Blune

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Blune
Vremenski raspon: kasni paleocensadašnjost (47−0 Ma)
Smeđa bluna (Sula leucogaster)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Suliformes
Porodica: Sulidae
Reichenbach, 1849
Genera
Sinonimi

Enkurosulidae Kashin, 1977
Pseudosulidae Harrison, 1975[1][2]

Blune (Sulidae) su porodica morskih ptica, koja pripada redu Suliformes.[3] Blune su srednje-velike ptice koje svoj plen, ribu, love tako što zaranjaju u vodu i hvataju ga ispod površine okeana. Porodica uključuje 10 vrsta, svrstanih u tri roda Sula, Morus i Papasula.[4] Međutim, Sula (prave blune) i Morus (ganeti) mogu se lako razlikovati po morfološkim, bihevioralnim karakterima i DNK sekvencama. Abotovoj bluni (Papasula) je dat sopstveni rod, pošto se po ovim aspektima razlikuje od oba. Smatra se da je u pitanju posebna i drevna loza, možda bliža ganetima nego pravim blunama.[5][6]

Opis[uredi | uredi izvor]

Plavonoga bluna (Sula nebouxii)
Bluna (Morus bassanus)

Blune dostižu dužinu od oko 60 do 85 cm, raspon krila im se kreće od 140 do 175 cm. Imaju, duga i zašiljena krila, dug rep, čija su spoljna pera kraća od središnjih.

Noge su im zdepaste i imaju plovne kožice, koje povezuju sva četiri prsta. Neke vrste imaju plovne kožice jarkih boja. Kljun je dug i zašiljen. Oči su okrenute ka napred, pa blune imaju šire binokularno vidno polje u odnosu na većinu drugih ptica.[7]

Perje može biti potpuno belo, svetlosmeđe ili sivkasto sa tamnim vrhovima pera, obično i repa, a može biti i tamnosmeđe ili crno na gornjim delovima tela i belo na donjim. Vrste roda Morus obično imaju primesu žute boje na glavi. Na licu se obično nalaze crne šare, po pravilu između očiju i nozdrva.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Lobanja vrste Masillastega rectirostris

Blune su u srodstvu sa brojnim drugim vodenim pticama, kojima svima nedostaju spoljašnje nozdrve i stomačne mrlje, ali imaju sva četiri prsta spojena i gularnu vreću. Najbliži živi srodnici Sulidae su Phalacrocoracidae(kormorani) i Anhingidae (vodene ćurke). Potonji su donekle posredni između bluna i kormorana, ali (kao i mnogi kormorani) su slatkovodne ptice u kladi koja inače sadrži morske ptice, a takođe su simpleziomorfne sa blunama, ali sinapomorfne sa kormoranima u nekim drugim aspektima. Dakle, izgleda da su Sulidae najstarija i najizrazitija loza od te tri, koje su ujedinjene u podred Sulae. Tu se Sulidae obično postavljaju jednostavno kao porodica; ponekad se prepoznaje nadporodica Suloidea, u kojoj su neki od primitivnih praistorijskih oblika (npr. Empheresula, Eostega, i Masillastega) postavljeni kao bazalne loze različite od živih Sulidae. Međutim, predložena porodica Pseudosulidae (ili Enkurosulidae) je skoro sigurno nevažeća.[2][8][9][10]

Filogenija bluna

Crnokrila bluna (Papasula abbotti)[11][12][13][14]

Obična bluna (Morus bassanus)[15][16][17]

Australijska bluna (Morus serrator)[18][19]

Kapska bluna (Morus capensis)

Crvenonoga bluna (Sula sula)

Smeđa bluna (Sula leucogaster)

Crnolika bluna (Sula dactylatra)

Galapagoska bluna (Sula granti)

Plavonoga bluna (Sula nebouxii)

Peruanska bluna (Sula variegata)

Kladogram prikazuje familiju Sulidae.[20]

Blune su tradicionalno bile uključene u Pelecaniformes u svom zastarelom parafiletskom krugu, ali pelikani, istoimena porodica Pelecaniformes, su zapravo bliži srodnici čaplji, ibisa i kašikara, čekićarki i cipelarki nego sa blunama i srodnicima. Kao vid uvažavanje ovih zapažanja, Blune su predložene za odvajanje u novi red Phalacrocoraciformes, koji takođe uključuje ptice fregate (Fregatidae), kao i jednu ili više praistorijskih loza koje su danas potpuno izumrle.[9] Svetska lista ptica MOK-a koristi Suliformes kao predloženi naziv reda.[21]

Unutar same porodice prepoznaju se tri živuća roda — Sula (blune, šest vrsta), Papasula (Abotova bluna) i Morus (ganeti, tri vrste). Jedna studija više gena iz 2011. godine otkrila je da je Abotova bluna bazalna u odnosu na sve druge pripadnike, i da se verovatno odvojila od njih pre oko 22 miliona godina, a preci gušara i preostalih bluna su se podelili pre oko 17 miliona godina. Najskoriji zajednički predak svih bluna živeo je u kasnom miocenu pre oko 6 miliona godina, nakon čega su se blune postojano razlikovale. Ganeti su se podelili u bližoj prošlosti, pre oko 2,5 miliona godina.[20]

