Grabovo (Beočin)

Koordinate: 45° 10′ 16″ S; 19° 36′ 28″ I / 45.171° S; 19.607666° I / 45.171; 19.607666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Grabovo
Spomen kosturnica u centru sela
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaBeočin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 100
 — gustina10/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 10′ 16″ S; 19° 36′ 28″ I / 45.171° S; 19.607666° I / 45.171; 19.607666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina240 m
Površina14,1 km2
Grabovo na karti Srbije
Grabovo
Grabovo
Grabovo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj021
Registarska oznakaNS

Grabovo je naselje u Srbiji u opštini Beočin u Južnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 100 stanovnika. Selo neki nazivaju i Planinsko Grabovo.

Ovde se nalazi Crkva Svetog arhangela Gavrila u Grabovu.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Mapa Beočinske opštine

Grabovo se nalazi na jednoj terasi iznad potoka Tekeniš. Smešteno je 5 km od Dunava na terasi sa vidicima na najviši deo Fruške gore. Ovalnog je oblika, a ulice su prave planinske, uske i krivudave.

Prigradski autobusi iz Novog Sada povezuju selo sa Beočinom i gradom, ali ipak selo je izolovano. Tokom 2010. godine u selu je instalirana savremena centrala Telekoma Srbije za fiksnu telefoniju. Signal mobilne telefonije MTC je odličnog kvaliteta, dok je prijem VIP i Telenor signala i dalje otežan.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Glavna raskrsnica u Grabovu

Selo se prvi put pominje u XVIII veku. Grabovo je 1885. godine bilo u Erdevičkom izbornom srezu sa svojom 461 dušom.[1]

Selo je 1943. bilo potpuno spaljeno, ubijen je 151 civil, a obnovljeno je posle rata.

Privreda[uredi | uredi izvor]

U Grabovu je nedavno otovrena mlekara „Fruška gora“ koja je izgrađena po svim evropskim standardima i proizvodi visokokvalitetne proizvode. Ona bi trebalo da oživi privredu u ovom kraju i podigne životni standard celog Grabova.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Grabovo živi 104 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,8 godina (36,9 kod muškaraca i 42,7 kod žena). U naselju ima 54 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,56.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 133
1953. 212
1961. 219
1971. 174
1981. 162
1991. 142 140
2002. 138 138
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
135 97,82%
Hrvati
  
1 0,72%
Slovaci
  
1 0,72%
Muslimani
  
1 0,72%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Zastava", Novi Sad 1885. godine
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Miloš Lukić, Putevima slobode — naselja opštine Beočin u ratu i revoluciji, Novi Sad, 1987.
  • Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]