Bol u trbuhu
Bol u trbuhu | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | hirurgija |
Patient UK | Bol u trbuhu |
Bol u trbuhu, stomaku ili abdomenu je jedan od simptoma bolesti i zaštitni mehanizam ili signal upozorenja koji direktno upućuje na neki poremećaj u trbušnoj duplji (abdomenu). On je inicijalni faktor koji primorava bolesnika da zatraži pomoć lekara i signal lekaru da preduzme odgovarajuće dijagnostičke i terapijske mere. Bol u trbuhu se opisuje kao neprijatno senzorno–emotivno iskustvo izazvano realnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva ili narušenom funkcijom trbušnih organa. Varijacije trbušnog bola su posebno izražene kod dece i starijih osoba.[1][2]
Bol u trbuhu jače dolazi do izražaja kod prethodno zdravih osoba, nego kod hroničnih bolesnika, sa već postojećim oštećenjem tkiva ili funkcije trbušnih organa. U prvom slučaju radi se o akutnom bolu koji ima značaj alarmantnog signala sa ciljem da se izbegne oštećenje tkiva.[3] U drugom slučaju radi se o hroničnom bolu u trbuhu, koji predstavlja samo jedan od znakova već postojećeg (hroničnog) patološkog stanja koje u trbušnoj duplji postoji od ranije. Često je granica između akutnog bola nejasna što još više otežava dijagnostiku. Akutni bol u trbuhu je neprijatan senzorni osećaj koji je nastao kao posledica aktuelnog oštećenja tkiva ili organa u trbušnoj duplji, dok se hronični bol u trbuhu definiše kao bol koji prisutan dugo vremena nakon zarastanja rana, ekspanzije tumorskih i drugih procesa u trbušnoj duplji, što može imati i korisnu ili zaštitnu funkciju.[4]
Prema poreklu trbušni bol može biti; nociceptivni - izazvan oštećenjem tkiva, neuropatski - kao posledica oštećenje nerava i psihogeni - uzrokovan dominantno psihološkim faktorima.[5][6][7][8]
S obzirom na mnoštvo uzroka koji mogu izazvati bol trbuhu, dijagnoza nije laka jer se subjektivnost bola različito doživljava a često je i jedini simptom bolesti. Njeno postavljanje je posebno teško u ustanovama osnovne zdravstvene zaštite, gde se dijagnostičke procedure najčešće svode na anamnezu, fizikalni pregled i veliko iskustvo lekara. Kako znanje lekara i njegova saznanja o anamnestičkim podacima i fizikalnom nalazu, često ne mogu pomoći u donošenju prave odluke o daljem lečenju, kod pacijenata sa bolom u trbuhu, a posebno kod dece i starijih osoba, najčešće je potrebno sprovesti i složenu neinvazivnu i invazivna dijagnostika u bolničkim uslovima.[9][10]
Terminologija
[uredi | uredi izvor]- Trbušni bol
Bol u trbuhu ili abdominalni bol, kao pojam, obično se koristi da opiše bol koji potiče iz organa u trbušnoj duplji, iako može nastati u tkivima trbušnog zida koji okružuju trbušnu duplju (kao što su koža i mišići trbušnog zida). Polazeći od opšte definicije bola, bol u trbuhu se definiše i kao doživljaj koji uključuje ne samo percepciju štetnih stimulusa nego i percepciju psiholoških i fizioloških reakcija i njihovih posledica.[11]
- Rekurentni trbušni bol
Rekurentni bol u trbuhu definiše se kao pojava najmanje tri epizode bola koje su se dogodile u periodu od tri meseca, i koje su često teške i smenjuju se sa periodima normalne aktivnosti bolesnika.[12]
Anatomija trbuha (abdomena)
[uredi | uredi izvor]Trbuh je anatomski prostor koji je omeđena donjom ivicom rebara i dijafragmom sa gornje strane, karličnim kostima (stidnim predelom) sa donje, i bokovima sa leve i desne strane. Trbuh ili abdomen je najveći deo ljudskog tela, čiji središnji deo čini trbušna duplja, sa trbušnim organima. Sa spoljne strane trbušna šupljina zatvorena je trbušnim zidom koji čini; koža, potkožno masno tkivo, mišići, krvni sudovi i fascije.
|
|
Anatomsko-klinička podela trbuha
[uredi | uredi izvor]Anatomsko-klinička je, iz praktičnih razloga, definisano devet regija trbušne duplje. Pomoć njih se lakše opisuje razmeštaj trbušnih organa, bol i patološke promene. Tih devet regija je međusobno odvojeno četirima ravninama: dvema sagitalnim (vertikalnim) i dvema transverzalnim (horizontalnim):
- Sagitalne (vertikalne) ravni
Su dve leva i desna medioklavikularna, koje prolaze sredinom ključne kosti (otprilike 9 cm od centralne linije) i sredinom linije koja povezuje prednju gornju ilijačnu spinu i simfizu pubične kosti na obema stranama trbuha. Katkad te ravni prolaze i polumesečastim brazdama koje čine lateralne granice ravnog trbušnog mišića.
- Transverzalne (horizontalne) ravni
Su dve gornja subkostalna ravan (koja prolazi donjom granicom desete rebrene hrskavice na obema stranama) i donja, transtuberkularna ravan (koja prolazi kroz ilijačni tuberkulum i kroz telo petog slabinskog pršljena). Obe ravni označavaju palpatorno (opipljive) strukture trbuha.
Neki kliničari koriste u praksi i transpiloričnu i interspinalnu ravan za opisivanje navedenih devet regija:
- Transpilorična ravan
Ova ravan određena je sredinom linije koja spaja vrh drška, sternalnog manubrijuma i pubične simfize. Ona preseca pilorus (distalni, tubularni deo želuca) kad je pacijent sagnut. Zbog visceralne vreće, pod uticajem gravitacije, pilorus je obično smešten niže kad je pacijent u uspravnom položaju. Transpilorična ravan je korisna za pozicioniranje jer preseca mnoge važne strukture: fundus žučne kese, vrat pankreasa, polazište gornje mezenterične arterije, portalne vene jetre, polazište transferzalnog dela debelog creva, fleksuru duodenojejunalis i hilus bubrega.
