Karolina od Monaka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karolina
Karolina na dodeli nagrada „Medija Forum“ u Monte Karlu, 12. novembra 2009.
Lični podaci
Datum rođenja(1957-01-27)27. januar 1957.(67 god.)
Mesto rođenjaMonte Karlo,  Monako
Porodica
SupružnikErnst Avgust od Hanovera, Filip Žino, Stefano Kaziragi
PotomstvoAndrea Kaziragi, Šarlota Kaziragi, Pjer Kaziragi, Aleksandra od Hanovera
RoditeljiRenije III od Monaka
Grejs Keli
DinastijaGrimaldi
Princeza od Monaka
Princeza od Hanovera
PrethodnikAlbert II od Monaka

Karolina, princeza od Monaka, princeza od Hanovera (franc. Caroline, la princesse de Monaco, la princesse de Hanovre, nem. Caroline, Prinzessin von Hannover, Prinzessin von Monaco; Monte Karlo, 23. januar 1957), punog imena Karolina Luiz Margerita Grimaldi (Caroline Louise Marguerite Grimaldi), jeste najstarija kćerka kneza Renija III od Monaka i američke glumice Grejs Keli.

Detinjstvo i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Karolina je rođena 27. januara 1957. u Monte Karlu, Monako. Njen otac Renije III vladao je Monakom od 1950. do 2005. godine, a njena majka Grejs Keli bila je američka glumica irskog porekla, koja je 1955. osvojila Oskara za najbolju glavnu glumicu. Karolina je rođena u Kneževskoj palati, u sobi sa zelenim zidovima, budući da je njena majka želela da ispoštuje tradiciju svojih irskih predaka.[1] Nosila je titulu nasledne princeze Monaka do 14. marta 1958, kada se rodio njen brat Albert Aleksandar Luj Pjer. Karolinina mlađa sestra Stefani Meri Elizabet 1. februara 1965.

Budući da je princeza Grejs želela da svoju decu zaštiti od svakodnevne pažnje medija, Karolina je većinu svog detinjstva provela u domu majčinih roditelja u Filadelfiji.[2] Kada su postali adolescenti, Karolina, Albert i Stefani stekli su reputaciju „najglamuroznijih naslednika krune na Starom kontinentu“, a roditelji su im ispunjivali sve prohteve.[3] Još od detinjstva, Karolina je bila veliki zaljubljenik u modu.[4] Kao dete je takođe igrala balet i svirala klavir i flautu.[5] Obrazovala se u privatnoj školi Svete Marije, a 1974. je diplomirala filozofiju, psihologiju i biologiju na univerzitetu Sorbona u Parizu.

Humanitarni rad[uredi | uredi izvor]

Princeza Karolina i princ Albert sa Ronaldom Reganom i njegovom suprugom Nensi u Vašingtonu 28. marta 1983.

Karolina je poznata po svojim učešćima u raznim dobrotvornim akcijama. Godine 2003. UNESKO ju je imenovao jednim od ambasadora dobre volje za nauku, obrazovanje i kulturu.[6] Takođe je i počasna predsednika Svetskog udruženja prijatelja dece.[7] Često donira novac i sredstva za organizaciju Crveni krst.[8] Godine 2006. dodeljena joj je UNICEF nagrada za dečjeg šampiona. Počasna je predsednica mnogih humanitarnih organizacija.

Problemi oko nasledstva monačanskog prestola[uredi | uredi izvor]

Karolinin kraljevski monogram

Karolina je trenutna naslednica prestola Monaka, budući da njen brat i trenutni vladar, Albert II od Monaka, nema legalnih naslednika. Ukoliko Albert ne ostavi naslednika, a Karolina ga nadživi, ona će postati druga kneginja Monaka od 1731. Ranije je postojala mogućnost da vladar usvoji svoju decu rođenu van braka i imenuje ih naslednicima,[9] ali zbog promena u Ustavu Monaka iz 2002. to više nije moguće.[10] Iako Albert ima troje nezakonite dece, nijedno ne može preteći Karolinu u liniji nasledstva za monačanski presto.

