Branislav Kravljanac
Branislav Kravljanac | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. april 1928. |
Mesto rođenja | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 4. avgust 2002.84/85 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija i Crna Gora |
Zanimanje | reditelj, dramaturg i glumac |
Branislav Kravljanac (Beograd, 15. april 1928—Beograd, avgust 2002) bio je glumac, pisac, dramaturg i reditelj.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Studirao je glumu na Akademiji za pozorišnu umetnost[1] i završio književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu.[2]
Kao glumac, nastupao je na scenama Beogradskog dramskog pozorišta, Pozorišta „Boško Buha" i Malog pozorišta „Duško Radović" u Beogradu.[1][3]
Uloge[uredi | uredi izvor]
- Vitez Straha (Biberče - Ljubiša Đokić)
- Novica (Lekcija - Bogdan Jovanović)
- Darko (Dečak i Violina - Miroslav Belović, Jovan Ćirilov)
- Lab (Susret - Božena Benešova)
- Lah (Carevo novo odelo - Šarlota Šorpening)
- Maf Poter (Doživljaji Toma Sojera - Mark Tven) i dr.[1]
Važnije režije[uredi | uredi izvor]
- Dva vedra vode - Dečija scena, Pančevo, 1971.
- Pepeljuga - Dečija scena, Pančevo, 1973.
- Sudbina jednog Čarlija - Malo pozorište, Beograd, 1976.[4]
- Cvrčak i mravi - Malo pozorište, Beograd, 1981.
- Sve, sve, ali zanat - Dečije kazalište „Ognjen Prica”, Osijek, 1982.
- Devojčica Jasmina - Dečije pozorište, Titograd, 1983.
- Veseli utorak - Malo pozorište, Beograd, 1984. i dr.[2]
Scenarija za lutkarske predstave[uredi | uredi izvor]
- Pogodi kako se raste (sa Milenkom Misailovićem, 1967)
- Dobro došli, 1972.
- Smešno putovanje, 1979.
- Devojčica Jasmina, po istoimenoj knjizi Mileta Stankovića, 1983.
- Veseli utorak, 1984.[2]
Dramatizacije[uredi | uredi izvor]
- Oliver Tvist Čarlsa Dikensa, 1963.
- Vinetu Karla Maja, 1964.
- Mala Nušićijada po delima Branislava Nušića, 1983.[2]
Komedija[uredi | uredi izvor]
Sa Milenkom Misailovićem je napisao komediju Čudna zemlja, 1967.[2][5]
Pozorišna kritika[uredi | uredi izvor]
Od 1958. do 1960. bio je pozorišni kritičar novosadskog časopisa Naša scena.[2][6]
Studije, eseji i članci[uredi | uredi izvor]
Od 1956. do 1983. je objavio preko pedeset studija, eseja i članaka u Vidicima, Politici, Pozorištu, Pozorišnoj kulturi, Sceni, Detinjstvu, Teatarskom glasniku i dr. Neki od radova su:
- Branislav Nušić i vreme
- O funkciji hora u antičkoj tragediji
- Pozorište za decu i njegova publika
- Savremena dramska književnost za decu
- Neka obeležja (našeg) savremenog lutkarstva
- Neka obeležja naše savremene drame za decu
- Lutkarska režija
- Neki tokovi razvoja naše lutkarske dramaturgije i njen sadašnji trenutak
- Odnosi između lutkarstva i nekih umetnosti
- Pozorište Stevana Pešića i dr.[2]
Takođe je objavljivao i na stranim jezicima a prevodio je stručne tekstove i literaturu sa ruskog, bugarskog i slovenačkog jezika.
Objavio je monografiju Pozorište za decu u Šibeniku, 1963. i rukopis Joakima Vujića Dobrodeteljni derviš ili Zveketuša kapa, zajedno sa opsežnom studijom o tom delu i Vujićevom jeziku, Koraci, 1983.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Jovanović, Raško V.; Jaćimović, Dejan (2013). Leksikon drame i pozorišta. Beograd: Prosveta. ISBN 978-86-07-01999-1.
- ^ a b v g d đ e ž Kravljanac, Branislav (1984). Od igre do mišljenja: Zapisi o predstavama Malog pozorišta. Bijenale jugoslovenskog lutkarstva, Bugojno; Jugoslovenski festival djeteta, Šibenik; Malo pozorište, Beograd; Slavija press, Novi Sad.
- ^ „Muzej pozorišne umetnosti Srbije”. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 2024-05-13.
- ^ Kravljanac, Branislav (ur.). Malo pozorište 1949-1979. Beograd.
- ^ „Muzej pozorišne umetnosti Srbije”. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 2024-05-13.
- ^ „NAŠA SCENA | Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-13.