- Interspinalna ravan
Ova ravan prolazi kroz lako opipljivu prednju gornju spinu ilijaku na obema stranama.
Desno | Sredina | Levo |
---|---|---|
(ispod desnog rebarnog luka) |
(čašica) |
(ispod levog rebarnog luka) |
(slabinski) |
(pupčani) |
(slabinski) |
(preponski) |
(stidni ili donjotrbušni) |
(preponski) |
Zbog lakše kliničke orijentacije, u svakodnevnoj praksi, kliničari često koriste i dve ravni kojima definišu četiri kvadranta trbušne duplje:
- Prva je transverzalna (horizontalna) transumbikalna (transpupčana) ravan koja prolazi kroz pupak (umbilikus) i intervertebralne (međupršljenske) koja prolazi između L3 i L4 slabinskog diskusa, i razdvaja šupljinu trbuha na gornju i donju polovinu.
- Druga je vertikalna medijalna ravan (mediosagitalna), koja prolazi longitudinalno kroz telo, i razdvaja ga na desnu i levu polovinu.
Desno | Levo |
---|---|
Značaj podele trbuha na regije:
Za lekare u osnovnoj zdravstvenoj zaštiti, službama hitne pomoći i kliničare važno je da znaju koji se organi nalaze u kojoj trbušnoj regiji ili kvadrantu kako bi tokom pregleda udaranjem ili opipavanjem mogli da odrede iz kojih trbušnih organa potiču tegobe.
Etiologija
[uredi | uredi izvor]Bol prvobitno nije bio svrstan među pet Aristotelovih čulnih osećaja (vid, sluh, miris, ukus i dodir), jer se smatralo da je bol emocija, osećaj, nečeg neprijatnog, što je suprotno prijatnom. Ova koncepcija, kasnije je napuštena i o bolu se više ne raspravlja sa filozofskog stanovište. Danas se bol definišite kao:
„ | Neprijatna senzacija ili emocija koja je povezana sa aktuelnim ili potencijalnim oštećenja tkiva | ” |
Svi ljudi bar jednom u životu dožive bol u trbuhu. Bol u trbuhu ima mnogo potencijalnih uzroka, ali u najvećem broju slučajeva uzroci nisu ozbiljni i mogu se lako dijagnostikovati i leči. Često, lokacija trbušnog bola može da pruži značajnu pomoć oko određivanja njegovog uzroka. U drugim prilikama, bol u trbuhu se može javiti i na neuobičajen način, i tada je uzrok nastanka bola manje jasan.
Međutim, bol u trbuhu može biti znak ozbiljne bolesti. Zato je važno dobro poznavanje etiologije bola u trbuhu kako bi i pacijenti bili u stanju da prepoznaju teške simptome i pravovremeno zatraže pomoć lekara. Neki od najčešćih uzroka bola u trbuhu navedeni su u tabeli i detaljnije opisani u nastavku stranice.[13]
Lokalizacija bola | Mogući uzroci bola |
---|---|
(intraabdominalna) |
|
(ekstraabdominalna) |
|
Najčešći uzroci trbušnog bola su:
- Akutni zapaljenjski procesi u trbuhu
- Bolesti mokraćnih puteva i polnih organa
- Perforacija i ruptura šupljih organa
- Okluzije tankog creva
- Vaskularne bolesti
Akutni zapaljenjski procesi u trbuhu
[uredi | uredi izvor]U akutne zapaljenjski procesi u trbuhu najčešće se ubrajaju; akutno zapaljenje slepog creva, akutna opstrukcija žučnih puteva i neopstruktivno zapaljenje žučne kese (holecistitis), akutno zapaljenje gušterače (pankreatitis), akutni divertikulitis, zapaljenje želuca i creva (gastroenteritis).
- Opstrukcije izvodnog kanala žučne kese
Kao posledica opstrukcije izvodnog kanala žučne kese može se javiti visceralni bol najčešće lokalizovan u predelu epigastrijumu ili desnom gornjem trbušnom kvadrantu. Nakon potpuno razvijenog zapaljenjskog procesa u zidu žučne kese, bol postaje jači i praćen je lokalizovanom osetljivošću na dodir ispod desnog rebarnog luka. Bol može da iradira (zrači) u desnu plećku i desno rame.
- Akutno zapaljenje gušterače
Akutno zapaljenje gušterače ili akutni pankreatitisa, započinje bolom u trbuhu koji je obično lokalizovan u srednjem epigastrijumu. Bol može da zrači u levi ili desni hipohondrijum i leđa, ili je u obliku
Akutno zapaljenje gušterače ili akutni pankreatitisa, započinje bolom u trbuhu koji je obično lokalizovan u srednjem epigastrijumu. Bol može da zrači u levi ili desni hipohondrijum i leđa, ili je u obliku subjektivnog osećaja stezanja, u vidu pojasa oko trbuha. Bol kod pankreatitis je izraženiji u desnom a nekad u levom hipohondrijum, mada je ponekad i difuzan i bez jasno određene lokalizacije. Ukoliko je zapaljenjskim procesom nadražen frenični živac, bol može zrači i u levo rame.
Akutno zapaljenje gušterače ili akutni pankreatitisa, započinje bolom u trbuhu koji je obično lokalizovan u srednjem epigastrijumu. Bol može da zrači u levi ili desni hipohondrijum i leđa.
Bol kod zapaljenje gušterače je kontinuiran, sa maksimumom koji dostiže nakon nekoliko časova od početka bolesti. Nešto ređe, bol se može javiti iznenada (kao paroksizmalan) sa karakterom ulkusnog, perforativnog bola.