Porodica blune (Sulidae)

Podvrste[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ C.J.O. Harrison's Pseudosula of 1975 is a junior homonym of Pseudosula as established by Boetticher in 1955: Mlíkovský (2002: p.67)
  2. ^ a b Mlíkovský, Jirí (2002): Cenozoic Birds of the World (Part 1: Europe). Ninox Press, Prague. ISBN 80-901105-3-8 PDF fulltext Arhivirano 2011-05-20 na sajtu Wayback Machine p.66
  3. ^ „Sulidae Reichenbach, 1849”. ITIS. 
  4. ^ Kennedy et al. (1996), Friesen et al. (2000)
  5. ^ Kennedy, Martyn; Spencer, Hamish G.; Gray, Russell D. (1996). „Hop, step and gape: Do the social displays of the Pelecaniformes reflect phylogeny?”. Animal Behaviour. 51 (2): 273—291. S2CID 53202305. doi:10.1006/anbe.1996.0028.  (HTML abstract) Erratum: Animal Behaviour 51(5): 1197. „Erratum”. Animal Behaviour. 51 (5): 1197. 1996. S2CID 235331320. doi:10.1006/anbe.1996.0124. 
  6. ^ Friesen, V.L.; Anderson, D.J.; Steeves, T.E.; Jones, H. & Schreiber, E.A. (2002): Molecular Support for Species Status of the Nazca Booby (Sula granti). Auk 119(3): 820–826. [English with Spanish abstract] DOI: 10.1642/0004-8038(2002)119[0820:MSFSSO]2.0.CO;2 PDF fulltext Arhivirano 2016-03-03 na sajtu Wayback Machine
  7. ^ Nelson, J. Bryan (2003): Gannets and Boobies. In: Perrins, C. (ed.): The Firefly Encyclopedia of Birds: 82–87. Firefly Books, Oxford.
  8. ^ Olson, Storrs L. (1985): Section X.G.5.a. Sulidae. In: The Fossil Record of Birds. Avian Biology 8: 203-204. PDF fulltext Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. јул 2011)
  9. ^ а б Christidis, Les & Boles, Walter E. (2008): Systematics and Taxonomy of Australian Birds. CSIRO Publishing, CollingwoodVictoria, Australia. ISBN 978-0-643-06511-6 Excerpt at Google Books p.100
  10. ^ Mayr, Gerald (2009): 7.1.3 Sulidae (Gannets and Boobies). In: Paleogene Fossil Birds: 64-65. Springer-Verlag, Heidelberg & New York. ISBN 3-540-89627-9 Excerpt at Google Books
  11. ^ BirdLife International (2019). Papasula abbotti. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2019: e.T22696649A152726109. doi:10.2305/IUCN.UK.2019-3.RLTS.T22696649A152726109.enSlobodan pristup. Pristupljeno 6. 9. 2021. 
  12. ^ „Papasula abbotti – Abbott's Booby”. Australian Government Department of Sustainability, Environment, Water, Population and Communities. Pristupljeno 30. 3. 2012. 
  13. ^ Friesen V.L.; Anderson D.J. (1997). „Phylogeny and Evolution of the Sulidae (Aves: Pelecaniformes): A Test of Alternative Modes of Speciation”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 7 (2): 252—60. PMID 9126567. doi:10.1006/mpev.1996.0397. 
  14. ^ Patterson, S.A.; Morris-pocock, J.A.; Friesen, V.L. (2011). „A multilocus phylogeny of the Sulidae (Aves: Pelecaniformes)”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 58 (2): 181—91. PMID 21144905. doi:10.1016/j.ympev.2010.11.021. 
  15. ^ Wanless, Sarah; Harris, Mike P. (20. 5. 2021). Seabird Populations of Britain and Ireland. Pristupljeno 23. 9. 2022 — preko Joint Nature Conservation Committee. 
  16. ^ „Northern Gannet”. American Bird Conservancy. 2022. Pristupljeno 23. 9. 2022. 
  17. ^ Bonaparte, Charles Lucian (1838). A Geographical and Comparative List of the Birds of Europe and North America. London: John Van Voorst. str. 60. 
  18. ^ BirdLife International (2018). Morus serrator. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2018: e.T22696675A132588447. doi:10.2305/IUCN.UK.2018-2.RLTS.T22696675A132588447.enSlobodan pristup. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  19. ^ Australian Biological Resources Study (7. 6. 2014). „Species Morus serrator (G.R. Gray, 1843)”. Australian Faunal Directory. Department of the Environment, Water, Heritage and the Arts, Australian Government. Pristupljeno 22. 6. 2018. 
  20. ^ a b Patterson, S.A.; Morris-Pocock, J.A.; Friesen, V.L (2011). „A multilocus phylogeny of the Sulidae (Aves: Pelecaniformes)”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 58 (2): 181—191. PMID 21144905. doi:10.1016/j.ympev.2010.11.021. 
  21. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 2012-03-01. g. Pristupljeno 2011-06-30. 
  22. ^ a b v „Zakon o potvrđivanju sporazuma o očuvanju afričko - evroazijskih migratornih ptica vodenih staništa” (PDF). parlament.gov.rs. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]