Artemije Radosavljević
Marko Radosavljević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. januar 1935. |
Mesto rođenja | Lelić, kod Valjeva, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 21. novembar 2020.85 god.) ( |
Mesto smrti | Valjevo, Srbija |
Marko Radosavljević (monaško ime mu je bilo Artemije; Lelić, kod Valjeva, 15. januar 1935 — Valjevo, 21. novembar 2020)[1] bio je raščinjeni episkop raško-prizrenski i kosovsko-metohijski.
Episkopski čin mu je oduzet 19. novembra 2010. i vraćen je u čin monaha. Dana 28. maja 2015. izopšten je iz Crkve.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Radosavljević je rođen u selu Lelić, koje je i rodno selo Svetog vladike Nikolaja. U mladosti se upoznao sa Svetim Justinom Popovićem koji je u to vreme živeo u manastiru Ćelije. Sveti Justin Popović ga je zamonašio nakon završetka bogoslovije 20. novembra 1960. godine u manastiru Ćelije.
Po završetku Teološkog fakulteta u Beogradu upisao je poslediplomske studije u Atini gde je sa uspehom odbranio doktorsku disertaciju sa temom: „Τὸ Μυστήριον τῆς Σωτηρίας κατὰ τὸν Ἅγιον Μάξιμον τὸν Ὁμολογητήν (Tajna spasenja po Svetom Maksimu Ispovedniku)“.[2] Potom se povlači u manastir Crna Reka gde provodi trinaest godina.
Izabran je za episkopa raško-prizrenskog u maju 1991. godine.[3]
Prilikom posete potpredsednika Sjedinjenih Država, Džoa Bajdena, episkop Artemije nije dao blagoslov za Bajdenovu posetu manastiru Visoki Dečani, izdajući oštro sročeno saopštenje naslovljeno „Dečani i Bondstil — najpre Tadić sada Bajden“, ali je Sveti arhijerejski sabor SPC tu odluku poništio i izrazio žaljenje zbog nje.[4]
Raščinjenje i raskol
[uredi | uredi izvor]Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve je 13. februara 2010. privremeno razrešio episkopa Artemija od upravljanja Raško-prizrenskom eparhijom. Razlog je bio ispitivanje finansijsko-materijalnog vođenja poslova te eparhije. Administrator eparhije je postao umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije.[5] Na teret su mu se stavljali niz postupaka kojima je narušavao poredak unutar SPC, organizovanjem delatnosti unutar eparhije ali i širenje uticaja u drugim eparhijama. Takođe, zbog otvorenog pisma upućenog carigradskom patrijarhu, zabranjen mu je ulazak na Svetu goru.[6] Pored toga na teret mu se stavlja da je nezakonito otuđio imovinu Srpske pravoslavne crkve tako što je Albancu Kolj Kamaniju prodao poslovni prostor za 150.000 evra i pri tom je novac dobio na ruke.[6][7]
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve je na redovnom prolećnom zasedanju 2010. godine razrešio i umirovio episkopa Artemija. Episkop Artemije je zadržao vladičanski i arhijerejski čin, ali bez prava upravljanja eparhijom.[8] Od subote 26. juna 2010. živio je u manastiru Šišatovac na Fruškoj gori.[9] Odlukom Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve od 19. novembra 2010, oduzet mu je episkopski čin, i vraćen je u čin običnog monaha, s obrazloženjem da je zajedno sa svojim sledbenicima „krajnje nerazumnim postupkom stupio je na put otvorenog raskola i ustao na saborno jedinstvo Srpske pravoslavne crkve“.[10][11]
Uprkos tome što mu je oduzet episkopski čin, monah Artemije se predstavlja kao „episkop raško-prizrenski u egzilu“, oblači vladičanske odežde i „služi“ arhijerejsku liturgiju zajedno sa svojim pristalicama u tzv. Crkvi Svetog Jovana u šumadijskom selu Ljuljaci.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve ga je 25. maja 2015. pozvao na jedinstvo,[12] nakon negativnog odgovora[13] Sabor ga je izopštio 28. maja 2015.[14][15]
Protiv njega se tokom 2017. godine vodio sudski postupak povodom pronevere crkvenog novca.[16]
Smrt i sahrana
[uredi | uredi izvor]Preminuo je 21. novembra 2020. godine u Valjevu od komplikacija KOVID-19 tokom istoimene pandemije u Srbiji. Preminuo je u kolima Hitne pomoći na putu od valjevske bolnice do Kliničko-bolničkog centra Dr Dragiša Mišović u Beogradu.[17][18]
Sahranjen je 23. novembra 2020. u manastiru Nova Nikeja, u Leliću kod Valjeva.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ Preminuo raščinjeni episkop Artemije (21. novembar 2020)
- ^ Τὸ Μυστήριον τῆς Σωτηρίας κατὰ τὸν Ἅγιον Μάξιμον τὸν Ὁμολογητήν. Αθήνα, 1975 — Delovi iz ove doktorske disertacije objavljeni su na srpskom u časopisu Sveti Knez Lazar br. 12 do broja 17 (Tajna spasenja po Svetom Maksimu Ispovedniku) — English version: Why Did God Become Man? The Unconditionality of the Divine Incarnation. Deification as the End and Fulfillment of Salvation According to St. Maximos the Confessor — Source: Τὸ Μυστήριον... [The mystery of salvation according to St. Maximos the Confessor] (Athens: 1975), pp. 180-196
- ^ Aleksa. „Biografija Vladike Artemija – Pastir dobri” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-01-30.