Kod oko 50% bolesnika, bol je toliko jak da se ponekad ne može suzbiti čak i najjačim analgeticima. Kod pankreatitisa izazvanog trovanjem alkoholom bol počinje 18 do 48 časova nakon oblenog ispijanja alkohola, a kod bilijarnog pankreatitisa neposredno nakon obilnog obroka masne hrane.
- Akutno zapaljenje crvuljka
Kod apendicitisa ili akutno zapaljenje crvuljka (koje se pogrešno naziva slepo crevo) inicijalni bol nastaje najčešće u predelu želuca (epigastrijumu) ili oko pupka (paraumbilikalno). Bol je umerenog intenziteta, intermitentan, tipa grčeva i nije praćen bolnom osetljivošću na palpaciju. Nakon napredovanjem zapaljenjskog procesa, bol se lokalizuje u desnom donjem kvadrantu trbuha, gde je i prisutna bolna osetljivost na dodir (palpaciju). U ovoj fazi akutnog zapaljenja crvuljka bol je intenzivan, neprekidan i pojačava se nakon pokreta, hoda ili kašljanja i kijanja. Premeštanje bola u evoluciji akutnog zapaljenja crvuljka je veoma značajan dijagnostički znak.
Atipične lokalizacije akutnog zapaljenje crvuljka (pelvična, retrocekalna, mezocelijačna, subhepatična) imaju posebne karakteristike manifestnog bola u trbuhu. Atipična simptomatologija akutnog zapaljenja crvuljka može se javiti kod starijih osoba, male dece ili u trudnoći. Retrocekalno postavljen crvuljak, tokom zapaljenja ne daje jasne simptome apendicitisa pa je samim tim otežano i određivanje jasne lokalizacije bola u trbuhu.
Akutno zapaljenje crvuljka može dati osetljivost u slabinskom predelu, a usled iritacije uretera bol može biti praćena učestalim mokrenjem, ali se ne pojačava prilikom kašlja i hoda.
Karlična (pelvična) lokalizacija bola karakteriše se bolom u donjem delu trbuha, a ponekad bol u suprapubičnom predelu. Često kod ove lokalizacije bola mogu biti prisutne i dizurične smetnje, proliv, tenezmi itd.
Mezocelijačno akutno zapaljenje crvuljka nastaje nakon zapaljenjem crvuljka koji je anatomski smešten između vijuga tankog creva. Kod ovog oblika akutnog zapaljenja crvuljka ukoliko je crvuljak površno postavljeno, bol je lokalizovan bliže prednjem zidu trbuha koji je tada osetljiv na dodir i prate ga spazmi (grčevi) trbušnih mišića.
Kod subhepatičnog položaja zapaljenjski izmenjenog crvuljka veoma je teško diferencirati bol u odnosu na akutni holecistitis, odnosno perforirani želudačni i dvaneastopalačni čir. Prilikom pregleda bolesnika kod takvih bolesnika treba imati u vidu mogućnost postojanja inverznog položaja trbušnih organa, sa simptomatologijom u levoj polovini trbuha.
- Zapaljenje Mekeliovog divertikula'
Akutni divertikulitis ili zapaljenje Mekeliovog divertikula karakteriše se istim simptomima kao i bol kod akutne upale slepog creva (apendicitisa), što nekad ometa pravilno dijagnostikovanje, i često se postavlja u toku operativnog zahvata. Divertikulitis sigmoidnog kolona daje bol lokalizovan u donjim levim regijama trbuha, i najčešće zrači u leđa, levu preponu i suprapubičnu regiju.
- Gastroenteritis
Gastroenteritis ili upalu želuca i creva prate bolovi u vidu grčeva (kolika) koji se najčešće postepeno pojačavaju. Bol kod ove bolesti veoma često nastaje naglo „iz punog zdravlja“. Bol najčešće prati, pojava gasova, nadimanje, proliv i povraćanje.
Bolesti mokraćnih puteva i polnih organa
[uredi | uredi izvor]- Bubrežne kolike
Bubrežne kolike ili spazmodični, kontinuirani bol, može se javiti kod zapaljenja ili kamena u mokraćnim putevima.[14] Bol dostiže vrhunac a potom slabi, da bi se ponovo javio. Neki pacijenti, period između dve vrhunca bola pogrešno opisuju kao period bez bolova.[15]
Bol obično polazi iz slabine ili hipohondrijum i širi se prema istostranoj bedrenoj jami i preponi sve do testisa. Kod zapaljenja mokraćne bešike bol je lokalizovan suprapubično.[16]
- Ektopične (vanmaterična) trudnoća
Iznenadan, jak bol sa jedne strane trbuha ili u karlici, koji se ponekad pruža u rameni pojas, može biti jedna od manifestacija kod ektopične trudnoće.[17]
Bolesnica može, izvesno vreme pre rupture materice, da ima neodređene bolove koji se povremeno javljaju.[17]
- Akutni salpingitis
Bolovi kod akutnog salpingitisa su u početku nejasni i nastaju postepeno, a potom postaju sve jači i učestaliji. Lokalizovani su u donjem delu trbuha.
- Endometrioza
Kod endometrijoze pored dismenoreje, javljaju se i bolni grčevi u toku menstrualnog ciklusa, lokalizovani u donjim delovima trbuha, koji ponekad zrače u slabinsku ložu.
Kod okluzija lokalizovanih u višim segmentima tankog creva bolovi mogu imati više karakter nelagodnosti u epigastrijumu. Kod okluzija u nižim segmentima prisutni su karakteristično jaki, grčeviti, paroksizmalni bolovi. Period između napada bolova kod visoke okluzije je kraći (1—3 minuta) a i sam bol traje toliko. Bolovi su tipa kolike i češće su difuzni nego lokalizovani. U toku bolova bolesnik ne može da pronađe položaj koji mu odgovara i koji bi ublažio bolove. Sa vremenom bolovi popuštaju i proređuju se, što se može objasniti popuštanjem spazma (grča) iznad prepreke zbog zamora mišića crevnog zida. Postojanje intenzivnog, stalnog bola koji ne popušta, i zrači u leđa, može sugerisati postojanje strangulacije (uvrtanja) creva sa ishemični promenama na crevnom zidu.
