Pređi na sadržaj

Georgij Mihajlovič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Georgij Mihajlovič
Lični podaci
Datum rođenja(1981-03-13)13. mart 1981.(43 god.)
Mesto rođenjaMadrid,  Španija
Religijapravoslavlje
Porodica
SupružnikViktorija Romanovna
PotomstvoAleksandar Georgijevič
RoditeljiFranc Vilhelm (Mihail Pavlovič)
Marija Vladimirovna
DinastijaRomanov
PrethodnikMarija Vladimirovna

Georgij Mihajlovič[1] (rus. Георгий Михайлович; Madrid, 13. mart 1981) član je Ruskog imperatorskog doma u izgnanstvu.

On je sin jedinac velike kneginje Marije Vladimirovne i pruskog princa Franca Vilhelma (Mihaila Pavloviča).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Georgij Mihajlovič je rođen 13. marta 1981. godine u Madridu. Nazvan je po pradjedu po majčinoj liniji knezu Georgiju Aleksandroviču Bagration-Muhranskom. Kršten je 6. maja 1981. u pravoslavnoj crkvi u Madridu. Krstio ga je arhiepiskop losanđeleski Antonije, u prisustvu španskog kralja Huana Karlosa i kraljice Sofije i bivšeg bugarskog kralja Simeona II i kraljice Margarite. Kum mu je bio bivši grčki kralj Konstantin II.

Rano djetinjstvo je proveo u francuskom gradiću Saint-Briac-sur-Mer, a zatim je otišao za Pariz. Do 1999, zajedno sa svojom majkom Marijom Vladimirovnom, živio je u rodnom Madridu gdje je završio koledž. Govori ruskim, engleskim, francuskim i španskim jezikom. Visoko obrazovanje je stekao na Univerzitetu u Oksfordu. Danas živi u Španiji.

Prvi put je posjetio Rusiju aprila 1992. godine, zajedno sa majkom i babom, kada je prisustvovao opijelu njegovom djedu velikom knezu Vladimiru Kiriloviču kojeg je držao patrijarh moskovski Aleksije II.[2]

U Briselu je radio u administraciji Evropskog parlamenta, a zatim i kao pomoćnik potpredsjednika i komesara Evropske komisije gđe Lojole de Palasio. Od decembra 2008. bio je savjetnik generalnog direktora „Noriljskog nikla” (rus. Нори́льский ни́кель). Od 2014. vlasnik je PR agencije Romanoff & Partners[3] u Briselu koja zastupa interese ruskih i istočnoevropskih kompanija u Evropskoj uniji. Osnivač je Imperatorskog fonda istraživanja onkoloških oboljenja (rus. Императорский фонд исследований онкологических заболеваний).[4]

Imperatorski dom[uredi | uredi izvor]

Starješina Ruskog imperatorskog doma u izgnanstvu od 1938. do 1992. bio je veliki knez Vladimir Kirilovič. Njegova kćerka velika kneginjica Marija Vladimirovna je 1976. stupila u ravnorodni brak sa Francom Vilhelmom, princem od Pruske. Njemu je nakon primanja pravoslavlja veliki knez Vladimir Kirilovič dodijelio titulu velikog kneza, a na krštenju je dobio ime Mihail Pavlovič. Određeno je da će unuci Vladimira Kiriloviča prvenstveno nositi titulu velikog kneza i prezime Romanov, a samim tim nastaviti članstvo Imperatorskog doma.[5] Godine 1989. velika kneginja Marija Vladimirovna je postala nasljednik prestola.

Smrću velikog kneza Vladimira Kiriloviča (1992) novi dinastički starješina je postala velika kneginja Marija Vladimirovna. Nastupilo je nasljeđivanje po ženskoj liniji jer je smrću njenog oca Vladimira bila presječena posljednja muška linija. Istovremeno je za nasljednika cesarevića proglašen njen sin, veliki knez Georgij Mihajlovič. On je nakon sticanja punoljetstva položio dinastičku zakletvu u Jerusalimu, dana 17. aprila 1998, pred patrijarhom jerusalimskim Diodorom.[6] Georgijeva majka i on su danas jedini članovi Imperatorskog doma i kao takve ih priznaje Ruska pravoslavna crkva.

Oženio se 1. oktobra 2021. godine.[7]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Roditelji[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja
Franc Vilhelm 3. septembar 1943.
Marija Vladimirovna 23. decembar 1953.

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja
Viktorija Romanovna 18. maj 1982.

Potomstvo[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja
Aleksandar Georgijevič 21. oktobar 2022.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]