Volos (grad)

Koordinate: 39° 22′ S; 22° 56′ I / 39.37° S; 22.93° I / 39.37; 22.93
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Volos
Βόλος
Večernji pogled na grad
Administrativni podaci
Država Grčka
PeriferijaTesalija
OkrugMagnezija
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.144.449[1]
 — gustina373,19 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate39° 22′ S; 22° 56′ I / 39.37° S; 22.93° I / 39.37; 22.93
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Aps. visina0-5 m
Površina387,14 km2
Volos na karti Grčke
Volos
Volos
Volos na karti Grčke
Ostali podaci
GradonačelnikAhileas Beos
Poštanski broj38x xx
Registarska oznakaΒΟ
Veb-sajt
www.volos-city.gr

Volos (grč. Βόλος) je glavni grad grčkog okruga Magnezija, u periferiji Tesalija, čiji je drugi grad po veličini i značaju, posle sedišta periferije, grada Larise.

Poreklo naziva[uredi | uredi izvor]

Po pisanju vizantinskog istoričara iz 14. v. grad se zvao „Golos“, za šta se pretpostavlja da je izvedeno od starogrčke reči „Iolkos“ (Iolkos). Druga mogućnost je da je ime nastalo od reči „Folos“, po legendarnom mesnom vlastelinu sa ovim imenom.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Središte Volosa

Volos se nalazi u središnjem delu Grčke, pored najvažnijeg državnog puta Atina - Solun (od koga ga deli 10 km). Od Atine grad je udaljen 326 km, a od Soluna 215 km.[2]

Grad se u samom središtu okruga. Smešten je u istoimenoj maloj ravnici na vrhu Pagasetičkog zaliva. Iznad grada dižu se planine Pilio i Mavrovuni.

Klima Volosa je sredozemna, za koju su osobene žarna leta i blage zime sa retkim snegom.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Najstariji arheološki nalazi u području Volosa govore da je ovo područje bilo naseljeno još u vreme praistorije, po kojima je područje grada veoma značajno. Zapadno od grada nalaze ostaci najstarijeg akropolja u Grčkoj, Sesklo, podignutog 6000. p. n. e., po kome je praistorijska neolitska kultura na tlu Grčke nazvana „Sesklo i Dimini”.

U 6. veku p. n. e. ovo područje je uključeno u civilizacijske tokove. 344. godine područje Volosa potpalo je pod vlast antičke Makedonije, da bi 196. godine bila pod starorimskom vlašću.

U srednjem veku grad je bio najviše u okviru Vizantije, kratko pod Bugarskom i Srbijom, da bi u 15. veku grad pao pod otomansku vlast. Pod Turcima Volos ostaje sledeća 4 veka. 1881. godine grad pripada savremenoj Grčkoj, a mesno muslimansko stanovništvo se masovno iseljava, a poslednji se iseljavaju pole Grčko-turskog rata 1897—98. godine. Posle Grčko-turskog rata mnogo grčkih izbeglica iz Male Azije se naselilo u gradu i okolini. Godine 1955. grad je bio pogođen zemljotresom, posle čega je podignut u savremenom duhu.

Srbi u Volosu[uredi | uredi izvor]

Godine 1898-1905. imala je u gradu Kraljevina Srbija počasnog konzula, Grka Jovana Politija.[3] On je 1898. godine sa statusom vicekonzula.

Za vreme Prvog svetskog rata (1915—1918) tu je velika srpska izbeglička kolonija. Izbeglice su stizale i brodovima na gradsko pristanište. Mnogo je Srba umrlo u Volosu i ostalo sahranjeno na gradskom groblju. Bilo je tu mnogo izbeglih Srba i Jevreja, između ostalih i advokata, lekara, profesora, sveštenika, trgovaca, državnih činovnika i političara. Srbi su koristili od oktobra 1917. godine za svoje duhovne potrebe i proslave pravoslavni hram Sv. Voznesenja, a crkveni hor su činili srpski đaci iz Internatske gimnazije.[4] Bila je tu početkom septembra 1917. godine premeštena Bitoljska srpska viša gimnazija. Prešli su iz Bitolja svi profesori sa učenicima i opremom, a uz gimnaziju otvoren besplatni internat koji je imao je 250 učeničkih kreveta.[5] Aktivan je u crkvi i školi, srpski arhimandrit tada profesor gimnazije i doktor teologije tamošnjeg srpskog narodnog univerziteta. Andra Grozdanović je bio školski nadzornik pri gimnaziji. Osim gimnazije, tu su započele rad i Učiteljska škola i Bogoslovija. Đaci iz tih ustanova su početkom 1918. godine stvorili literarnu družinu pod imenom "Jugoslavija".[6] Dana 2. aprila u srpskoj gimnaziji u Volosu polagalo je ispit zrelosti 71 učenika prvog maturantskog kursa.

Godine 2018. ponovo je otvoren počasni konzulat Srbije u grad, a konzul je Grk, Simeon Comokos. Privremene konzulske kancelarije su u tamošnjem Hotelu Volos. U Volosu 2017-2019. godine radi i dopunska škola na srpskom jeziku, u kojoj predaje učiteljica prof. Ljubica Pokrajac Psaros.[7] Broj učenika te škole čiji se rad odvija u Centru za permanentno obrazovanje svakog petka, iznosio je na početku rada 33. U Volosu je pravoslavni paroh jerej Aleksandar Gačić.[8]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Opština Volos ima 82.439 stanovnika, po čemu spada među 10 najvećih gradova Grčke. Stanovništvo su uglavnom etnički Grci. Kretanje stanovništva po godinama bilo je sledeće:

Demografija
1881.1920.1981.1991.2001.
4.90030.04671.37877.19282.439
Demografija
1981.1991.2001.2011.
103.000120.000150.000144.449[1]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Volos je privredno središte bogate oblasti Magnezije. U gradu je razvijena teškaindustrija, naročito industrija čelika i cementa. Za Volos su osobena velika industrijska preduzeća, što je potpuno drugačije od mnogih drugih gradova u državi.

Volos je veoma važan saobraćajni čvor u Grčkoj. U blizini Volosa nalazi se Međunarodni aerodrom „Središnja Grčka“. Pored grada prolazi najvažniji državni auto-put Atina - Solun, a kroz grad pruga na istoj trasi. Gradska luka je treća po prometu u celoj Grčkoj, a značajan deo njenog prometa je zasnovan na feribotskom prevozu do većeg broja Egejskih ostrva, najviše do Sporada.

Zbirka slika[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Detailed census results 2011”. Arhivirano iz originala 16. 10. 2015. g. Pristupljeno 7. 5. 2015. 
  2. ^ „Volos”. Putovanje info. Pristupljeno 23. 1. 2019. 
  3. ^ "Trgovačko-zanatlijski šematizam Kraljevine Srbije", Beograd 1905.
  4. ^ "Narod", Solun 11. oktobar 1917.
  5. ^ "Narod", Solun 8. septembar 1917.
  6. ^ "Velika Srbija", Solun 17. januar 1918.
  7. ^ "Prosvetni pregled", Beograd 18. oktobar 2019.
  8. ^ http://www.athens.mfa.gov.rs/cir/newstext.php?subaction=showfull&id=1509972553&ucat=106&template=HeadlinesCir&

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]