Perforacija i ruptura šupljih organa
[uredi | uredi izvor]- Perforacija želudačnog i dvanaestopalačnog ulkusa (čira)
Perforaciju šupljih organa trbuha prati; jak iznenadni bol, koji bolesnici najčešće doživljavaju „kao ubod nožem“. Bol je lokalizovan u čašici (epigastrijumu), kod želudačnog čira više levo a kod dvanaestopalačnog čira više desno. Bol se u daljem toku bolesti širi u donji desni kvadrant trbuha.
Bol se na kratko može smiriti, pošto se izliveni kiseli želudačni sadržaj u trbušnoj duplji pomeša sa peritonealnom tečnošću. Međutim u daljem toku bolesti bol se sve više pojačava. Kao posledica nadražaja dijafragme (prečage) bol može biti prenesen u rameni pojas. Vrlo brzo, kao posledica infekcije želudačnim sadržajem razvoja se akutno zapaljenje trbušne maramice (peritonitisa) pa bol postaje difuzan tj. raširen po celom trbuhu.
- Perforacija debelog creva
Nakon perforacije (cepanja) debelog creva javlja se jak, iznenadan bol (gotovo eksplozivan) u srednjim ili donjim delovima trbuha. Bolovi su toliko snažni da bolesnika dovede do agonije i brzog razvoja septičkog šoka.
Okluzije tankog creva
[uredi | uredi izvor]Karakteristike bola kod okluzije tankog creva umnogome zavise od lokalizacije promena, pa tako kod okluzija lokalizovanih u:
- višim segmentima tankog creva bolovi mogu imati više karakter nelagodnosti u čašici-epigastrijumu.
- nižim segmentima tankog creva bolovi se karakterišu jakim paroksizmalnim napadima u vidu grčeva.
Period između napada bola kod visoke okluzije tankog creva je kraći i kreće se od 1 do 3 minuta, koliko zapravo traje i sam bol. Bolovi su tipa kolike i češće su difuzni nego lokalizovani.
Za vreme bolova bolesnik ne može da pronađe adekvatan položaj koji mu odgovara i koji bi mu ublažio bolove, i stalno je u pokretima. Posle izvesnog vremena bolovi popuštaju i postaju sve ređi, što se može objasniti popuštanjem spazma ili grča iznad prepreke zbog zamora mišića zida creva.
Postojanje intenzivnog, stalnog bola koji ne popušta, sa znacima prenošenja u predeo leđa, može ukazati na postojanje strangulacije (uvrtanja) creva sa ishemičnim promenama u zidu creva.
Vaskularne bolesti
[uredi | uredi izvor]- Ruptura trbušne aneurizme
Pucanje ili rupture trbušne aneurizme karakteriše nagli početak jakog bola u trbuhu, leđima i slabinama koji zrači ka preponama i skrotumu. Ako se krv iz aorte izliva u retroperitonealni prostor, bolesnik oseća neku čudnu nelagodnost ispunjenost karlice tečnošću, sve dok se zbog naglog pada krvnog pritiska ne razvije hipovolemijski šok.
- Tromboza mezenterijalnih krvnih sudova
Mezenterijalna tromboza nastaje naglo i praćena je jakim, tupim, stalnim i difuznim bolom pretežno u srednjem i donjem delu trbuha. Ovaj bol se za razlikuje, od bolova kod okluzija tankog creva, po tome što nije u vidu grčeva.
Patofiziologija
[uredi | uredi izvor]Sa patofiziološkog aspekta opisuju se dve vrste bola, akutni i hronični.
- Akutni bol koji je često trenutan, sa kratkim trajanjem i zahteva hiruršku ili neodložan medikamentozni tretman.
- Hronični bol je oblik bola koji perzistira najčešće preko 3 meseca. On može biti relativno konstantan kao što je to slučaj kod rekurentnog bola u trbuhu, ili se javlja u različitim vremenskim intervalima.
Bol u trbuhu je po svojoj prirodi subjektivni, neprijatni osećaj, koji nastaje nakon oštećenja tkiva i trbušnih organa, ili prethodi njegovom predstojećem oštećenju, usled psiholoških uzroka. Bol u trbuhu mogu izazvati mehanički, termički i hemijski faktori. Brzi bol obično je izazvan mehaničkim i termičkim nadražajima, a spori bol mogu izazvati sve tri grupe nadražaja. Za nastanak hroničnog bola su posebno bitne neke hemijske supstance kao npr. brdikinin, serotonin, histamin, kalijum, acetilholin, dok prostaglandini i druge supstance ne izazivaju direktno bol, ali mogu pojačavati osetljivost receptora za bol.
Za nastanak bola u trbuhu potreban je stimulus, kao i receptor da taj stimulus primi. Receptori za bol su slobodni nervni završeci (senzitivna vlakna za bol), čijim se nadraživanjem javljaju električni impulsi koji se mnogobrojnim nervnim putevima prenose u centre za bol u nervnom sistemu preko živaca. Bolne nadražaje u tkivima registruju receptori za bol koji spadaju u grupu neadaptivnih receptori, jer za razliku od većine ostali receptora (za miris, ukus) koji posle nadražaja gube sposobnost da dalje šalju impulse, receptori za bol nastavljaju da i posle nadražaja šalju impulse. Čak se i brzina slanja električnih impulsa iz ovih receptora može i povećati, tako da intenzitet bola može vremenom rasti, sve dok se ne otkloni uzrok.[a]
Impulsi iz kože trbuha i parijetalnog peritoneuma (trbušne maramice) prenose se preko cerebrospinalnog nervnog puta u zadnje korenove ganglija kičmene moždine u kojima završavaju svi senzorni putevi. Tu se impulsi prebacuju u drugi neuron čija se jedra nalaze u zadnjem rogu kičmene moždine. U spinalnim ganglijama kičmene moždine smeštene su bipolarne ćelije (neuroni prvog reda za prenos bola). Bipolarne ćelije sadrže dva nastavka: periferni (to su u stvari vlakna A-δ i C), koji se završavaju slobodnim nervnim završecima (receptori za bol) i centralni koji ulaze u zadnje rogove kičmene moždine i tu stupaju u kontakt preko sinapsi sa raznim neuronima u zadnjim rogovima kičmene moždine.[18] Glavni neurotransmiteri u ganglijskim sinapsama su supstanca P, glutamat i ATP.
