Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu
Amblem Kancelarije visokog predstavnika
Na funkciji Kristijan Šmit (osporeno) od 1. avgusta 2021.
Sjedište	Emerika Bluma 1, Sarajevo
Predlagač	Savjet za sprovođenje mira
Na funkciju imenuje	Savjet bezbjednosti UN
Funkcija	Visoki predstavnik
Osnovano	Dejtonskim mirovnim sporazumom, Aneks 10 14. decembra 1995.
Prvi zvaničnik	Karl Bilt
Plata	24.000 € mesečno
Veb-sajt	www.ohr.int

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu (engl. High Representative for Bosnia and Herzegovina) međunarodni je predstavnik Organizacije ujedinjenih nacija koji nadgleda i koordinira sprovođenje civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Konačni je tumač Aneksa 10 (Sporazuma o civilnom sprovođenju) Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Visokog predstavnika imenuje Savjet bezbjednosti Organizacije ujedinjenih nacija svojom rezolucijom, a po preporuci Savjeta za sprovođenje mira (engl. Peace Implementation Council, PIC).

Mandat

Prema Aneksu 10 (Sporazumu o civilnom sprovođenju) Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini određeno je da „visoki predstavnik na terenu je konačni autoritet za tumačenje ovog Sporazuma o civilnom sprovođenju mirovnog rješenja“. Navedena odredba ga istovremeno ne ovlašćuje da daje obavezujuće tumačenje i ostalih dijelova Dejtonskog mirovnog sporazuma kao npr. Aneksa 4 (Ustava Bosne i Hercegovine).

Članom II Aneksa 10 pod nazivom „Mandat i metode koordinacije i veze“ određeno je da će visoki predstavnik:

1. nadgledati sprovođenje mirovnog rješenja;
2. održavati tijesne kontakte sa Strankama radi promovisanja njihovog potpunog pridržavanja civilnih aspekata mirovnog rješenja i promovisanja visokog stepena saradnje između njih i agencija koje učestvuju u tom aspektu;
3. koordinirati aktivnostima civilnih organizacija i agencija u Bosni i Hercegovini da bi obezbijedio efikasno sprovođenje civilnih aspekata mirovnog rješenja. Visoki predstavnik mora da poštuje njihovu autonomiju unutar područja operacija, dajući im, ako je potrebno, opšte smjernice o uticaju njihovih aktivnosti na sprovođenje mirovnog rešenja. Od civilnih organizacija i agencija se traži da pomognu visokom predstavniku pri izvršavanju njegovih nadležnosti davanjem svih podataka relevantnih za njihov rad u Bosni i Hercegovini;
4. olakšati rješavanje bilo kakvih poteškoća koje nastanu sprovođenjem civilnog rješenja, ako visoki predstavnik prosudi da je potrebno;
5. učestvovati u sastancima organizacija donatora, naročito u pitanjima obnove i izgradnje;
6. periodično izvještavati Ujedinjene nacije, Evropsku uniju, Sjedinjene Države, Rusku Federaciju te druge zainteresovane vlade, Stranke i organizacije o napretku sprovođenja mirovnog sporazuma u vezi sa zadacima postavljenim u ovom Sporazumu;
7. davati smjernice i primati izvještaje od komesara Međunarodnih operativnih policijskih snaga, osnovanih Aneksom 11 Opšteg okvirnog sporazuma.

Savjet za sprovođenje mira

Nakon postizanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u Londonu je 8. i 9. decembra 1995. zasjedala Konferencija za sprovođenje mira (engl. Peace Implementation Conference) s ciljem da mobiliše međunarodnu zajednicu. Jedan od njenih glavnih zaključaka je formiranje Savjeta za sprovođenje mira (engl. Peace Implementation Council, PIC) kao administrativne strukture za civilno sprovođenje mirovnog rješenja. Određeno je da Upravni odbor Savjeta (engl. Steering Board of the PIC) čine predstavnici Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Rusije, Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država, Predsjedništva Evropske unije, Evropske komisije i Organizacije islamske konferencije (zastupa je Turska) pod predsjedništvom visokog predstavnika.

