Зеба
Zeba | |
---|---|
Mužjak podvrste F. c. coelebs (Hesen) | |
Ženka podvrste F. c. coelebs (Hesen) | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | F. coelebs
|
Binomno ime | |
Fringilla coelebs Linnaeus, 1758
| |
Areal zebe „Coelebs grupa podvrsta” stanarica „Coelebs grupa podvrsta” selica leti „Coelebs grupa podvrsta” selica zimi „Coelebs grupa podvrsta” područja gde je preneta „Canariensis grupa podvrsta” „Spondiogenys grupa podvrsta”
|
Zeba (lat. Fringilla coelebs) je vrsta ptice pevačice iz roda zeba (Fringilla) i porodice zeba (Fringillidae). Naseljava veći deo Evrope, deo zapadne Azije i severne Afrike.
Podvrste
[uredi | uredi izvor]Opisan je veliki broj podvrsta zebe, na osnovu razlike u boji perja odraslih mužjaka. Podvrste mogu biti grupisane u tri grupe: „coelebs grupa podvrsta” koja naseljava Evropu i Aziju, „spondiogenys grupa podvrsta” koja naseljava Severnu Afriku i „canariensis grupa podvrsta” koja naseljava Kanarska ostrva.[2] Podvrste sa ostrva Madeira i Azorskih ostrva se nalaze ili u „canariensis grupi podvrsta”[3] ili u „spondiogenys grupi podvrsta”.[2]
Na osnovu analiza DNK može se zaključiti da su „coelebs grupa podvrsta” i „spondiogenys grupa podvrsta” u bližem srodstvu jedna sa drugom, nego što je bilo koja od njih sa „canariensis grupom podvrsta”.[4][5]
Coelebs grupa podvrsta
[uredi | uredi izvor]- „Coelebs grupa podvrsta”:
- F. c. alexandrovi (severni Iran)
- F. c. caucasica (Balkan, severna Turska, centralni i istočni Kavkaz i severozapadni Iran)
- F. c. coelebs (od zapadne Evrope do Male Azije i Sibira)
- F. c. balearica (Iberijsko poluostrvo i Balearska ostrva)
- F. c. gengleri (Britanska ostrva)
- F. c. sarda (Sardinija)
- F. c. schiebeli (južna Grčka, Krit i zapadna Turska)
- F. c. solomkoi (Krim i jugozapadni Kavkaz)
- F. c. syriaca (Kipar, jugoistočna Turska, severni Iran i Jordan)
- F. c. transcaspia (severoistočni Iran i jugozapadni Turkmenistan)
- F. c. tyrrhenica (Korzika)
Canariensis grupa podvrsta
[uredi | uredi izvor]- „Canariensis grupa podvrsta”:
- F. c. canariensis (centralna Kanarska ostrva (La Gomera, Tenerife i Gran Kanarija)
- F. c. maderensis - madeirska zeba (ostrvo Madeira)
- F. c. moreletti (Azorska ostrva)
- F. c. ombriosa (kanarsko ostrvo Jero)
- F. c. palmae - palmska zeba (kanarsko ostrvo La Palma)
Spondiogenys grupa podvrsta
[uredi | uredi izvor]- „Spondiogenys grupa podvrsta”:
Opis
[uredi | uredi izvor]Zeba dostiže dužinu tela od 14,5 cm, raspon krila od 24,5–28,5 cm i težinu od 18–29 g.[3] Odrasli mužjak podvrste F. c. coelebs ima crno čelo; plavosivo teme, potiljak i zadnju stranu vrata; donji deo leđa je maslinastozelene boje; Gornji deo leđa, grudi, grlo i obrazi su smeđe boje; trbuh je beličasto smeđ; centralni par repnih pera je tamnosiv, dok su ostala repna pera crne boje, sa izuzetkom dva spoljna pera koja su bele boje; oba krila su crnobela, sa žućkastim vrhom.[3]
Mužjaci dve severnoafričke podvrste F. c. africana i F. c. spodiogenys imaju crno čelo; plavosivo teme, potiljak, obraze i zadnju stranu vrata; bele obrve; svetla maslinasto zelena leđa i svetlo roze grlo, grudi i trbuh.
Mužjaci kanarskih podvrsta F. c. canariensis i F. c. palmae imaju plavo teme, potiljak, zadnji deo vrata i gornji deo leđa; mužjaci podvrsta F. c. maderensis sa ostrva Madeire i F. c. moreletti sa Azorskih ostrva su po izgledu slični mužjacima podvrste F. c. canariensis ali imaju žutozelenkastu liniju na prevoju između vrata i leđa.[6]
Ženka ima mnogo monotonije perje od mužjaka. Glava i većina gornjih delova tela su različitih nijansi sivosmeđe. Donji delovi tela su svetlije boje. Donji deo leđa je maslinasto zelene. Krila i rep su slični krilima mužjaka. Mladunci su po izgledu slični ženki.[7]
Rasprostranjenost i stanište
[uredi | uredi izvor]Zeba se gnezdi u šumovitim područjima u kojima se temperatura u julu mesecu kreće između 12 i 30 °C.[8] Oblast u kojima se gnezdi obuhvata severozapadnu Afriku, veći deo Evrope i deo Azije sa umerenom klimom sve do reke Angare i južnog kraja Bajkalskog jezera. Na Makaronezijskim ostrvima u Atlantskom okeanu: Azorskim ostrvima, Kanarskim ostrvima i ostrvu Madeira gnezdi nekoliko podvrsta zebe.[2] Sa Britanskih ostrva zeba je preneta u nekoliko bivših britanskih prekomorskih teritorija u drugoj polovini 19. veka. Na Novom Zelandu zeba je naselila i Severno i Južno ostrvo do 1900. i danas predstavlja jednu od najrasprostranjenijih vrsta ptica pevačica na ovim ostrvima.[9][10] U Južnoafričkoj republici postoji veoma mala gnezdeća kolonija zeba u predgrađima Kejp Tauna, Konstancija, Hut Bej i Kamps Bej.[11]
Zeba je u oblastima koje imaju umerenu klimu stanarica, selica je u oblastima sa hladnijom klimom, koje zimi napušta i seli se na jug. Van sezone parenja zeba formira jata.
