Bogojevo

Koordinate: 45° 31′ 50″ S; 19° 07′ 53″ I / 45.53068° S; 19.13150° I / 45.53068; 19.13150
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bogojevo
Katolička crkva
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugZapadnobački
OpštinaOdžaci
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.744
 — gustina45,5/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 31′ 50″ S; 19° 07′ 53″ I / 45.53068° S; 19.13150° I / 45.53068; 19.13150
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina86 m
Površina38,3 km2
Bogojevo na karti Srbije
Bogojevo
Bogojevo
Bogojevo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj25245
Pozivni broj025
Registarska oznakaSO

Bogojevo (mađ. Gombos) je naselje u Srbiji, u opštini Odžaci, u Zapadnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1744 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 2120 stanovnika). Nalazi se 15 km od Apatina.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Početkom XVIII veka uz obalu Dunava, blizu današnjeg Bogojeva, ležalo je istoimeno naselje srpskog življa izbeglog ispod Turaka iz raznih krajeva u tek oslobođenu Bačku. Bogojevo se prvi put pominje 1713. godine u jednom dokumentu o plaćanju poreza. Po svemu slično okolnim naseljima sa nerazvijenim stočarstvom i zemljoradnjom. Već tridesetih godina selo je imalo sveštenika, a do 1753. godine selo je imalo kultivisane oranice, prve zanatlije i mehanu. 1753. godine je doneta odluka o premeštanju srpskog stanovništva iz Bogojeva radi kolonizacije Nemaca i Mađara. Trebalo je da oni budu premešteni u Parabuć, međutim stanovnici Bogojeva su pružali otpor Ugarskoj vlasti. 1760. godine selo je bilo prazno i Mikloš Horvat je dobio dozvolu od Ugarske dvorske komore da naseli 200 mađarskih i slovačkih porodica u Bogojevo. Nakon velike poplave 1770. godine Mađari su naselili Bogojevo. oranice, prve zanatlije, crkvu i crkvenjaka, mehanu i mehandžije strane čelebdžije raseljeno je radi kolonizacije stanovništva iz zapadnih krajeva Carevine.

U 19. veku ovde je postavljena neuobičajena železnička skela za prevoz vozova preko Dunava, dok 1911. nije izgrađen železnički most.[1]

U jednom novinskom članku iz 1937. o Bogojevu se govori kao o "ciganskom selu".[2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju je popisano 696 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,51. U naselju Bogojevo 2002. živelo je 1696 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosila je 41,5 godina (39,8 kod muškaraca i 43,2 kod žena).

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja četiri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 2.930
1953. 3.053
1961. 3.037
1971. 2.874
1981. 2.557
1991. 2.301 2.188
2002. 2.120 2.240
2011. 1.744 1.760
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Mađari
  
1.154 54,43%
Romi
  
374 17,64%
Srbi
  
287 13,53%
Rumuni
  
163 7,68%
Hrvati
  
29 1,36%
Jugosloveni
  
27 1,27%
Crnogorci
  
8 0,37%
Nemci
  
7 0,33%
Slovaci
  
2 0,09%
Rusini
  
2 0,09%
Muslimani
  
2 0,09%
Ukrajinci
  
1 0,04%
Rusi
  
1 0,04%
Makedonci
  
1 0,04%
nepoznato
  
35 1,65%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja
Nova pravoslavna crkva
Železnička stanica u Bogojevu

Sport[uredi | uredi izvor]

U selu je postojao FK Dunataj Bogojevo.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", 1. mart 1939
  2. ^ "Vreme", 10. okt. 1937
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]