Dirk Bogard
Dirk Bogard | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Derek Žil Gaspar Ulrik Niven van den Bogarde |
Datum rođenja | 28. mart 1921. |
Mesto rođenja | Vest Hempsted, London, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Datum smrti | 8. maj 1999.78 god.) ( |
Mesto smrti | Čelsi, London, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Zanimanje | glumac, književnik |
Rad | |
Aktivni period | 1939—1990 |
Zvanični veb-sajt | |
https://dirkbogarde.co.uk | |
Veza do IMDb-a |
Ser Dirk Bogard (engl. Dirk Bogarde), rođen pod imenom Derek Žil Gaspar Ulrik Niven van den Bogarde (hol. Derek Jules Gaspard Ulric Niven van den Bogaerde; London, 28. mart 1921 — London 8. maj 1999) bio je britanski glumac i književnik. U svojoj karijeri glumio je u sedamdeset filmova u periodu od 1947. do 1990. Smatra se jednim od najistaknutijih britanskih glumaca druge polovine 20. veka.[1]
Sin umetničkog urednika „Tajmsa” i bivše glumice, Bogard je pohađao politehniku na Fakultetu umetnosti Čelsi 1937–1938, ali je studije napustio želeći da se ostvari kao glumac. Njegovu karijeru prekida početak Drugog svetskog rata. Učestvovao je na ratištima Pacifika i Evrope. Bio je jedan od prvih savezničkih vojnika koji je ušao u oslobođeni koncentracioni logor Berge-Belzen.[2] Pažnju javnosti osvaja 1950. glumeći ubicu u filmu „Plava svetiljka”, da bi slavu stekao glumeći tipski lik lekara Sajmona Sparoua u veoma popularnom serijalu komedija tokom 1950-ih. Markantnog i romantičnog izgleda, Bogard je postao miljenik publike, a komercijalni uspeh filmova doneo mu je nadimak „Idol Odeona” (The Idol of the Odeon).[3]
Početkom šezdesetih odlučuje da, sa istekom obavezujućih studijskih ugovora, napusti snimanje komercijalnih filmova i da se posveti igranju složenih i, za to vreme, kontroverznih uloga u filmovima značajnih evropskih režisera. Vrlo brzo se potvrdio kao vrstan tumač dekadetnih pojedinaca i emocionalno nesređenih likova, pritisnutih strastima, društvenom represijom ili egzistencijalističkom krizom, kakve je suzdržano igrao 1960-ih i 1970-ih u filmovima „Žrtva” (1961), „Sluga” (1963), „Nesreća” (1967), „Sumrak bogova” (1969), „Smrt u Veneciji” (1971), „Noćni portir” (1974), „Providnost” (1977) i „Očajanje” (1978). Bio je pet puta nominovan za Nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg glumca u glavnoj ulozi, a osvojio ju je dva puta; za ulogu u filmu „Sluga” (1964) i „Darling” (1966).
U poslednje dve decenije života gotovo se povukao sa filmskog platna i posvetio se književnosti. Objavio je nekoliko knjiga zapaženih memoara i šest romana.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Mitchell, Neil. „Dirk Bogarde: 10 essential films”. bfi.org.uk. British Film Institute. Pristupljeno 18. 7. 2019.
- ^ Dirk Bogarde (15. 1. 2012). Cleared for Take-Off: A Memoir. A&C Black. str. 17—. ISBN 978-1-4482-0827-2.
- ^ Rose, Steve. „Dirk Bogarde: why 'the idol of the Odeons' risked everything for art”. theguardian.com. Pristupljeno 18. 7. 2019.
- ^ Coldstream, John. „The Writer”. dirkbogarde.co.uk. Pristupljeno 18. 7. 2019.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Dirk Bogard na sajtu IMDb (jezik: engleski)