Neki od navedenih neurona su tzv interneuroni. Oni imaju ulogu da povezuju druge neurone. Tako na primer interneuroni povezuju motorne neurone sa neuronima koji učestvuju u prenosu bola. Kao posledica tih veza javljaju se razni odbrambeni refleksi, kao i brojni vegetativni refleksi npr. vazokonstrikcija krvnih sudova i porast krvnog pritiska) U drugu grupu neurona (neuroni drugog reda) spadaju neuroni koji učestvuju u daljem prenošenju bola. I kod njih postoje razlike između puta prenošenja brzog i sporog bola. Vlakna brzog puta završavaju se u laminama (slojevima) I a spora u slojevima II i V kičmene moždine.[19]
Tu se impulsi prebacuju u drugi neuron čija se jedra nalaze u zadnjem rogu kičmene moždine, prelaze ne suprotnu stranu i idu do spoljnjeg spinotalamičnog trakta, gde prelaze u zadnji centralni nukleus talamusa. Odavde se impulsi odašilju preko trećeg neurona u postcentralnu areu kore mozga. Visceralna aferentna vlakna koja ulaze u zadnji koren kičmene moždine zajedno sa somatskim nervima, su tanka i nemijelinizovana zato se nadražaje sporije širi i neodređeniji je nego preko cerebrospinalnih vlakana sa kože i parijetalnog peritoneuma. Iz toga proizilazi da nagao i oštar bol, koji nastaje zbog rastezanja i/ili stezanja organa trbušne duplje dolazi iz cerebrospinalnog puta za razliku od tupog visceralnog bola.
U zavisnosti od karakter bola (akutni, hronični) putevi kojim se prenosi bol su različiti i dele se na brze i spore.
- Brzi (akutni) bol i vlakna brzog bola
Brzi (akutni) bol prenosi se nervnim vlaknima tipa A-δ do senzitivnih ganglija kičmene moždine, brzinom prenošenja impulsa od 6 do 30 m/s. Vlakna brzog bola smeštena su u lamini I u čijim sinapsama se nalaze vlakna brzog bola koja su povezana sa neuronima drugog reda za prenošenje bola. Od njih polaze duga vlakna koja prelaze na suprotnu stranu kičmene moždine kroz prednju komisuru prostiru se u okviru spinotalamičkog i spinoretikularnog puta kroz prednji deo kičmene moždine sve do talamusa odnosno do retikularne formacije. U talamusu se nalaze neuroni trećeg reda koji dalje prenose informacije do kore velikog mozga. Ovaj sistem je bitan za svesno osećanje bola i njegovo jasno lokalizovanje. U ovom delu talamusa završava se i sistem za prenos taktilnog osećaja (dodira), što verovatno igra ulogu u lokalizaciji bola.
Spinoretikularni put se završava u retikularnoj formaciji. Nadraživanjem ove formacije pojačava se osećaj budnosti. Retikularna formacija ima ulogu u održavanju stanja budnosti mozga. Takođe u ovoj formaciji dolazi i do povezivanja sa limbičkim sistemom i čeonim režnjem što igra ulogu u javljanju i pamćenju neprijatnih osećaja bola.[19]
- Spori bol i vlakna sporog bola
Spori bol se prenosi vlaknima tipa C, koja nemaju mijelinski omotač, brzinom između 0,5 i 2 m/s. Vlakna sporog bola završavaju se pretežno u lamini II i III zadnjih rogova kičmene moždine. Ovaj deo se zove i želatinska supstanca (lat:substancia gelatinosa). Tu se impulsi prenose na neurone drugog reda. Nervna vlakna ovih neurona takođe prelaze na suprotnu stranu kičmene moždine i prostiru se njenim prednjim delom.[19]
Spori putevi bola se završavaju široko (difuzno) u moždanom stablu. Samo se mali deo vlakana završava u talamusu, Najčešće se završavaju u: retikulanoj formaciji moždanog stabla, tektalnoj oblasti mezencefalona (srednji mozak) i periakvaduktalnoj sivoj masi (masi koja okružuje Silvijev akvedukt). Ove strukture igraju ulogu u osećanju mučnog, slabo lokalizovanog bola. Bolovi se mogu otprilike lokalizovati na široke delove tela: ruka, noga, stomak, ali bez tačnog mesta. Ovaj put je dosta stariji i zove se paleospinostalamički put bola, za razliku od neospinotalamičkog puta brzog bola.[20]
U procesu nastajanja bola pored napred navedenih centralnih i perifernih mehanizma nervnog sistema, učestvuje i čitav niz drugih endogenih i egzogenih činilaca (emocije, kultura, religija, ranije stečena iskustva, lekovi i dr). Tako se može zaključiti zašto intenzitet i percepcije bola nije u srazmeri sa jačinom prostoj draži koja ga izaziva.[21]
Klinička slika
[uredi | uredi izvor]Klinička slika bola u trbuhu zavisi od vrste bola, lokalizacije bola, načina nastanka bola, karaktera bola, načina prenosa ili širenja bola, pratećih simptoma bola.[22] [23]
Vrste trbušnog bola
[uredi | uredi izvor]Vrste–tipovi trbušnog bola
Tip bola | Mehanizmi, lokalizacija i karakteristike trbušnog bola |
---|---|
| |
| |
|
Prateći simptomi bola u trbuhu
[uredi | uredi izvor]Pojedini faktori, kao što su prateći simptomi bola u trbuhu, mogu provocirati, otežati ili olakšati bolove, na primer:
- Unos hrane i napitaka može imati poseban značaj, jer npr bolovi neposredno nakon obroka mogu ukazati na čir (ulkus) želuca, divertikulum jednjaka ili hijatalnu herniju, a kasni bolovi (koji se javljaju 1-4 časa nakon obroka) ukazuju na čir u dvanaestopalačnom crevu.