Ugroženost
[uredi | uredi izvor]Zeba ima veliki areal, koji po procenama obuhvata površinu od 7 miliona km² i veliku populaciju koja se procenjuje na 130–240 miliona gnezdećih parova u Evropi. Kada se uključe ptice koje se gnezde u Aziji ukupna populacija zebe se procenjuje na između 530 miliona i 1,4 milijardi jedinki. Nepostoji dokaz o bilo kakvom značajnom smanjenju broja zeba, zbog čega ovu vrstu Međunarodna unija za zaštitu prirode klasifikuje kao vrstu za koju postoji mali rizik od izumiranja.[12]
Podvrste koje su endemi Makaronezijskih ostrva u Atlantskom okeanu ugrožava gubitak staništa, naročito podvrstu F. c. ombriosa koja naseljava kanarsko ostrvo Jero, i čiji je broj gnezdećih parova procenjen na između 1.000 i 5.000.[13]
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ BirdLife International (2018). „Fringilla coelebs”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 10. 9. 2019.
- ^ a b v Clement, P. „Common Chaffinch (Fringilla coelebs)”.
- ^ a b v Cramp (1994), str. 448.
- ^ Marshall, H. Dawn; Baker, Allan J. (1998). „Rates and patterns of mitochondrial DNA sequence evolution in Fringilline finches (Fringilla spp.) and the Greenfinch (Carduelis chloris)”.
- ^ Marshall, H. Dawn; Baker, Allan J. (1999). „Colonization history of Atlantic island Common Chaffinches (Fringilla coelebs) revealed by mitochondrial DNA”.
- ^ Cramp (1994), str. 472–473.
- ^ Cramp (1994), str. 449.
- ^ Cramp (1994), str. 450.
- ^ Baker, Allan J.; Peck, Mark K.; Goldsmith, Margaret A. (1990). „Genetic and morphometric differentiation in introduced populations of Common Chaffinches (Fringilla coelebs) in New Zealand”.
- ^ Higgins, P.J.; Peter, J.M.; Cowling, S.J., ur. (2006). „Fringilla coelebs Common Chaffinch”. „Handbook of Australian, New Zealand and Antarctic Birds”. Volume 7: „Boatbill to Starlings”. str. 1305–1315 (1308).
- ^ Brooke, R.K. (1997). „Chaffinch, Gryskoppie Fringilla coelebs”. Ur.: Harrison, J.A.; et al. „Atlas of South African Birds”, Volume 2: „Passerines”. Johannesburg: BirdLife South Africa. str. 648.
- ^ „Eurasian Chaffinch Fringilla coelebs”. Species factsheet. BirdLife International. Arhivirano iz originala 31. 01. 2013. g. Pristupljeno 6. 9. 2013.
- ^ „Chaffinch (Hierro subspecies) Fringilla coelebs ombriosa”. European Commission, Environment. Pristupljeno 7. 9. 2013.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Clement, P. „Common Chaffinch (Fringilla coelebs)”. Ur.: del Hoyo, J.; Elliott, A.; Sargatal, J.; Christie, D.A.; de Juana, E. Handbook of the Birds of the World Alive. Lynx Edicions.
- Cramp, Stanley, ur. (1994). „Fringilla coelebs Chaffinch”. Handbook of the Birds of Europe the Middle East and North Africa. The Birds of the Western Palearctic, Volume 8: Crows to Finches. Oxford: Oxford University Press. str. 448—473. ISBN 978-0-19-854679-5.
- Marshall, H. Dawn; Baker, Allan J. (1998). „Rates and patterns of mitochondrial DNA sequence evolution in Fringilline finches (Fringilla spp.) and the Greenfinch (Carduelis chloris)” (PDF). Molecular Biology and Evolution. 15 (6): 638—646. PMID 9615445. doi:10.1093/oxfordjournals.molbev.a025967.
- Marshall, H. Dawn; Baker, Allan J. (1999). „Colonization history of Atlantic island Common Chaffinches (Fringilla coelebs) revealed by mitochondrial DNA” (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution. 11 (2): 201—212. PMID 10191065. doi:10.1006/mpev.1998.0552. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 10. 2013. g. Pristupljeno 29. 04. 2017.
- Higgins, P.J.; Peter, J.M.; Cowling, S.J., ur. (2006). „Fringilla coelebs Common Chaffinch” (PDF). Handbook of Australian, New Zealand and Antarctic Birds. Volume 7: Boatbill to Starlings. Melbourne: Oxford University Press. str. 1305—1315(1308). ISBN 978-0-19-555885-2.
- Brooke, R.K. (1997). „Chaffinch, Gryskoppie Fringilla coelebs”. Ur.: Harrison, J.A.; et al. Atlas of South African Birds, Volume 2: Passerines (PDF). Johannesburg: BirdLife South Africa. str. 648. ISBN 978-0-620-20731-7.
- Baker, Allan J.; Peck, Mark K.; Goldsmith, Margaret A. (1990). „Genetic and morphometric differentiation in introduced populations of Common Chaffinches (Fringilla coelebs) in New Zealand” (PDF). The Condor. 92 (1): 76—88. doi:10.2307/1368385.