- ^ SPC poništio Artemijevu odluku. B92, 20. 5. 2009, Pristupljeno 20. 5. 2009.
- ^ „Saopštenje za javnost Svetog arhijerejskog sinoda povodom pokretanja postupka utvrđivanja kanonske odgovornosti episkopa Artemija”. Arhivirano iz originala 13. 09. 2010. g. Pristupljeno 13. 02. 2010.
- ^ a b Đ. Vukmirović. „Objavljena dokumenta protiv Artemija”. Novosti.rs. Pristupljeno 27. 7. 2014.
- ^ „Sahranjen Artemije: SPC ga proglasila za sektaša, osnovao svoju crkvu, preminuo od korone”. www.atvbl.rs (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2023-01-30.
- ^ „Saopštenje za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora SPC”. www.spc.rs.
- ^ Đ. Vukmirović. „Artemije u Šišatovcu („Večernje novosti“, 26. jun 2010)”. Novosti.rs. Pristupljeno 27. 4. 2012.
- ^ „Vanredno saopštenje za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve - 19. novembra 2010. godine”. spc.rs.
- ^ „Saopštenje za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora SPC”. spc.rs.
- ^ „Sveti Arhijerejski Sabor poziva na jedinstvo (SPC, 27. maj 2015)”. Arhivirano iz originala 29. 05. 2015. g. Pristupljeno 29. 05. 2015.
- ^ Artemije odbio da se vrati pod okrilje SPC („Večernje novosti“, 28. maj 2015)
- ^ SPC izopštila Artemija i igumana Nikolaja („Večernje novosti“, 29. maj 2015)
- ^ „Saopštenje za javnost - 29. maj 2015. godine (SPC, 29. maj 2015)”. Arhivirano iz originala 27. 01. 2019. g. Pristupljeno 29. 05. 2015.
- ^ Radosavljević: Ovo suđenje je farsa („Politika”, 9. mart 2017)
- ^ „Umro raščinjeni vladika Artemije”. BLIC (na jeziku: srpski). 21. 11. 2020. Pristupljeno 2020-11-21.
- ^ „IZGUBIO BITKU SA KORONOM: Preminuo raščinjeni episkop Artemije”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-11-21.
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- Τὸ Μυστήριον τῆς Σωτηρίας κατὰ τὸν Ἅγιον Μάξιμον τὸν Ὁμολογητήν. Αθήνα, 1975 — Delovi iz ove doktorske disertacije objavljeni su na srpskom u časopisu Sveti Knez Lazar br. 12 do broja 17 (Tajna spasenja po Svetom Maksimu Ispovedniku) — English version: Why Did God Become Man? The Unconditionality of the Divine Incarnation. Deification as the End and Fulfillment of Salvation According to St. Maximos the Confessor — Source: Τὸ Μυστήριον... [The mystery of salvation according to St. Maximos the Confessor] (Athens: 1975), pp. 180–196
- PROBLEM NEUSLOVLjENOSTI ILI USLOVLjENOSTI OVAPLOĆENjA BOGA LOGOSA (Po svetom Maksimu Ispovedniku) — Bogoslovlje br. 1-2, 1983, str. 95 - 105
- Srpska Crkva protiv ekumenizma — Naučni skup „Ekumenizam – nastanak, očekivanja, negiranja“, 20 - 24. septembra 2004, Solun. Preuzeto iz: Sveti knez Lazar, broj 47 (3/2004), Gračanica, 2004, 29-46.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Intervju sa vladikom Artemijem („Glas javnosti“ od 18. oktobra 2006)
- Vladika Artemije protiv podele Kosova i Metohije („Blic“ 15. avgust 2007)
- Pritisci za smenu Artemija („Politika“, 11. februar 2010)
- Pismo Vladike Artemija
- Borba za veru
- Artemije dobio svoj manastir („Alo“, 30. novembar 2010)
- Pismo patrijarha srpskog Irineja monahu Artemiju (SPC, 13. januar 2014) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. januar 2014)
- Eparhija raško-prizrenska i kosovsko-metohijska u egzilu
- Strmoglav monaha Artemija raskolnika i njegove sekte (SPC, 2. maj 2015) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. maj 2015)