- Konzumiranje masne hrane može prethoditi holecistitisu a ispijanje alkohola pankreatitisu.
- Olakšavajući simptomi mogu biti defekacija i evakuacija gasova kod nepotpunih crevnih okluzija ili funkcionalnih oboljenja debelog creva, povraćanje kod visokih crevnih okluzija i stenoze pilorusa, promena položaja bolesnika kod bubrežnih kolika.
- U otežavajuće simptome koji pojačavaju bol, ubrajaju se pokreti tela, disanje, kašalj, kijanje i slično.
Najčešći prateći simptomi bola u trbuhu
Prateći simptomi | Karakteristike pratećih simptoma |
---|---|
Opšti |
|
Lokalni |
|
Lokalizacija bola
[uredi | uredi izvor]U kliničkoj slici bola često dominira promena lokalizacije bola, širine zone bola i njegovo prenošenje u bliže ili dalje regione tela.
Prelazak difuznog u lokalizovan bol, važan je dijagnostički momenat, koji ukazuje na postojanje patološkog žarišta u trbuhu. takođe kada bolovi postanu lokalizovani, na određeno područje trbuha, oni obično ili predodređuju oboleli organ ili su jako blizu oštećenog organa.
Međutim, treba uvek imati u vidu anatomske varijante (npr. retrocekalno fiksirani apendiks izaziva bol u slabinama ili bol u čašici koji uopšte nije lokalizovan) i mogućnost položajne inverzije organa. Takođe treba imati u vidu i mogućnost oboljenja ili oštećenja okolnih struktura i tkiva u trbuhu (npr. oboljenja krvnih i limfnih sudova i živaca).
Lokalizacija bola u trbuhu
Lokalizacija | Organi | Inervacija |
---|---|---|
Epigastrijum |
|
|
Periumbilikalno |
|
|
Hipogastrijum |
|
|
Način nastanka bola
[uredi | uredi izvor]- 1. Bol koji se postepeno razvija i lagano pojačava uz neprestano pogoršanje opšteg stanja i lokalnog nalaza.
Ova vrsta bola karakteristična je za zapaljenjske procese u trbuhu (apendicitis, holecistitis, divertikulitis, peritonitis)
- 2. Bol u trbuhu koji počinje iznenada, ali je u početku umerenog intenziteta, da bi se vrlo brzo pogoršavao.
Karakterističan je za akutni pankreatitis, mezenterijalni trombozu ili na strangulaciju tankog creva. Ako je bol najjači u predelu karlice, kod žena treba pomisliti na mogućnost vanmaterične trudnoće sa rupturom ili na mogućnost rupture ovarijalne ciste.
- 3. Iznenadni, jak prostirući bol ili agonalni bol.
Karakterističan je za perforaciju nekog šupljeg trbušnog organa ili rupturu (rascep) trbušne aorte. Bol je u ovim stanjima, na samom najjači ili skoro najjači na samom početku. Bubrežne ili bilijarne (žučne) kolike mogu nastati na ovaj način, ali je malo verovatno da bolovi mogu biti toliko jaki da iscrpljuju bolesnika.
Načelni prikaz nastanka bola i sa njim povezana patologija
Nagli početak bola (Jak bol u nekoliko sekundi) |
Brzi početak bola (Od pojave do punog intenziteta bola prođe nekoliko minuta do nekoliko sati) |
Postepena pojava bola (Unutar nekoliko sati) |
---|---|---|
|
|
|
Dijagnoza
[uredi | uredi izvor]Dijagnostika uzroka bola u trbuhu je teška zbog nejasno određenih karakteristika visceralnog bola koji se najčešće prenosi i u druge delove tela. Dijagnostiku otežava i činjenica da najčešće eferentni somatosenzori i eferentni visceralnog impulsi dolaze do kičmene moždine na istom nivou, pretežno od T1 grudnog do L1 slabinskog segmenta. Tako se angina pektoris može javiti kao epigastrični bol, a upala slijepog creva, posebno na početku bolesti, kao periumbilikalna bol. Somatski nervni sistem inerviše prvenstveno skeletnu muskulaturu i kožu. Klasični primer somatskog bola je uznapredovala upala slepog creva, koja dovodi do nadražaja psoasnog mišića (m. psoas).
Kranijalni živci vagus i živac frenikus imaju aferentna i eferentne somatske i visceralna vlakna, što je od značaja u patološkim procesima u srednjem uvu, pa se tako vrtoglavica može prezentirati kao mučnina u čašici. Nadražaj vagusa stimuliše frenični živac i javlja se štucanje.
Topografske orijentacione linije i tačke na trbuhu
Topografske linije | Topografske tačke |
---|---|
|
|
Radi bolje i brže dijagnostike kliničari koriste sistema podele akutnog bola u stomaku. Osnovna podela je:[24]
- Bol u gornjem delu trbuha,
- Periumbilikalni bol
- Bol u donjem delu trbuha.
Terapija
[uredi | uredi izvor]Pre početka primene terapije, veoma je bitno na vreme uočiti da li je bol u trbuhu prouzrokovan unutartrbušnim oboljenjem, jer pogrešna orijentacija može da uzrokuje fatalno odlaganje u postavljanju dijagnoze.[4]
Terapija na nivou OZZ
[uredi | uredi izvor]Terapija bola najčešće započinje u ustanovama osnovne zdravstvene zaštite (OZZ) i zasniva se na sledećim postupcima:[25]
- Postavljanje bolesnika u Fovlerov polusedeći položaj mirovanja sa uzdignutim uzglavljem i sa savijenim nogama u kolenima. Bolesnik se u tom položaju najčešće i transportuje do bolnice, kako bi se izbegla eventualna aspiracija povraćajnog sadržaja.
