivum Ottomanicum, Volume 20, Mouton, 2002, original from: the University of Michigan, p. 66, Cited: "A few tens of years ago the Szekler population was estimated at more than 800.000, but now they are probably ca. 500.000 in number."
    3. ^ Piotr Eberhardt. Ethnic Groups and Population Changes in Twentieth-century Central-Eastern ... Pristupljeno 2013-11-26. 
    4. ^ Judit Tóth and Endre Sík, "Joining and EU: integration of Hungary or the Hungarians?" In: Willfried Spohn, Anna Triandafyllidou, Europeanisation, National Identities and Migration: Changes in Boundary Constructions between Western and Eastern Europe, Psychology Press, 2012, p. 228
    5. ^ a b v „Archivált másolat” (na jeziku: rum). Institutul natțonal de Statistică. Arhivirano iz originala (xml) 21. 12. 2018. g. Pristupljeno 2018-12-21. 
    6. ^ (jezik: engleski)Mađari u Rumuniji Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. septembar 2007)
    7. ^ Popis iz 2002 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. februar 2010) - Zadnja promena 2002 --> 4. POPULATIA DUPA ETNIE

    Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]