Ljubomir Miletić
Ljubomir Miletić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1. januar 1863. |
Mesto rođenja | Štip, Osmansko carstvo |
Datum smrti | 1. jun 1937.74 god.) ( |
Mesto smrti | Sofija, Kraljevina Bugarska |
Obrazovanje | Univerzitet u Zagrebu Karlov univerzitet |
Naučni rad | |
Polje | lingvistika etnografija istorija |
Institucija | Sofijski univerzitet Bugarska akademija nauke Makedonski naučni institut |
Ljubomir Miletić (bug. Любомир Милетич; Štip, 1. januar 1863 — Sofija, 1. jun 1937) je bio vodeći bugarski naučnik i intelektualac krajem 19. i početkom 20. veka, lingvista, etnograf i istoričar.
Po Bugarskoj enciklopediji, njegov otac Đorđe bio je rođeni brat Svetozara Miletića i obojica, iako rođeni u Austrougarskoj, imaju poreklo iz Istočne Trakije, što je i uticalo da se njegov otac oženi ženom iz Velesa, zbog čega je Ljubomir rođen u Štipu u današnjoj Severnoj Makedoniji.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Štipu 1863. godine kao Ljubomir Georgev Miletič. Njegov otac Đorđe Miletić je navodno bio srpski politički emigrant, koji je kao Karađorđevac napustio Kneževinu Srbiju. Đorđe je bio bugarski učitelj u Velesu 1859-1861. godine, zatim, kao već oženjen, se premestio u Štip, gde je službovao 1861-1863. godine. Tada im se rodio se sin Ljubomir, pa je porodica prešla u Kukuš (1863-1867), zatim Strumicu (1867-1868). Ljubomir je studirao u Zagrebu i Pragu, i stekao filološko obrazovanje. U spisku studenata u Pragu, za njega se kaže da je 1883-1884. godine: "iz Makedonije, iz Štipa, bugarske nacionalnosti, pravoslavac".
Jedan je od osnivača sofijskog Univerziteta "Kliment Ohridski". Bio je član i predsednik 1926-1937. godine, Bugarske akademije nauka.[2]
D-r Miletić je smatran za velikog bugarskog stručnjaka, slavistu. Postao je dopisni član JAZU u Zagrebu 1900. godine. Objavio je 1903. godine studiju o istočnobugarskim dijalektima, od strane Bečke akademije.[3] Bečka akademija nauka je 1897. godine angažovala d-r Ljubomira Miletića profesora iz Sofije, da o njenom trošku obiđe istočnu Bugarsku i prouči njene dijalekte. Bečlije su koristile veliki "Trajtlov legat" da finansiraju "Balkansku komisiju", za koju je radio Miletić.[4] Prof. Miletić je naročito bio aktivan krajem 1909. godine, kada je učestvovao po brojnim političkim zborovima u Bugarskoj. On se "umešao u makedonsku emigraciju", koja je tražila od Bugarske oslobođenje.[5] Miletić je bio i vaspitač mladog prestolonaslednika Borisa III, budućeg bugarskog cara. Za njegov 25. godišnji književno-naučni jubilej, Bugari su mu priredili svečano akademsko jubilarno veče u Sofiji 1912. godine. On je tada profesor slovenske filologije na univerzitetu i potpredsednik Bugarske akademije.[6]
Za vreme Prvog svetskog rata Miletića je poslala bugarska vlada da po Nemačkoj drži predavanja, u korist bugarskih interesa na Balkanu. On je nakon rata pisac rubrike 'Stranici ot minaloto', u Protogerovoj 'Makedoniji'". Objavio je 1927. godine u Sofiji, brošuru kojom se zamerio Srbima, pišući sa pijetetom o bugarskim komitama - "Spomeni na Damяn Gruev, Boris Sarafov i Ivan Garvanov". Za razliku od ostalih Bugara, Miletić je radio stručno - "naučno", tako je po želji Aleksandrova i Protogerova napisao četiri prigodne brošure kao materijal "za istorijata na makedonskoto dviženije". Posedovao je i deo arhive pokojnog strica Svetozara Miletića, koju je zloupotrebljavao, pišući u glasilu V.M.R.O.[7] Napisao je stručni esej o književnosti i jeziku Bugara, u srpskom Banatu.
Miletić je kao naučnik i univerzitetski profesor u Sofiji, bio predsednik Bugarske akademije nauka, do svoje smrti. Umro je 1937. godine i sahranjen sa velikim počastima, zbog velikih zasluga za bugarski narod.[8]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Prema "Enciklopediя Bъlgariя", izdanje Bugarske akademije nauka
- ^ Pera Todorović: "Srpska stvar u Makedoniji", Beograd 1997. godine
- ^ "Srđ", Dubrovnik 28. februar 1907. godine
- ^ "Delo", Beograd 1. jul 1898. godine
- ^ "Politika", Beograd 1909. godine
- ^ "Bosanska vila", Sarajevo 1912. godine
- ^ "Politika", Beograd 13. decembar 1927. godine
- ^ "Vreme", Beograd 4. jun 1937. godine
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Lюbomir Miletič Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. novembar 2015) (jezik: bugarski)
- Lюbomir Miletič, Starobъlgarska gramatika, 1906 (jezik: bugarski)