- Obustavlja se uzimanje hrane, tečnosti i lekova peroralnim putem.
- Kod sumnje na akutni abdomen obavezno je plasiranje venske linije i kroz nju nadoknada tečnosti (najbolje kristaloidima) uz praćenje arterijskog pritiska, pulsa i stanja periferne cirkulacije.
- Ako je potrebno može se plasirati urinarni kateter, u cilju pražnjenja mokraćne bešike i nosnoželudačna sonda, koja ima zadatak da eliminiše povraćanje i spreči eventualnu aspiraciju povraćenog sadržaja, kao i da odstrani progutani gas, a time i smanji rastezanj trbušnog zida.
- Primena bilo kakvih analgetika, spazmolitika, antibiotika i antiemetike u načelu je nepoželjna, mada ima i oprečnih stavova, do potpune dijagnostičke obrade bolesnika i specijalističke odluke, izuzev ako je pouzdana dijagnoza bilijarne (žučna) ili renalna (bubrežna) kolike kada se mogu dati spazmolitici, ali samo kod ova dva oboljenja. Svaka druga primena lekova može da maskira osnovno oboljenje i mogući razvoj peritonitisa što može dovesti do pogrešne odluke o eventualnoj operaciji.[4]
Terapija u ustanovama SZZ
[uredi | uredi izvor]Uspešno lečenje bola u trbuhu u ustanovama specijalističke ZZ zahteva pre svega preterapijsku obradu bolesnika koja u načelu obuhvata; detaljno uzetu istoriju bolesti, pažljivo obavljen fizikalni pregled, potrebne laboratorijske testove i nakon toga oprezno lečenje koje se najčešće kreće od neinvazivnih ka invazivnim procedurama sve u skladu sa aktuelnim vodičima.
Ukoliko prethodne metode lečenja, na nivou osnovne ZZ, nisu dale rezultate ili je konzervativan način lečenja u ustanovama specijalističke ZZ neuspešna, može se razmotriti i mogućnost hirurškog lečenja.
Osnovni postupci i zahvati u okviru bolničkog lečenja akutnog bola u trbuhu obuhvataju:
- Kod bolesnika u teškom opštem stanju oslobađanje disajnih putevi i lečenje po smernicama za kardio–pulmonalnu reanimaciju.
- Momentalno uspostavljanje venskog puta (po potrebi sa 2 kanile većeg prečnika)
- Primenu infuzija kristaloidima (pod uslovom da nema kontraindikacija za njihovu primenu) u količini od 1.000 ml (fiziološkog ili nekog sličnog rastvora) u prva četiri časa.
- Bolesniku se zabranjuje unos hrane (ostaje nataše)
- Stalno se prati rad srca tokom lečenja snimanjem EKG i merenjem krvnog pritiska
- Postavlja se trajni mokraćni kateter i meri diureza (izmokravanje).
- Primena farmakoterije (u cilju sprečavanja bola i ostalih simptoma), čiji izbor i način primene, zavisi od indikacija i toka bolesti.
Farmakoterapija trbušnog bola[26]
Medikament | Tip bola | Komentar |
---|---|---|
Paracetamol |
|
|
COX2, antagonisti |
| |
NSAID |
|
|
Triciklični antidepresivi |
|
|
Antikonvulzivi |
|
|
Opioidi |
|
|
Kako postoji malo dokaza o upotrebi analgetika i koanalgetika u lečenju bola u trbuhu, sadašnje preporuke, o njihovoj primeni zasnovane su na literaturi o opštem bolu, u kojoj se zastupa mišljenje da je bol u trbuhu izazvan mehanizmima sličnim kao i kod somatskog, visceralnog, neuropatskog bola.[26]
Priroda i oblik bola kod akutne bolesti trbuha od velike važnosti je ne samo za pravilnu dijagnozu već i za adekvatnu primenjenu terapiju.
Kod bolesnika u teškom ili kritičnom opštem stanju, svako brzopleto sprečavanje bola primenom metodama koje mogu zbog „dobre analgezije“ maskirati simptome kliničke slike i budući razvoj simptoma isključuje primenu analgezije.
Tek kada postoji osnovna orijentacija o vrsti bolesti koja uzrokuje bol u trbuhu, može se oprezno početi sa primenom analgezije. Onog momenta kada je lekarima jasna dijagnoza i plan lečenja dijagnostikovane bolesti potpuno jasan, može se pristupiti postupcima za potpuno uklanjanje bola.
Napomene
[uredi | uredi izvor]- ^ Porast osetljivosti za bol zove se hiperalgezija.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ Đorđević N. Akutni abdomen In: Jeremić M. (Ed) Specijalna hirurgija I, Niš, 2001.
- ^ Nizama Salihefendić, Muharem Zildžić, Zoran Ličanin, Kasim Muminhodžić, Enver Zerem, Izet Mašić, Akutna abdominalna bol, Avicena, Sarajevo, 2005.
- ^ Millham FH. Acute abdominal pain. In: Feldman M, Friedman LS, Brandt LJ, eds. Sleisenger & Fordtran’s Gastrointestinal and Liver Disease. 9th ed. Philadelphia, Pa: Saunders Elsevier; 2010:chap 10.
- ^ a b v Glišić S, Janković Z, Slavik E. Lečenje bola, In: Stevović D. (Ed) Hirurgija, Beograd, Savremena administracija, 2000.
- ^ Ebell MH. (2008). „Diagnosis of appendicitis: part 1. History and physical examination”. Am Fam Physician. 77 (6): 828—830. PMID 18386599..
- ^ Bundy DG; Byerley JS, Liles EA, Perrin EM, Katznelson J, Rice HE. (2007). „Does this child have appendicitis?”. JAMA. 25: 438—451. .
- ^ Postier RG, Squires RA. Acute abdomen. In: Townsend CM Jr., Beauchamp RD, Evers BM, Mattox KL, eds. Sabiston Textbook of Surgery. 18th ed. Philadelphia, Pa: Saunders Elsevier; 2007:chap 45.
