Veljko Džakula
Veljko Džakula | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 19. mart 1955. |
Mesto rođenja | Pakrac, Jugoslavija |
Državljanstvo | Hrvatska |
Univerzitet | Univerzitet u Beogradu |
Politička karijera | |
Politička stranka | Demokratska partija Srba |
Veljko Džakula (Pakrac, 19. mart 1955) srpski je političar iz Zapadne Slavonije. Predsednik je Srpskog demokratskog foruma.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Majka Jovanka, devojački Nenadović, bila je domaćica, otac Mileta zidar. Veljko ima dve sestre. Oženio se 1984. godine i otac je jednog deteta.
Godine 1970. završio je osnovnu školu u Pakracu, a četiri godine kasnije i gimnaziju. Na Univerzitetu u Beogradu diplomirao je šumarstvo 1979. godine i stekao je diplomu inženjera.[1]
Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]
Radni vek započinje 1981. godine u Moroviću, u Sremskomitrovačkom gazdinstvu. Godine 1982. prelazi u Pakrac te do 1986. godine radi u struci. Na mesto direktora Šumarije u Pakracu dolazi 1987. godine gde ostaje do 1991. U Srpskom demokratskom forumu radi od 1995. godine. Prvo obavlja dužnost generalnog sekretara, da bi 1997. godine postao predsednik Upravnog odbora.[1]
Politička karijera[uredi | uredi izvor]
Krajina[uredi | uredi izvor]
U politiku ulazi 1990. godine. Juna iste godine osniva odbor Srpske demokratske stranke u Pakracu, zatim postaje predsednik Regionalnog odobra SDS-a za Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem te postaje član Glavnog odbora SDS-a. Bio je potpredsednik Vlade Republike Srpske Krajine od izbora 1992. godine.[2] Radio je na normalizaciji odnosa s Republikom Hrvatskom, te je bio potpisnik Daruvarskog sporazuma 1993. godine. Posle potpisivanja Sporazuma suspendovan je sa svih dužnosti kulminacijom sukoba sa Milanom Martićem i Milanom Babićem. Zbog toga je neko vreme proveo u zatvoru u Glini.[3]
Hrvatska[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d6/Veljko_D%C5%BEakula.jpg/220px-Veljko_D%C5%BEakula.jpg)
Na šestim parlamentarnim izborima 2007. godine zajedno sa Svetozarom Livadom predstavljao je listu Zajednice Srba u RH u 12. izbornoj jedinici.[4] Na izborima je osvojio 4% glasova.[5]
Osnivanjem Demokratske partije Srba u avgustu 2009. godine izabran je za predsednika programskog saveta.[6] Sa svojom strankom i uz podršku Srpske narodne stranke i Nove srpske stranke podnio je kandidaturu za predsednika Republike Hrvatske na predsedničkim izborima 2009/10. godine, sakupivši 10.557 potpisa građana.[7][8] Kandidaturu je povukao pre prvog kruga izbora.
Jedan je od osnivača Koalicije „Srpska sloga“ krajem 2010. godine u Virovitici.[9] Na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor 2011. godine predstavljao je Stranku na listi Koalicije srpskih stranaka u 12. izbornoj jedinici gde je osvojio 16% glasova što je bilo nedovoljno za ulazak u Sabor.[10]
Povodom 17. godišnjice Operacije Oluja na Dan pobede, 5. avgusta 2012. godine, prisustvovao je proslavi u Kninu i tako postao prvi Srbin i predstavnik Srba iz Hrvatske na ovoj proslavi.[11][12]
Svedočenja u Haškom sudu[uredi | uredi izvor]
Na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu kao svedok tužilaštva svedočio je početkom 2006. godine protiv Milana Martića, poslednjeg predsednika Republike Srpske Krajine.[13]
Na istom sudu svedok tužilaštva svedočio je u oktobru 2012. godine protiv Gorana Hadžića, drugog predsednika Republike Srpske Krajine.[14]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Veljko Džakula - Predsjednički izbori”. Izbori.dnevnik.hr. Arhivirano iz originala 04. 03. 2010. g. Pristupljeno 20. 8. 2012.
- ^ „Dokumenti i Ustav Republike Srpske Krajine”. Dokumenti Vlade i Skupštine Republike Srpske Krajine u progonstvu. Arhivirano iz originala 02. 10. 2013. g. Pristupljeno 18. 8. 2012.
- ^ „Legalis - hrvatski pravni portal”. Legalis.hr. 17. 1. 2006. Arhivirano iz originala 27. 02. 2012. g. Pristupljeno 20. 8. 2012.
- ^ „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 27. 04. 2012.
- ^ „IZBORI 2007”. Izbori.hr. Arhivirano iz originala 02. 05. 2012. g. Pristupljeno 20. 8. 2012.
- ^ „I Srbi moraju dobiti dvostruko pravo glasa”. Metro-portal.hr. 19. 2. 2010. Pristupljeno 14. 3. 2012.
- ^ Džakula: Činim ovo zbog svih građana, pogotovo Srba u RH - Predsjednički izbori Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. август 2011), Приступљено 5. 4. 2013.
- ^ Predsjednik Srpskog demokratskog foruma se kandidira za predsjednika Hrvatske - Vijesti.net - Index.hr, Приступљено 5. 4. 2013.
- ^ „Vecernji.hr - Srpska sloga protiv Pupovčeva SDSS-a , Regije, podravina i bilogora”. Приступљено 04. 05. 2012.
- ^ „Izbori Za Zastupnike U Hrvatski Sabor”. Izbori.hr. 13. 12. 2011. Архивирано из оригинала 05. 03. 2016. г. Приступљено 14. 3. 2012.
- ^ „Veljko Džakula bit će prvi srpski predstavnik koji će u Kninu nazočiti proslavi Oluje”. Dnevno.hr. Архивирано из оригинала 06. 08. 2012. г. Приступљено 20. 8. 2012.
- ^ „Džakula: Oluja će biti legitimna kada budu priznate sve žrtve , Aktualno, hrvatska”. Vecernji.hr. Приступљено 20. 8. 2012.
- ^ ICTY: Đakula prvi svjedok optužbe protiv Mile Martića - Vijesti.net - Index.hr, Приступљено 5. 4. 2013.
- ^ Džakula: Hadžić je bio tolerantan do incidenta na Plitvicama kada su ga uhitili i pretukli - Vijesti.net - Index.hr, Приступљено 5. 4. 2013.
Литература[uredi | uredi izvor]
- Петровић, Илија (1994). Српско национално вијеће Славоније, Барање и Западног Срема. Нови Сад: Цветник.
- Петровић, Илија (1996). Од вијећа до републике: Славонија, Барања и Западни Срем. Нови Сад: Цветник.