Dušan Mandić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dušan Mandić
Mandić u finalu Svetskog prvenstva 2015. u Kazanju.
Lični podaci
Datum rođenja (1994-06-16)16. jun 1994.(29 god.)
Mesto rođenja Kotor, Crna Gora SRJ
Državljanstvo Srbija
Visina 2,00 m
Igračke informacije
Jača ruka leva
Seniorska karijera
GodineKlubovi
2009—2010
2010—2015
2015—2021
2021—2023
2023—
Primorac
Partizan
Pro Reko
Novi Beograd
Ferencvaroš
Reprezentativna karijera
2009—2010
2011—
Crna Gora Crna Gora do 20
Srbija Srbija

Dušan Mandić (Kotor, 16. jun 1994) srpski je vaterpolista, višestruki olimpijski, svetski i evropski šampion, koji trenutno nastupa za Ferencvaroš.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Mladi Kotoranin karijeru je gradio kroz tri kluba. Vaterpolo je počeo da trenira u Primorcu iz Kotora, a nastavio 2010. godine u Partizanu. Za njegov dolazak u Partizan i razvoj kao igrača veliku ulogu imao je Igor Milanović tadašnji trener Partizana. Sa Partizanom je za pet godina bio šampion Srbije i osvajač Kupa, kao i pobednik Evrolige. 2015. Partizan više nije mogao da zadrži mladog vaterpolistu koji je karijeru nastavio u italijanskom Pro Reku. Sa Rekom je bio šampion Italije, Evrolige, a saradnja kluba i srpskog vaterpoliste trajala je do 2021. godine. Mandić je u junu 2021. na finalnom turniru Lige šampiona u Beogradu osvojio titulu prvaka Evrope i proglašen za najboljeg igrača turnira. Posle osvojene titule sa Pro Rekom prešao je u Novi Beograd.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Iako je rođen u Kotoru i igrao za mlađe selekcije Crne Gore, prelaskom u Partizan Dušan Mandić je odlučio se da igra za reprezentaciju Srbije. [1]Za nacionalni tim debitovao je na Olimpijskim igrama 2012. i od tada nije preskočio nijedno veliko takmičenje reprezentacije. Do sada je odigrao 200 utakmica i postigao 289 golova.

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Debi za Srbiju imao je u Londonu 2012. gde je osvojio bronzu, ali i pokazao da je jedan od vrednih učenika Partizanove škole. Četiri godine kasnije zaigrao je i u Riju gde je finalni susret odigrao sa upalom uha, ali uprkos tome uspeo da pomogne saigračima na putu do istorijskog zlata sa četiri gola u finalu.[2]

Svetsko prvenstvo[uredi | uredi izvor]

Propustio je Barselonu 2013, ali je u Kazanju 2015. zablistao. Odličan je bio tokom celog turnira i finalnog dana za svoje prvo zlato sa svetskog takmičenja. U Barseloni 2017. bio je član bronzanog tima. dok je 2019. bio peti sa podmlađenom selekcijom Srbije u Gvanžuu, ali i član idealnog tima.[3]

Evropsko prvenstvo[uredi | uredi izvor]

Od Budimpešte 2014. do Budimpešte 2020. Mandić je osvojio tri zlata na takmičenjima Evrope. Na debitantskom nastupu 2014. zabeležio je osam golova, a veliki udeo u osvajanju zlata imao je i u Beogradu 2016. i Barseloni 2018. Na poslednjem prvenstvu održanom u prestonici Mađarske Srbija je bila peta, a Mandić postigao 16 golova.

Ostala takmičenja[uredi | uredi izvor]

Nakon Evropskog šampionata 2014. kao kapiten je predvodio tim koji je trijumfom završio Svetski kup u Almatiju. Pored ovog zlata, sa Svetskog kupa nosi i bronzu iz 2018. godine. Iste godine stigao je do zlata na Mediteranskim igrama. Zlato u Svetskoj ligi osvajao je četiri puta, a 2015. na završnom turniru u Bergamu proglašen je za najkorisnijeg igrača. [4] Sa juniorskom reprezentacijom Srbije osvojio je zlatnu medalju na Svetskom juniorskom prvenstvu u vaterpolu 2011. u Volosu.

Priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Olimpijski komitet Srbije mu je 2012. godine dodelio nagradu za najboljeg mladog sportistu.
  • Godine 2016. mitropolit Amfilohije ga je odlikovao Zlatnim likom svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca.[5]
  • Godine 2018. postao je zaštitno lice Unika osiguranja.[6]

Klupski trofeji[uredi | uredi izvor]

Privatno[uredi | uredi izvor]

U braku, otac dvoje dece.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]