Nakon Londonske konferencije, Savjet se na ministarskom nivou sastao još pet puta. Najpoznatija je Bonska konferencija (decembar 1997), a posljednja Briselska (maj 2000). Od tada se sastaje samo Upravni odbor Savjeta, na nivou političkih direktora ili ambasadora. Savjet se danas sastoji od 55 država i organizacija koje na različite načine pružaju podršku mirovnom procesu. U Savjet je uključen i jedan broj posmatrača.

Savjet za sprovođenje mira nije predviđen Dejtonskim mirovnim sporazumom i stoga može da ima samo faktički uticaj, ali pravno ne može donositi nikakve odluke. Njegove odluke nisu obavezujuće ni za visokog predstavnika jer je on punomoćnik stranaka potpisnica Aneksa 10 kojim su mu odredile mandat.

Bonska ovlašćenja

Na bonskom zasjedanju Savjeta za sprovođenje mira (decembar 1997) doneseni su zaključci koji se tiču visokog predstavnika (tzv. bonska ovlašćenja). Njih je visoki predstavnik koristio da: donosi amandmane na ustave Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, donosi zakone i njihove izmjene i dopune, smjenjuje izabrane funkcionere i državne službenike i zabranjuje im učešće na izborima, oduzima građanska prava i lična dokumenta bez prava na žalbu. Kao svoje akte donosio je odluke (engl. decisions) za koje je naređivao da se objave u službenim glasilima.

Međutim, Savjet je zaključcima samo „pozdravio namjeru visokog predstavnika“ da koristi svoj konačni autoritet na terenu za tumačenje Sporazuma o civilnom sprovođenju mirovnog rješenja kako bi se olakšalo rješavanje poteškoća donošenjem obavezujućih odluka, kada on smatra za neophodno, o sljedećim pitanjima:

• vremenu, mjestu i predsjedavanju sastancima zajedničkih institucija;
• privremenim mjerama koje stupaju na snagu kada Stranke ne mogu da se dogovore i koje ostaju na snazi dok Predsjedništvo ili Savjet ministara ne usvoji odluku o tom pitanju u skladu sa Mirovnim sporazumom;
• drugim mjerama kako bi obezbijedio sprovođenje Mirovnog sporazuma širom Bosne i Hercegovine i njenih entiteta i neometan rad zajedničkih institucija. Takve mjere mogu uključivati akcije protiv državnih službenika i funkcionera koji neopravdano izostaju sa sastanaka ili za koje visoki predstavnik smatra da krše pravne obaveze preuzete Mirovnim sporazumom ili uslove njegovog sprovođenja.

Državne vlasti Republike Srpske ističu da Savjet nema ishodište u međunarodnom pravu, da ne može kreativno tumačiti niti dopisivati međunarodni ugovor i shodno tome ni davati nikakva ovlašćenja (po pravnom principu da se nekome ne mogu dati ni prenijeti prava koja nema ni sam davalac). Pravnici naglašavaju da visoki predstavnik ni po Bonskoj deklaraciji ne može donositi zakone već samo odluke privremenog karaktera, i to iz nadležnosti Predsjedništva i Savjeta ministara, kako izričito piše. Svaka deklaracija je politički i neobavezujući akt, a ne pravni akt, i stoga ne može biti pravni osnov za djelovanje visokog predstavnika već to može biti samo Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Visoki predstavnici

Spisak visokih predstavnika za Bosnu i Hercegovinu:

• Karl Bilt (1995—1997), Švedska;
• Karlos Vestendorp (1997—1999), Španija;
• Volfgang Petrič (1999—2002), Austrija;
• Pedi Ešdaun (2002—2006), Ujedinjeno Kraljevstvo;
• Kristijan Švarc-Šiling (2006—2007), Njemačka;
• Miroslav Lajčak (2007—2009), Slovačka;
• Valentin Incko (2009—2021), Austrija.

Njemački političar Kristijan Šmit se od 1. avgusta 2021. predstavlja kao visoki predstavnik iako nije imenovan rezolucijom Savjeta bezbjednosti OUN u skladu sa članom 1. Aneksa 10 (Sporazuma o civilnom sprovođenju) Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Spoljašnje veze

• Službena stranica Kancelarije visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu
• Sadržaj Dejtonskog sporazuma na engleskom