Zli Potok

Koordinate: 41° 58′ 41″ S; 20° 39′ 36″ I / 41.9781° S; 20.6601° I / 41.9781; 20.6601
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zli Potok
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugPrizrenski
OpštinaGora
Stanovništvo
 — 2011.Pad 610
Geografske karakteristike
Koordinate41° 58′ 41″ S; 20° 39′ 36″ I / 41.9781° S; 20.6601° I / 41.9781; 20.6601
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina1612 m
Zli Potok na karti Srbije
Zli Potok
Zli Potok
Zli Potok na karti Srbije

Zli Potok ili Zlipotok (alb. Zlipotoku) je goransko selo (muslimansko selo srpskog govornog područja) u Opštini Gora, na Kosovu i Metohiji. Po zakonima privremenih institucija Kosova ovo naselje je u sastavu opštine Dragaš. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Zli Potok površine 2712 ha. Selo se prvi put pominje 1348. godine, u povelji cara Stefana Dušana manastiru Sv. Arhanđela. U istoj povelji pominje se i obližnje mesto Stratorje, gde se, po predanju, nalazio logor carske konjice.

Po turskom popisu iz 1455. godine u Zlom Potoku je upisano 10 srpskih kuća. U selu je postojala crkva Preobraženja, ispred koje su, na dan Preobraženja (19. avgusta), održavani sabori.

Pelivan[uredi | uredi izvor]

U Gori nadimak Pelivan je rezervisan za meštane sela Zli Potok, iako je pelivana (rvača u istoimenoj borbi) bilo iz cele Gore. Danas su najpoznatiji poslastičari Zlipotočani a skoro sve njihove poslastičarnice nose naziv Pelivan. Pelivan je osnov prezimena i znamenite goranske porodice iz Zlog Potoka — Pelivanović. Nadaleko je čuvena poslastičarnica Pelivan u Beogradu koja postoji još od polovine 19. veka, zatim u Subotici, osnovana početkom 20. veka, te u Somboru, Nišu, Kraljevu... kao i mnoge druge pod istim nazivom širom bivše Jugoslavije. Ivan Jastrebov je pisao o ovom običaju u tom kraju.[1]

Samovila[uredi | uredi izvor]

U Zlom Potoku se nalazi i vila za koju se verovalo u prošlosti da čuva Goru. Ova vila nema posebno ime već se zove upravo Vila, odnosno "Samovila" ili "Sanvila“. Ovakvo verovanje je zaostavština slovenske mitologije iz prethrišćanskog perioda. Personifikovana je u obliku drveta koje raste na osami u ataru sela Zli Potok. Danas, verskog značaja nema, ali je od velikog simboličkog značaja za Goru i Gorane. U budućnosti, ovaj lokalitet može biti atraktivan za seoski turizam.

Ivan Jastrebov i Miloš Milojević o Zlom Potoku[uredi | uredi izvor]

Ivan Jastrebov je pisao o Zlom Potoku da leži pored istoimenog potoka (po kojem je selo dobilo ime) koji teče iz Rastelice. Žitelje je tada odlikovalo umeće kovačkog zanata. Na putu iz sela Globočice na brdu nedaleko od sela Zli Potok nalazila se u ruševinama Preobraženska crkva. Zlipotočani su mu pričali da je tu crkvu gradio pop Toma Petko, mogući poslednji pop sela Zli Potok čije su ime sačuvali u sećanju. Istočno iznad sela je mesto koje se u stara vremena zvalo Stratorija. Tada se zvalo Stratos.[2] Miloš Milojević za kojeg Jastrebov često navodi da su njegove tvrdnje nepouzdane (...kod Milojevića je natpis na tom mestu izmišljen i čista je krivotvorina...) [3], piše da su iznad sela Zli Potok razvaline Prehvale, za jedno dva i po časa daljine uz planinu.[4] Jastrebov je optuživao Milojevića da su mnogi navodni natpisi koje je ovaj donosio u svojim knjigama čista krivotvorina. Među brojnim takvim natpisima spominje i natpis na jedva vidljivim temeljima crkve u Zlom potoku koju je navodno podigao kralj Dragutin narečeni Teoktist, a obnovio pop Petko sa Zlipotočanima 1686. g. (7194.)[5]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Naselje ima bošnjačku etničku većinu.

Broj stanovnika na popisima:

Popis 2011.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 2011. godine, Zli potok je imao 610 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 2011.[6]
Bošnjaci
  
380 62,29%
Goranci
  
199 32,62%
Turci
  
10 1,63%
Albanci
  
8 1,31%
Ostali
  
13 2,13%
ukupno: 610

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, str. 195, 204. Beograd: Službeni glasnik. 
  2. ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, str. 203. Beograd: Službeni glasnik. 
  3. ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, str. 204. Beograd: Službeni glasnik. 
  4. ^ Milojević, Miloš (1872). Odlomci istorije Srba i srpskih-jugoslovenskih zemalja u Turskoj i Austriji, str. 275. Beograd. 
  5. ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, str. 276. Beograd: Službeni glasnik. 
  6. ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.