Dobričevo

Koordinate: 44° 59′ 22″ S; 21° 21′ 20″ I / 44.98952° S; 21.35554° I / 44.98952; 21.35554
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dobričevo
Katolička crkva Presvete Bogorodice
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaBela Crkva
Stanovništvo
 — 2011.Pad 199
 — gustina11,9/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 59′ 22″ S; 21° 21′ 20″ I / 44.98952° S; 21.35554° I / 44.98952; 21.35554
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina81 m
Površina16,6 km2
Dobričevo na karti Srbije
Dobričevo
Dobričevo
Dobričevo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj013
Registarska oznaka

Dobričevo je naselje u Srbiji, u opštini Bela Crkva, u Južnobanatskom okrugu i spada u grupu karaških naselja i ima veoma nepovoljan položaj u odnosu na ostatak naselja belocrkvanske opštine. Položaj mu je periferan i nalazi se na kontaktu sa naseljima u susednoj Rumuniji. Slabo je povezano sa okolnim naseljima, jer postoji samo jedna linija iz pravca Vršca prema Beloj Crkvi.

Prema popisu iz 2011. bilo je 199 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Dobričevo je relativno mlado naselje. Prvi put se pominje oko 1825. godine, pod nazivom Udvarsállás a od 1922. godine Dobričevo.

Dobričevo je dvadesetih godina osnovala upravu grofovskog imanja Bisingen u Žamu koji su naselili (1827) 265 rimokatoličkih kolonista, koji su ovu koloniju već iduće godine napustili. Mesto je definitivno bilo naseljeno rimokatoličkim Mađarima, kojih je 1835. bilo 360-oro. 1838. godine povećao se njihov broj na 480-oro, ali je 1848. spao na 359-oro.

1846. godine izuzeta je ova nova naseobina iz oravičkog sreza i pripojena jamskom srezu. Od 25. marta do 19. avgusta 1848. postojalo je ovde mesno kapelanstvo. Oko 20. juna 1848. iz sela je otišlo 150 ljudi u Belu Crkvu za pojačanje mađarske posade. Zato je 16. septembra uništeno požarom od srpskih vojnih jedinica vračevgajskog logora. 1854. godine bilo je 337 stanovnika, a površina katastralne opštine bila je 2955 lanaca, uzevši tu i nekadašnji alodialni posed od 270 lanaca. Udvarsalašu je bila tada ispostava belocrkvanske parohije.

1861. godine podignuta je sadašnja crkva, a 1865. bilo je 110 maloposednika i 1 velikoposednik.

Brojno stanje stanovništva poslednjih decenija: 1869. bilo je 425 stanovnika, 1880. 472 stanovnika (najviše brojno stanje naseobine), 1890. 464 stanovnika, 1900. 468 stanovnika i 1910. 462 stanovnika.

1891. godine podignuta je željeznička stanica. Nakon Prvog svetskog rata 1918. ušla je srpska vojska u naseobinu, koja je 1919. pripojena vršačkom srezu torontalne-tamiške županije.

1921. godine popisano je 305 stanovnika (od kojih se sastojalo: 50 Čeha, 26 Rumuna, po jedan Slovak, Italijan i 227 Mađara od kojih je bilo 19 pravoslavaca, 281 katolik, 1 grkokatolik i 4 evangelika).

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Dobričevo živi 189 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,9 godina (40,7 kod muškaraca i 45,1 kod žena). U naselju ima 78 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,90 (popis 2002).

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Mađarima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 368
1953. 414
1961. 408
1971. 334
1981. 306
1991. 265 263
2002. 226 226
2011. 199
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Mađari
  
200 88,49%
Srbi
  
16 7,07%
Česi
  
5 2,21%
Makedonci
  
3 1,32%
Ukrajinci
  
1 0,44%
Nemci
  
1 0,44%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Feliks Mileker: Letopisi opština u južnom Banatu. ISBN 978-86-85075-04-9.
  • M. Marina: Letopis u periodu 1812 – 2009 g. (Beč, 2009)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]