Alesandro Altobeli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alesandro Altobeli
Alesandro Altobeli 1982. godine
Lični podaci
Datum rođenja (1955-11-28)28. novembar 1955.(68 god.)
Mesto rođenja Sonino, Italija
Pozicija Napadač
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1973–1974
1974–1977
1977–1988
1988–1989
1989–1990
Latina
Breša
Inter Milano
Juventus
Breša
28
76
317
20
32
(7)
(26)
(128)
(4)
(7)
Reprezentativna karijera
1980—1988  Italija 61 (25)

Alesandro Altobeli (ital. Alessandro Altobelli; Sonino, 28. novembar 1955) bivši je italijanski fudbaler.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Na početku fudbalske karijere nastupao je za Latinu u Seriji C i za Brešu u Seriji B. Zatim je 1977. godine potpisao za milanski Inter koji je igrao u Seriji A. Za Inter je odigrao ukupno 466 utakmica i postigao 209 golova (128 u Seriji A). Mnogo je doprineo osvajanju titule državnog prvaka 1980. godine (postigao je 15 golova), a takođe je pomogao Interu da osvoji dva trofeja u Kupu Italije 1978. i 1982. godine. Bio je najbolji strelac kupa u izdanju 1982. godine, sa 9 golova. Altobeli je bio i najbolji strelac u Kupu pobednika kupova 1978/79, sa 7 golova,[1] čime je doprineo da Inter dođe do četvrtfinala. Posle boravka u Interu, odigrao je jednu sezonu za Juventus u sezoni 1987/88, a igračku karijeru je završio u dresu Breše u Seriji B, tokom sezone 1989/90.[2][3][4]

Za reprezentaciju Italije odigrao je 61 utakmicu između 1980. i 1988, postigao je 25 golova, a nalazi se na šestom mestu liste strelaca reprezentacije Italije.[5] Najpoznatiji je po tome što je dao treći gol za Italiju u finalu Svetskog prvenstva 1982. godine, koji je Italija osvojila pobedom od 3:1 protiv Zapadne Nemačke.[5] Ušao je u igru sa klupe u sedmom minutu igre i zamenio povređenog Frančeska Gracijanija, postao je tako drugi igrač koji je kao zamena dao gol u finalu Svetskog kupa (posle Dika Naninge 1978, još su to uradili Rudi Feler i Mario Gece 1986. i 2014. godine). Altobeli je igrao na Evropskom prvenstvu 1980, Italija je završila takmičenje na četvrtom mestu. Učestvovao je na Svetskom prvenstvu 1986. godine, postigao je 4 gola, ali ipak to nije bilo dovoljno da se spreči eliminacija reprezentacije u šesnaestini finala. Poslednje takmičenje na kom je nastupio u dresu reprezentacije bilo je na Evropskom prvenstvu 1988. u Zapadnoj Nemačkoj, gde je bio kapiten tima.[2][3][6][7][8]

Radi kao sportski konsultant na kanalu beIN Sports. Bio je konsultant analitičar i za televiziju Al Džazira.[9] Nakon fudbalske karijere nakratko je bio angažovan u politici,[10] a radio je i kao sportski direktor Padove i kao skaut Intera.[11]

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Inter

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Italija

Individualni[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Cup Winners Cup Topscorers”. rsssf.com. Pristupljeno 22. 10. 2016. 
  2. ^ a b „Il Pallone Racconta: Alessandro ALTOBELLI” (na jeziku: Italian). Il Pallone Racconta. Pristupljeno 30. 12. 2014. 
  3. ^ a b Stefano Bedeschi (28. 11. 2013). „Gli eroi in bianconero: Alessandro ALTOBELLI” (na jeziku: Italian). Tutto Juve. Pristupljeno 4. 8. 2016. 
  4. ^ Claudio Colombo. „BECCALOSSI Evaristo: scusate se insisto…” (na jeziku: Italian). Storie di Calcio. Pristupljeno 13. 7. 2016. 
  5. ^ a b „Mondiali di calcio 1982. Altobelli o il gol della sicurezza” (na jeziku: Italian). Arhivirano iz originala 31. 12. 2014. g. Pristupljeno 30. 12. 2014. 
  6. ^ „Alessandro ALTOBELLI”. FIFA.com. Arhivirano iz originala 31. 12. 2014. g. Pristupljeno 30. 12. 2014. 
  7. ^ „Nazionale in cifre: Altobelli, Alessandro”. figc.it (na jeziku: Italian). FIGC. Arhivirano iz originala 17. 11. 2010. g. Pristupljeno 22. 4. 2015. 
  8. ^ „ITALY BEATS WEST GERMANY IN WORLD CUP FINAL”. The New York Times. 12. 7. 1982. Pristupljeno 17. 11. 2018. 
  9. ^ „Altobelli Believes Inter Can Overcome Manchester United”. Goal.com. 11. 3. 2009. Pristupljeno 30. 12. 2014. 
  10. ^ „Elezioni, "Spillo" Altobelli candidato con Paroli” (na jeziku: Italian). Il Giornale di Brescia. Pristupljeno 30. 12. 2014. 
  11. ^ „Altobelli - Inter” (na jeziku: Italian). I Cuori Nerazzurri. Arhivirano iz originala 31. 12. 2014. g. Pristupljeno 30. 12. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]