Budući da se Albert do tada nije ženio i nije dobio decu, knez Renije III je morao da promeni ustav da bi obezbedio naslednika prestola, što je ojačalo statuse Karoline i njenih potomaka u liniji nasledstva. Monako je 2. aprila 2002. proglasio Kneževski zakon 1.249, koji je osigurao da ukoliko suvereni knez umre bez legalnih naslednika, kruna će biti preneta na bočnu liniju, kneževe braću ili sestre, po principu primogeniture.[10] Pre ovog zakona, kruna se mogla preneti samo na direktne potomke trenutnog vladara, isključujući njegovu braću, sestre i njihovu decu. Francuska je takođe prihvatila ovaj zakon. Po dogovoru Francuske i Monaka iz 1918, Monako bi pripao Francuskoj ukoliko poslednji knez umre bez naslednika. Ovaj dogovor više ne važi od 2005. godine. Tako je Karolina postala direktan naslednik monačanskog prestola. Njena deca — Andrea, Pjer, Šarlota i Aleksandra — zauzimaju drugo, četvrto, peto i šesto, a unuk Saša treće mesto u liniji nasledstva.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Karolina tečno govori francuski, monačanski, engleski, španski, italijanski i nemački jezik. Njena dobra prijateljica je Atina Onazis, naslednica Aristotela Onazisa.[11] U oktobru 2010. Karolina je od Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu zahtevala da zaštite njeno pravo na privatnost, nakon što je nemačko pravosuđe odbilo to da uradi.[12] Sud joj je dodelio 10.000 evra novčane nadoknade.

Prvi brak (1978–80)[uredi | uredi izvor]

Svog prvog muža, bankara Filipa Žinoa, Karolina je upoznala u Parizu, kada je imala osamnaest godina. Civilno venčanje odigralo se 28. juna, a crkveno 29. juna 1978. u Monte Karlu. Par se razveo nakon samo dve godine, 9. oktobra 1980, bez naslednika. Uoči njihovog razvoda, kružili su mnogobrojni tračevi da su se Karolinini roditelji Renije i Grejs obradovali ovoj vesti, budući da je Žino bio sedamnaest godina stariji od njihove kćeri i nije imao aristokratsko poreklo.[13] Iako je dugo odbijala to da uradi — i tako sprečila Karolinu da se sa Stefanom Kaziragijem venča u crkvi — rimokatolička crkva joj je 1992. konačno uvažila poništenje venčanja sa Žinoom.[14] U pauzi između prvog i drugog braka, Karolina je bila u kratkim vezama sa Robertinom Roselinijem, sinom Roberta Roselinija i Ingrid Bergman, i sa teniserom Giljermom Vilasom.

Drugi brak (1983–90)[uredi | uredi izvor]

Stefano Kaziragi, princeza Stefani, princeza Karolina, princ Albert, knez Renije III, Nensi Regan i Robert Adams na otkrivanju biste Grejs Keli u Vašingtonu u oktobru 1986.

Karolina i Stefano Kaziragi (8. septembar 1960 — 3. oktobar 1990) venčali su se 29. decembra 1983. u Monte Karlu. Kaziragi je bio italijanski biznismen i sportista, tri godine mlađi od nje, i bio je nazivan „ljubavlju njenog života“.[15] Par je dobio troje dece — Andreu Alberta Pjera 8. juna 1984, Šarlotu Mari Pomelin 3. avgusta 1986, i Pjera Renija Stefana 5. septembra 1987. Šarlota i Pjer su dobili imena po babi i dedi sa očeve strane, a Andrea po najboljem prijatelju svog oca. Idila je prekinuta kada je Kaziragi stradao u trci motornih čamaca nedaleko od Monaka, braneći titulu svetskog šampiona u toj kategoriji.[16] Sahranjen je nekoliko dana kasnije u Kapeli mira u Monaku.[17]

Njihova deca Andrea, Pjer i Šarlota su drugi, treći i četvrta u liniji nasledstva na presto Monaka, odmah iza Karoline. Svo troje se bave humanitarnim radom, i često bivaju proglašavani najlepšim članovima kraljevskih porodica u anketama mnogobrojnih časopisa širom sveta.[18] Šarlota se bavi takođe jahanjem, modom[19] i novinarstvom.[20] Nakon smrti Stefana Kaziragija, Karolina je pet godina, od 1990. do 1995, bila u vezi sa francuskim glumcem Vinsenom Lindonom, koji je u životima njene dece preuzeo ulogu oca.

Karolinin prvi unuk Saša Kaziragi, sin njenog najstarijeg sina Andree i njegove tadašnje verenice, kasnije i supruge, Tatjane Santo Domingo, rođen je 21. marta 2013. godine u Londonu.[21][22]

Treći brak (1999–trenutno)[uredi | uredi izvor]

Na svoj četrdeset i drugi rođendan, 23. januara 1999, Karolina se udala za svog dugogodišnjeg prijatelja Ernsta Augusta od Hanovera. Njihova kći, Aleksandra Šarlot Ulrike Marjam Virginija, rođena je 20. jula iste godine u Feklabruku, Austrija. Međutim, u septembru 2009, Karolina se iselila iz njihovog zajedničkog doma u Nemačkoj i vratila u Monako.[23] U januaru 2010, mnogi časopisi su objavili fotografije Ernsta Augusta kako ljubi mlađu ženu, što je dovelo do mnogobrojnih spekulacija da se Ernst i Karolina razvode.[24] Mada žive razdvojeni, njih dvoje se još uvek nisu zvanično razveli. Ernst August nije prisustvovao venčanju Karolininog brata Alberta II i Šarlin Vitstok 1. jula 2011.[25]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Count Charles de Polignac
 
 
 
 
 
 
 
8. Count Maxence de Polignac
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Caroline Joséphine Le Normand de Morando
 
 
 
 
 
 
 
4. Count Pierre de Polignac
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Isidoro Fernando de la Torre y Carsí
 
 
 
 
 
 
 
9. Susana Mariana de la Torre y Mier
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. María Luisa de Mier y Celis
 
 
 
 
 
 
 
2. Renije III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Albert I, Prince of Monaco
 
 
 
 
 
 
 
10. Louis II, Prince of Monaco
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Lady Mary Hamilton
 
 
 
 
 
 
 
5. Charlotte, Duchess of Valentinois
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Jacques Henri Louvet
 
 
 
 
 
 
 
11. Marie Juliette Louvet
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Joséphine Elmire Piedefer
 
 
 
 
 
 
 
1. Karolina od Monaka
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Brian Kelly
 
 
 
 
 
 
 
12. John Henry Kelly
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Honora Margaret McLaughlin
 
 
 
 
 
 
 
6. John B. Kelly Sr.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Walter Costello
 
 
 
 
 
 
 
13. Mary Anne Costello
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Anne Burke
 
 
 
 
 
 
 
3. Kneginja Grejs
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Johann Karl Majer
 
 
 
 
 
 
 
14. Carl Majer
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Luise Wilhelmine Adam
 
 
 
 
 
 
 
7. Margaret Katherine Majer
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Georg Berg
 
 
 
 
 
 
 
15. Margaretha Berg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Elisabetha Röhrig
 
 
 
 
 
 

Porodica[uredi | uredi izvor]

Prvi brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja
Filip Žino 19. april 1940.
  • brak razveden, trajao dve godine

Drugi brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti
Stefano Kaziragi
8. septembar 1960. 3. oktobar 1990.

Deca[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja supružnik
Andrea Kaziragi
8. jun 1984. Tatjana Santo Domingo
Šarlota Kaziragi
3. avgust 1986. nije udata
Pjer Kaziragi 5. septembar 1987. nije oženjen

Treći brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja
Ernst Avgust od Hanovera 26. februar 1954.

Deca[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja
Aleksandra od Hanovera 20. jul 1999.

Titule[uredi | uredi izvor]

  • Njeno Visočanstvo nasledna princeza od Monaka (27. januar 1957 — 14. mart 1958)
  • Njeno Visočanstvo princeza od Monaka (14. mart 1958 — 23. januar 1999)
  • Njeno Visočanstvo princeza od Monaka, princeza od Hanovera (23. januar 1999 — 4. oktobar 2005)
  • Njeno Visočanstvo nasledna princeza od Monaka, princeza od Hanovera (4. oktobar 2005 - 10. decembar 2014)
  • Njeno Visočanstvo princeza od Monaka, princeza od Hanovera (10. decembar 2014 — trenutno)

Ordenje i počasti[uredi | uredi izvor]

Ordenje[uredi | uredi izvor]

  • Monako Monako: Veliki krst Reda Svetog Šarla
  • Monako Monako: Komandir Reda za kulturne zasluge (od 10. novembra 2006)

Druge počasti i nagrade[uredi | uredi izvor]

  • UNESCO: Ambasador dobre volje (od 2. novembra 2003)
  • UNICEF: Nagrada za šampiona dece (od 20. maja 2006)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Carolina de Mónaco”. Vikipedija (na jeziku: španskom). Pristupljeno 13. 7. 2011. 
  2. ^ „Caroline, Princess of Hanover”. Vikipedija (na jeziku: engleski). Pristupljeno 13. 7. 2011. 
  3. ^ Prelević, Milica (21. 9. 2009). „Voljena princeza od Monaka”. Stil. Arhivirano iz originala 13. 01. 2013. g. Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  4. ^ Mladenović, Marija. „Evropske princeze pod lupom”. Politika. Arhivirano iz originala 15. 07. 2010. g. Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  5. ^ „SAR la Princesse de Hanovre”. Palais.mc (na jeziku: francuskom). Arhivirano iz originala 23. 07. 2013. g. Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  6. ^ „Karolina od Monaka ambasador UNESKO–a”. See Cult. 3. 12. 2003. Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  7. ^ „Karolina od Monaka u gradu umetnosti”. Gloria. Pristupljeno 14. 7. 2011. [mrtva veza]
  8. ^ „Caroline of Monaco”. Hello! (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  9. ^ Veld, Fransoa (22. 3. 2006). „The Succession Crisis of 1918”. Heraldica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  10. ^ a b Veld, Fransoa (22. 3. 2006). „The Constitution 2002”. Heraldica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  11. ^ „Karolina od Monaka: Ljubav na jahanju”. Gloria. Приступљено 14. 7. 2011. [мртва веза]
  12. ^ „Karolina od Monaka traži zaštitu evropskih sudaca”. BL!N (na jeziku: bošnjačkom). 13. 10. 2010. Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  13. ^ Marija Stojanović (10. 7. 2009). „Sjaj i prokletstvo Grimaldijevih”. Danas. Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  14. ^ „Princess Caroline of Monaco”. Biography.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 16. 09. 2011. g. Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  15. ^ „The turbulent love lives and marriages of Albert's sisters”. Hello! (na jeziku: engleski). 14. 6. 2011. Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  16. ^ Fauler, Glen (4. 10. 1990). „Stefano Casiraghi, 30, Husband Of Caroline of Monaco, Is Killed”. Njujork tajms (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  17. ^ Dž. Rendi Taraboreli (2004). „Once Upon a Time: Behind the Fairy Tale of Princess Grace and Prince Rainier” (na jeziku: engleski). 
  18. ^ „Ko je najlepša princeza na svetu?”. B92. 19. 4. 2011. Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  19. ^ „Šarlota Kaziragi zaštitno lice brenda „Guči. Crveni tepih. 30. 6. 2011. Arhivirano iz originala 24. 07. 2011. g. Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  20. ^ Amapane, Antonela (21. 9. 2009). „Voglio una moda che non inquini il nostro pianeta”. La Stampa (na jeziku: italijanskom). Arhivirano iz originala 28. 09. 2009. g. Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  21. ^ „Tatiana Santo Domingo gives birth to the new Monaco royal baby”. Hello (na jeziku: engleski). 22. 3. 2013. Pristupljeno 3. 5. 2013. 
  22. ^ „Andrea Casiraghi and Tatiana Santo Domingo say 'I do'. Hello (na jeziku: engleski). 31. 8. 2013. Pristupljeno 13. 9. 2013. 
  23. ^ Alen, Piter (12. 9. 2009). „Princess Caroline 'to divorce third husband', reigniting fears of a Monaco royal curse”. Daily Mail (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  24. ^ Hol, Alan (8. 1. 2010). „Princess Caroline of Monaco hit by divorce rumours as husband is pictured kissing younger woman”. Daily Mail (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 7. 2011. 
  25. ^ „Joyous family celebration goes on without Ernst”. Hello! (na jeziku: engleski). 1. 7. 2011. Arhivirano iz originala 19. 07. 2011. g. Pristupljeno 14. 7. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]