- ^ Rimon, N, Bengiamin RN, Budhram GR, King KE, Wightman JM. Abdominal pain. In: Marx JA, ed. Rosen's Emergency Medicine: Concepts and Clinical Practice. 7th ed. Philadelphia, Pa: Mosby Elsevier; 2009:chap 21.
- ^ Petković M. Pregled abdomena, In: Hadži Pešić Lj. (Ed) Interna propedevtika, Niš, Prosveta, 1996 god.
- ^ Miodrag Jovanović; Jović, Miljan; Jolić, Aleksandar (2006). „Diferencijalna dijagnoza abdominalnog bola u prehospitalnim uslovima”. Timočki medicinski glasnik, Glasilo Podružnice Srpskog lekarskog društva Zaječar. 31 (3): 102—115,31. ISSN 0350-2899. UDK: 617.55-009.7-079.4; 616-083.98.
- ^ Jereb B. Abdominalni bol i nelagodnost.U:Teodorović J.Jereb B.Gastroenterologija, Excelsior,Beograd 1997;1-4.
- ^ Campo, J. V.; Bridge, J.; Ehmann, M.; Altman, S.; Lucas, A.; Birmaher, B.; Di Lorenzo, C.; Iyengar, S.; Brent, D. A. (2004). „Recurrent abdominal pain, anxiety, and depression in primary care”. Pediatrics. 113 (40): 817—823. PMID 15060233. doi:10.1542/peds.113.4.817..
- ^ Grupa autora Uputstvo-podsetnik. Urgentna stanja u internoj medicini, Katedra za urgentnu medicinu VMA Beograd, 2000.
- ^ „Nephrolithiasis: Practice Essentials, Background, Anatomy”. 2022-07-13.
- ^ Pearle, M. S.; Calhoun, E. A.; Curhan, G. C.; Urologic Diseases of America Project (mart 2005). „Urologic diseases in America project: Urolithiasis”. J Urol. 173 (3): 848—57. PMID 15711292. doi:10.1097/01.ju.0000152082.14384.d7. .
- ^ Scales Jr, C. D.; Smith, A. C.; Hanley, J. M.; Saigal, C. S.; Urologic Diseases in America Project (jul 2012). „Prevalence of kidney stones in the United States”. Eur Urol. 62 (1): 160—5. PMC 3362665 . PMID 22498635. doi:10.1016/j.eururo.2012.03.052. .
- ^ a b Crochet, J. R.; Bastian, L. A.; Chireau, M. V. (2013). „Does this woman have an ectopic pregnancy?: The rational clinical examination systematic review”. JAMA. 309 (16): 1722—9. PMID 23613077. doi:10.1001/jama.2013.3914..
- ^ Marchand 2010, str. 3–26
- ^ a b v Skevington 1995, str. 9
- ^ „Pain Pathway”. Webcache.googleusercontent.com. Arhivirano iz originala 29. 07. 2013. g. Pristupljeno 24. 7. 2010.
- ^ Craig, A. D. (2003). „Pain mechanisms: labeled lines versus convergence in central processing”. Annu. Rev. Neurosci. 26: 1—30. PMID 12651967. doi:10.1146/annurev.neuro.26.041002.131022.
- ^ Millham FH. Acute abdominal pain. In: Feldman M, Friedman LS, Brandt LJ, eds. Sleisenger & Fordtran's Gastrointestinal and Liver Disease. 9th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2010:chap 10.
- ^ Squires RA., Postier RG., Acute abdomen In: Townsend CM Jr, Beauchamp RD, Evers BM, Mattox KL, eds. Sabiston Textbook of Surgery. 19th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2012:chap 47.
- ^ Zoran Zabavnik, Ublazavanje bolova kod akutnog abdomena, Anesteziologija, Medix, (2004), God X, br 52. str. 125-127 Pregledni članak Pristupljeno 17.2.2014.
- ^ Dumphy J.E, Trunkey D.D, Crass A.R: Bol u trbuhu in MIlls, Ho, Trunkey(Ed): Urgentna medicina, Beograd, Savremena administracija, (1985), str. 129-154.
- ^ a b M. Fall, A.P. Baranowski, D. Engeler, S. Elneil, J. Hughes, E. J. Messelink, F. Oberpenning, Vodič za hronični pelvični bol. [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. februar 2014) Pristupljeno 16.2.2014.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Skevington, S. (1995). Psychology of pain. New York: Wiley. str. 9. ISBN 978-0-471-95771-3.
- Marchand, S. (2010). „Applied pain neurophysiology”. Ur.: Beaulieu P, Lussier D, Porreca F & Dickenson A. Pharmacology of pain. Seattle: International Association for the Study of Pain Press. str. 3—26. ISBN 978-0-931092-78-7.
- Jipp Zoller (2003). Differentialdiagnose internistischer Erkrankungen. (2nd izd.). Urban & Fischer Verlag. ISBN 978-3-437-22890-2..
- Herbert Lippert: Lehrbuch Anatomie. 6. überarbeitete Auflage. . Urban & Fischer Verlag. 2003. ISBN 978-3-437-42361-1..
- Budhram GR, Bengiamin RN., Abdominal pain. In Marx JA, Hockberger RS, Walls RM, et al, eds. Rosen's Emergency Medicine: Concepts and Clinical Practice. 8th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Mosby; 2013:chap 27.
- Bundy, D. G.; Byerley, J. S.; Liles, E. A.; Perrin, E. M.; Katznelson, J.; Rice, H. E. (2007). „Does this child have appendicitis?”. JAMA. 298 (4): 438—451. PMC 2703737 . PMID 17652298. doi:10.1001/jama.298.4.438.
- Ebell, M. H. (2008). „Diagnosis of appendicitis: Part 1. History and physical examination”. American Family Physician. 77 (6): 828—830. PMID 18386599.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]Klasifikacija | |
---|---|
Spoljašnji resursi |
- Abdominal Pain (jezik: engleski)
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |