Kojsanski jezici
| Kojsanski jezici | |
|---|---|
| Khoesaan | |
| (obsolete) | |
| Geografska rasprostranjenost | Pustinja Kalahari, centralna Tanzanija |
| Jezička klasifikacija | (termin pogodnosti) |
| Podpodela | |
| ISO 639-2 / 5 | khi |
| Glotolog | nema[1] |
 Raširenost kojsanskih jezika (označeno zelenom bojom na mapi) | |
Kojsanski jezici su smatrani za autohtonu afričku porodicu jezika,[2][3] koju čini 27 jezika, koje govori 400.000 govornika na području podsaharske Afrike - koncentrisani su u oblasti pustinje Kalahari i u dve lingvističke enklave u Tanzaniji. Specifično za kojsanske jezike je prisustvo kliktanja pri izgovaranju reči.
Poznate kulturološke grupe koje su govornici ovih jezika su Bušmani ili Sani, koji su tradicionalno lovci-sakupljači i Hotentoti ili Kojkoji, koji su tradicionalno stočari. Hotentoti uključuju govornike kojkoj jezika (deo centralnokojsanskih jezika), a Bušmani uključuju govornike svih ostalih kojsanskih jezika izuzev jezika hadza i sandave. Govornici hadza i sandave jezika predstavljaju dva posebna naroda Hadza i Sandave.
Opravdanost[uredi | uredi izvor]
Kojsanski je predložen kao jedna od četiri porodice afričkih jezika u klasifikaciji Džozefa Grinberga (1949–1954, revidirana 1963). Međutim, lingvisti koji proučavaju kojsanske jezike odbacuju njihovo jedinstvo, i oni koriste naziv „kojsanski“ kao termin pogodnosti bez ikakvih implikacija lingvističke validnosti, baš kao što su „papuanski“ i „australijski“.[4][5] Pretpostavlja se da su sličnosti porodica Tu i Ka posledica južnoafričkog jezičkog saveza, a ne genealoškog odnosa, dok je porodica Ko (ili možda Kvadi-Ko) noviji migrant u to područje i može biti povezana u Sandave u istočnoj Africi.[6]
Ernst Osvald Johanes Vestfal poznat je po svom ranom odbacivanju kojsanske porodice jezika (Starostin 2003). Boni Sends (1998) je zaključila da se porodica ne može dokazati trenutnim dokazima. Entoni Trejl je u početku prihvatio kojsanski (Trejl 1986), ali je do 1998. zaključio da se to ne može demonstrirati sa trenutnim podacima i metodama, odbacivši ga kao zasnovanom na jednom tipološkom kriterijumu: prisustvu klikova.[7] Dimendal (2008) je sažeo opšti stav sa, „mora se zaključiti da Grinbergove intuicije o genetskom jedinstvu kojsana ne mogu biti potvrđene kasnijim istraživanjima. Danas, nekoliko naučnika koji rade na ovim jezicima tretiraju tri [južne grupe] kao nezavisne jezičke porodice za koje se ne mogu ili ne mogu više pokazati da su genetski srodne“ (str. 841). Starostin (2013) prihvata da je veza između sandava i kojsana verodostojna, kao i ona između tua i ka, ali ne vidi nikakve naznake veze između aandava i kojsana s jedne strane i tua i ka s druge strane, ili između bilo kojeg od njih i hadza.
Janina Brat-Grifler tvrdi, „s obzirom na to da su takve kolonijalne granice uglavnom proizvoljno iscrtane, one su grupisale veliki broj etničkih grupa koje su govorile mnogo jezika“. Ona pretpostavlja da se to dogodilo u okviru nastojanja da se spreči širenje engleskog jezika tokom evropske kolonizacije i spreči ulazak većine u srednju klasu.[8]
Varijacije kojsanskog jezika[uredi | uredi izvor]
Entoni Trejl je primetio ekstremne varijacije kojsanskog jezika.[9] Uprkos njihovim zajedničkim klikovima, kojskanski jezici se značajno razlikuju jedan od drugog. Trejl je demonstrirao ovu jezičku raznolikost u podacima predstavljenim u tabeli ispod. Prve dve kolone uključuju reči iz dva izolata kojsanskog jezika, Sandave i Hadza. Sledeća tri su jezici iz porodice Ko, Ka i Tu, respektivno.
| Sandave | Hadza | Ko | Ju | ǃXóõ | |
|---|---|---|---|---|---|
| 'osoba' | ǀnomese | ʼúnù | khoe | ʒú | tâa |
| 'čovek' | ǀnomese | ɬeme | kʼákhoe | ǃhõá | tâa á̰a |
| 'dete' | ǁnoό | waʼa | ǀūá | dama | ʘàa |
| 'uvo' | kéké | ɦatʃʼapitʃʼi | ǂée | ǀhúí | ǂnùhã |
| 'oko' | ǀgweé | ʼákhwa | ǂxái | ǀgàʼá | ǃʼûĩ |
| 'noj' | saʼútà | kénàngu | ǀgáro | dsùú | qûje |
| 'žirafa' | tsʼámasu | tsʼókwàna | ǃnábe | ǂoah | ǁqhūũ |
| 'bivo' | ǀeu | nákʼóma | ǀâo | ǀàò | ǀqhái |
| 'čuti' | khéʼé | ǁnáʼe | kúm | tsʼàʼá | tá̰a |
| 'piti' | tsʼee | fá | kxʼâa | tʃìi | kxʼāhã |
Klasifikacija[uredi | uredi izvor]
Lingvisti koji proučavaju kojsanske jezike odbacuju ideju prema kojoj oni čine jednu porodicu jezika i izraz kojsanski koriste samo kao pogodan izraz, koji ne implicira da je kojsanska grupa jezika validna porodica, sličan slučaj su papuanski jezici i australijski domorodački jezici.[10][11] Zbog činjenice da njihova srodnost još uvek nije demonstrirana na osnovu standardnog komparativnog metoda, tri grupe jezika koje su ranije smatrane granama kojsanske porodice, danas se smatraju posebnim porodicama jezika, a hadza i sandave smatraju se jezičkim izolatima.
Kojsanski jezici su klasifikovani na sledeći način:
Hadza jezik[uredi | uredi izvor]
- Hadza jezik (u Tanzaniji)
Sandave jezik[uredi | uredi izvor]
- Sandave jezik (u Tanzaniji)
Severnokojsanski jezici[uredi | uredi izvor]
- Severnokojsanski jezici (ili k`ksa (Kx'a), severni kalaharski, žu-č`oanski): (Angola, Namibija, Bocvana)
- Kung jezici ili jezik ili dijalekatski kontinuum (k’hung (ǃKung), žu)
- Severni kung jezik ili dijalekti (ko-kung (ǃʼOǃKung), severni žu, angolski kung, sekele, vasekela bušmanski, maligo)
- Zapadni kung jezik ili dijalekti (ekoka-kung (Ekoka !Kung), severnocentralni kung, zapadni žu, okongo-kung)
- Centralni kung jezik ili dijalekti (grotfontejnski kung, centralni žu)
- Jugoistočni kung jezik ili dijalekti (žuc`oan (Juǀʼhoan), jugoistočni žu)
- Čhaulejn dijalekat ((ǂKxʼauǁʼein), l’haul’en, čhao-lae (ǂKx’ao-ǁ'ae))
- Starohajlomski jezik †
- Kedi-čvaga jezik (ovambo bušmanski) †
- Č`oan jezik (ǂHoan, ǂ’Amkoe)
- Kung jezici ili jezik ili dijalekatski kontinuum (k’hung (ǃKung), žu)
Centralnokojsanski jezici[uredi | uredi izvor]
- Centralnokojsanski jezici (ili kvadi-koj (Kwadi–Khoe), centralni kalaharski): (Namibija, Angola, Južnoafrička Republika, Bocvana)
- Kvadi jezik (Kwadi) †
- Koj jezici (Khoe)
- Kojkoj jezici (koekoe, khojkhoj (Khoekhoe), hotentotski)
- Severni kojkoj jezici
- Nama jezik (kojkoj)
- Nama-damara dijalekat (Nama-Damara)
- Hajlom-akoj dijalekat (Haiǁ`om - ǂĀkhoe)
- Ejni jezik (Eini) †
- Nama jezik (kojkoj)
- Južni kojkoj jezici (kapski kojkoj)
- Kojmana jezik (korana (ǃoɾa) ili kiri (Xiri), kirikva, grikva, gri, kri, k’hiri)
- Severni kojkoj jezici
- Ču-kve jezici (ili kalahari)
- Zapadni kalaharski jezici
- Kvej jezik (kve, (Kxoe))
- Naro jezik (narou (Naro))
- Haba jezik (č’aba (ǂHaba))
- Gana jezik ((Gǁana), l’gana-c’gvi (Gǁana - Gǀwi))
- Istočni kalaharski jezici
- Zapadni kalaharski jezici
- Kojkoj jezici (koekoe, khojkhoj (Khoekhoe), hotentotski)
Južnokojsanski jezici[uredi | uredi izvor]
- Južnokojsanski jezici (ili tu (Tuu), ta-kvi, južni kalaharski): (Južnoafrička Republika, Bocvana)
- Ta jezici (Taa)
- Kou jezik (k’hong (ǃXoon), ta (Taa))
- Donjonosobski jezik †
- Kvi jezici (ǃKwi)
- Nu jezik (nc`u (Nǀu), l’ng (Nǁng))
- Kam jezik (c’ham (ǀXam)) †
- Seroa jezik ((Seroa), č’unkve (ǂUngkue)) †
- Kegvi jezik (l’hegvi (ǁXegwi)) †
- K`gan-k`ne jezik (ǃGãǃne) †
- Ta jezici (Taa)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Kojsanski jezici”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.
- ^ Greenberg, Joseph H. (1955). Studies in African Linguistic Classification. New Haven: Compass Publishing Company. (Reprints, with minor corrections, a series of eight articles published in the Southwestern Journal of Anthropology from 1949 to 1954)
- ^ Barnard, A. (1988). „Kinship, language and production: a conjectural history of Khoisan social structure”. Africa: Journal of the International African Institute. 58 (1): 29—50.
- ^ Bonny Sands (1998) Eastern and Southern African Khoisan: Evaluating Claims of Distant Linguistic Relationships. Rüdiger Köppe Verlag, Cologne
- ^ Dimmendaal, Gerrit (2008). „Language Ecology and Linguistic Diversity on the African Continent”. Language and Linguistics Compass. 2 (5): 840—858. doi:10.1111/j.1749-818X.2008.00085.x.
- ^ Güldemann, Tom and Edward D. Elderkin (forthcoming) 'On external genealogical relationships of the Khoe family. Arhivirano 2009-03-25 na sajtu Wayback Machine' In Brenzinger, Matthias and Christa König (eds.), Khoisan Languages and Linguistics: the Riezlern Symposium 2003. Quellen zur Khoisan-Forschung 17. Köln: Rüdiger Köppe.
- ^ Linguistics 112 lecture, Department of Linguistics, University of the Witwatersrand, March 1998
- ^ Brutt-Griffler, Janina (2006). „Language endangerment, the construction of indigenous languages and world English”. Ur.: Fishman, Joshua A. 'Along the Routes to Power' Explorations of Empowerment through Language. Mouton de Gruyter.
- ^ a b Traill, Anthony. „Khoisan languages”. Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica, inc. Pristupljeno 10. 6. 2017.
- ^ Sands, Bonny (1998). Eastern and Southern African Khoisan: Evaluating Claims of Distant Linguistic Relationships. Cologne: Rüdiger Köppe Verlag.
- ^ Dimmendaal, Gerrit (2008). „Language Ecology and Linguistic Diversity on the African Continent”. Language and Linguistics Compass. 2 (5).
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Barnard, A. 1988. "Kinship, Language and Production: a Conjectural History of Khoisan Social Structure." In Africa: Journal of the International African Institute 58.1, 29-50.
- Ehret, Christopher. 1986. "Proposals on Khoisan Reconstruction." In African Hunter-Gatherers (International Symposium), edited by Franz Rottland & Rainer Vossen, 105-130. Sprache und Geschichte in Afrika, special issue 7.1. Hamburg: Helmut Buske Verlag.
- Ehret, Christopher. 2003. "Toward reconstructing Proto-South Khoisan." In Mother Tongue 8.
- Greenberg, Joseph H. 1955. Studies in African Linguistic Classification. New Haven: Compass Publishing Company. (Reprints, with minor corrections, a series of eight articles published in the Southwestern Journal of Anthropology from 1949 to 1954)
- Greenberg, Joseph H. 1963. The Languages of Africa. (Heavily revised version of Greenberg 1955) Bloomington: Indiana University Press. (From the same publisher: second, revised edition, 1966; third edition, 1970. All three editions simultaneously published at The Hague by Mouton Publishers)
- Güldemann, Tom and Rainer Vossen. 2000. "Khoisan." In African Languages: An Introduction, edited by Bernd Heine and Derek Nurse, 99-122. Cambridge: Cambridge University Press.
- Hastings, Rachel. 2001. "Evidence for the Genetic Unity of Southern Khoesan." In Cornell Working Papers in Linguistics 18, 225-245.
- Honken, Henry. 1988. "Phonetic Correspondences among Khoisan Affricates." In New Perspectives on the Study of Khoisan, edited by Rainer Vossen, 47-65. Quellen zur Khoisan-Forschung 7. Hamburg: Helmut Buske Verlag, 1988.
- Honken, Henry. 1998. "Types of sound correspondence patterns in Khoisan languages." In Language, Identity and Conceptualization among the Khoisan, edited by Mathias Schladt, 171-193. Quellen zur Khoisan-Forschung/Research in Khoisan studies 15. Köln: Rüdiger Köppe Verlag.
- Köhler, O. 1971. "Die Khoe-sprachigen Buschmänner der Kalahari." In Forschungen zur allgemeinen und regionalen Geschichte (Festschrift Kurt Kayser), 373–411. Wiesbaden: F. Steiner.
- Sands, Bonny. 1998. Eastern and Southern African Khoisan: Evaluating Claims of Distant Linguistic Relationships. Cologne: Rüdiger Köppe Verlag.
- Sands, Bonny. 1998. "Comparison and Classification of Khoisan languages." In Language History and Linguistic Description in Africa, edited by Ian Maddieson and Thomas J. Hinnebusch, 75-85. Trenton: Africa World Press.
- Schladt, Mathias (editor). 1998. Language, Identity, and Conceptualization among the Khoisan. Cologne: Rüdiger Köppe Verlag.
- Starostin, George. 2003. "A Lexicostatistical Approach towards Reconstructing Proto-Khoisan." (Originally published in Mother Tongue 8 (2003), 81-126.)
- Starostin, George. 2008. "From modern Khoisan languages to Proto-Khoisan: The Value of Intermediate Reconstructions." (Originally published in Aspects of Comparative Linguistics 3 (2008), 337-470, Moscow: RSUH Publishers.)
- Starostin, George. 2013. Languages of Africa: An attempt at a lexicostatistical classification. Volume I: Methodology. Khoesan Languages. Moscow.
- Traill, Anthony. 1986. "Do the Khoi have a place in the San? New data on Khoisan linguistic relationships." In African Hunter-gatherers (International Symposium), Franz Rottland and Rainer Vossen, 407-430. Sprache und Geschichte in Afrika, special issue 7.1. Hamburg: Helmut Buske Verlag.
- Treis, Yvonne. 1998. "Names of Khoisan languages and Their Variants." In Language, Identity, and Conceptualization Among the Khoisan, edited by Matthias Schladt. Köln: Rüdiger Köppe, 463–503.
- Vossen, Rainer. 1997. Die Khoe-Sprachen. Ein Beitrag zur Erforschung der Sprachgeschichte Afrikas. Köln: Rüdiger Köppe.
- Vossen, Rainer. 2013. The Khoesan Languages. Oxon: Routledge.
- Westphal, E.O.J. 1971. "The Click Languages of Southern and Eastern Africa." In Current Trends in Linguistics, Volume 7: Linguistics in Sub-Saharan Africa, edited by T.A. Sebeok. Berlin: Mouton, 367–420.
- Winter, J.C. 1981. "Die Khoisan-Familie." In Die Sprachen Afrikas, edited by Bernd Heine, Thilo C. Schadeberg, and Ekkehard Wolff. Hamburg: Helmut Buske, 329–374.
- Dalgish, Gerard (1979) "Subject Identification Strategies and Free Word Order: The Case of Sandawe" in Studies in African Linguistics, Volume 10, Number 3, pp. 273–310
- Dobashi, Yoshihito (2001) "Agreement and Word Order in Sandawe" In Cornell Working Papers in Linguistics, 18, pp. 57–74
- Eaton, Helen C. (2002) A Grammar of Focus in Sandawe (unpublished Ph.D. thesis, University of Reading)
- Eaton, Helen (2006), „Sandawe”, Journal of the International Phonetic Association, 36 (2): 235—242, doi:10.1017/S0025100306002647
- Eaton, Helen (2010). A Sandawe grammar. SIL e-Book. SIL International. ISBN 978-1-55671-252-4.
- Elderkin, Edward D. (1989) The Significance and Origin of the Use of Pitch in Sandawe (Unpublished D.Phil. thesis, University of York).
- Güldemann, Tom and Edward D. Elderkin (2010) "On external genealogical relationships of the Khoe family.". In: Brenzinger, Matthias and Christa König (eds.), Khoisan languages and linguistics: the Riezlern symposium 2003. Quellen zur Khoisan-Forschung 17. Köln: Rüdiger Köppe.
- Hunziker, Daniel, Elisabeth Hunziker, & Helen Eaton (2008) A Description of the Phonology of the Sandawe Language. SIL Electronic Working Papers [1]
- Kagaya, Ryohei (1993) "A Classified Vocabulary of The Sandawe Language", Asian & African Lexicon vol 26. Tokyo: Institute for the Study of Languages and Cultures of Asia and Africa (ILCAA).
- Sands, Bonny E. (1998) Eastern and Southern African Khoisan: evaluating claims of distant linguistic relationships. Quellen zur Khoisan-Forschung 14. Köln: Köppe.
- Steeman, Sander (2011) A Grammar of Sandawe: A Khoisan Language from Tanzania[2], Utrecht: Landelijke Onderzoekschool Taalwetenschap.
- Voogt, A.J. de (1992) Some phonetic aspects of Hatsa and Sandawe clicks (Unpublished MA thesis in African Linguistics, Leiden University).
- Wright, Richard, Ian Maddieson, Peter Ladefoged, Bonny Sands (1995). "A phonetic study of Sandawe clicks", UCLA Working Papers in Phonetics, No. 91: Fieldwork Studies in Targeted Languages III.
