Dijalekti rumunskog jezika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dijalekti rumunskog jezika

Dijalekti rumunskog jezika su varijateti rumunskog jezika. Dijalekti su podijeljeni na dva tipa, sjeverni i južni, ali dalje podjele su manje jasne, tako da broj dijalekata varira između dva i dvadeset. U najnovijim radovima najzastupljenija je podjela na tri jasna dijalekta koja odgovaraju oblastima Vlaške, Moldavije i Banata, i dodatnu grupu varijateta koji pokrivaju Transilvaniju, dva dijalekta koja se jasno razlikuju, u Krišani i Maramurešu, šta je ukupno pet dijalekata.

Glavni kriterijum koji se koristi prilikom klasifikacije su fonetske karakteristike. Manju važnost imaju morfološke, sinteksne i leksičke pojedinosti, jer su suviše male da bi pravile jasne razlike.

Svi dijalekti rumunskog jezika su donekle međusobno razumljivi.

Terminologija[uredi | uredi izvor]

Termin dijalekt se ponekad ibjegava kada se govori o dako-romanskim varijatetima, posebno kod rumunskih lingvista, koji smatraju da su dako-romaski, cincarski, megleno-vlaški i istrorumunski jezik „dijalekti” jedinstvenog rumunskog jezika. To djelimično rade rumunski lingvisti koji su prihvatili francusku i njemačku upotrebu termina „dijalekt”, kao suprotnost engleskoj upotrebi.

U francuskom i njemačkom jeziku, dijalekt se odnosi na blisko povezane ali odvojene jezike, čvrsto povezane iz kulturnih i istorijskih razloga, u određenom jezičkom odnosu. Npr., škotski jezik će biti dijalekt engleskog jezika prema francuskom i njemačkom značenju ove riječi, ali nije dijalekt prema engleskom značenju.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Razni autori, s obzirom na različite kriterijume klasifikacije, napravili su različite klasifikacije i podijelili su jezik na dva do pet dijalekata, a nekad čak i dvadeset:[1][2]

  • 2 dijalekta: vlaški i moldavski;[3]
  • 3 dijalekta: vlaški, moldavski i banatski;[4]
  • 4 dijalekta: vlaški, moldavski, banatski i krišanski;[5]
  • 4 dijalekta: vlaški, moldavski, banatsko-hunedoarski i sjevernotransilvanijski;[6]
  • 5 dijalekata: vlaški, moldavski, banatski, krišanski i maramureški;[7]
  • 20 dijalekata.[8]

Većina savremenih klasifikacija dijeli rumunske dijalekte u dvije vrste, južne i sjeverne, iz čega slijedi:

  • Sjeverni tip ima samo jednog člana:
    • Vlaški dijalekt, govori se u južnom dijelu Rumunije, u istorijskim oblastima Muntenija, Oltenija, Dobrudža (južni dio), ali se takođe prostire i u južnom dijelu Transilvanije. Ortoeopija kao i drugi aspekti standardnog rumunskog su u velikoj mjerni zasnovani na ovom dijalektu.[9][10][11]
  • Južni tip sadrži nekoliko dijalekata:
    • Moldavski dijalekt, govori se u istorijskoj oblasti Moldavija, sada podijeljena između Rumunije, Republike Moldavije i Ukrajine (Bukovina i Besarabija[12]), kao i u sjevernoj Dobrudži:
    • Banatski dijalekt, govori se u istorijskoj oblasti Banat, uključujući dijelove Srbije;
    • Grupa transilvanijskih varijateta, među kojima se često razlikuju dva ili tri varijateta, krišanski, maramureški i ponekad oaški dijalekt.[13] Ova podjela, međutim, teže je određena nego za druge dijalekte, jer su transilvanijski varijateti mnogo preciznije podijeljeni i pokazuju osobine koje dokazuju da su prelazni varijateti susjednih dijalekata.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marius Sala, From Latin to Romanian: The historical development of Romanian in a comparative Romance context, Romance Monographs. (2005). str. 163.
  2. ^ Marius Sala, Enciclopedia limbilor romanice. (1989). str. 90.
  3. ^ According to Alexandru Philippide, Iorgu Iordan, Emanuel Vasiliu.
  4. ^ According to Gustav Weigand, Sextil Pușcariu (in his earlier works).
  5. ^ According to Emil Petrovici, in certain analyses. He called the Crișana variety "the north-western subdialect".
  6. ^ According to Ion Gheție and Al. Mareș.
  7. ^ According to Sextil Pușcariu (in latter works), Romulus Todoran, Emil Petrovici, Ion Coteanu, and current handbooks.
  8. ^ According to Gheorghe Ivănescu, Istoria limbii române, Editura Junimea, Iași, 1980, cited by Vasile Ursan.
  9. ^ Avram, Mioara; Marius Sala (2000). May we introduce the Romanian language to you?. The Romanian Cultural Foundation Publishing House. str. 111. ISBN 978-973-577-224-6. 
  10. ^ Mioara Avram, Marius Sala, Enciclopedia limbii române, Editura Univers Enciclopedic, 2001 (jezik: rumunski) At pp. 402 the authors write: "The Romanian literary or exemplary pronunciation is materialized in the pronunciation of the middle-aged generation of intellectuals in Bucharest. While the orthoepy has been formed on the basis of the Wallachian subdialect, it departs from it in certain aspects, by adopting phonetic particularities from other subdialects."
  11. ^ Ioana Vintilă-Rădulescu, "Unele inovaţii ale limbii române contemporane şi ediţia a II-a a DOOM-ului" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016) (jezik: rumunski) Page 2: "The literary or exemplary language use, in general, is materialized in the speech and writing of the middle generation of intellectuals, first of all from Bucharest."
  12. ^ Marius Sala, From Latin to Romanian: The historical development of Romanian in a comparative Romance context, Romance Monographs. (2005). str. 164.
  13. ^ Institutul de Cercetări Etnologice și Dialectologice, Tratat de dialectologie româneascǎ, Editura Scrisul Românesc, (1984). str. 357 (jezik: rumunski)