Đorđe Mano Zisi
Ovom članku potrebni su dodatni izvori zbog proverljivosti. |
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Đorđe Mano Zisi | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. januar 1901. |
Mesto rođenja | Budimpešta, Austrougarska |
Datum smrti | 2. decembar 1995.93/94 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, SRJugoslavija |
Nagrade | Valtrovićeva nagrada |
Đorđe Mano Zisi (Budimpešta, 1901 — Beograd, 1995) bio profesor muzeologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, naučni savetnik Arheološkog instituta i šef Antičkog odeljenja Narodnog muzeja u Beogradu.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1901. godine u Budimpešti. Filozofski fakultet u Beogradu je završio 1925. godine, a potom se, kao Humboltov stipendista, specijalizovao za klasičnu arheologiju u Berlinu kod Gerharta Rodenvalta. Od 1928. godine počeo je sa radom u Muzeju, gde će ostati sve do penzionisanja 1970. godine. Bio je član nemačkog Arheološkog instituta, Arheološkog instituta u Beču i dobitnik Valtrovićeve nagrade 1984. godine.
Naučni rad[uredi | uredi izvor]
Zisi se u svom dugogodišnjem radu bavio i istraživanjem srednjovekovne umetnosti i na tom polju dao značajan doprinos svojim radovima o živopisu Dečana i starijim slojevima fresaka na Ohridu. Učestvovao je i rukovodio iskopavanjima na lokalitetima Stobi, Margum, Caričin grad, Gamzigrad, Remezijana, Naisus i drugim. Manje je poznato da je pisao poeziju i da su mu prve pesme U vodi i Prolećna romansa objavljene u Srpskom književnom glasniku za 1921. godinu. Prisni prijatelji Mano Zisija su bili pesnik Momčilo Nastasijević i književnik Raško Dimitrijević, a ostalo je zabeleženo i njegovo druženje sa umetnicima Konjovićem, Dobrovićem i Bjelićem.
Starešinski izveštaj Komisije za ocenu državnih službenika 1941. godine, o Mano Zisiju beleži i ovo: Tih, povučen u sebe, čovek od knjige i unutrašnjeg života… kao i mnogi naučnici, prilično zaboravan; inače pouzdan.
Poznat po otkriću paradnog šlema-maske, pronađenog u blizini Smedereva (lat. Vinceia[1] – Vinceja). Pisao je o značenjima i ulozi bronzanih predmeta u širenju rimskog uticaja i primetio je da se na rimskom limesu razvija jedna čudna, jedva romanizovana internacionala, i u ideologiji i u stilu, koju Rim prihvata da ne bi izgubio dizgine iz ruku. Šlemovi-maske su, po njemu, služili reprezentaciji rimske imperijalne moći.
Najvažniji radovi[uredi | uredi izvor]
|
|
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Vinceia Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. mart 2019) dare.ht.lu.se
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jović, M., Pejović, M., Despotović, A., Bandović, A., Mitrović, J. i Kilibarda N. (jun-septembar 2014): Izložba „Kroz lica Muzeja“ Narodni muzej, Beograd