Kraljevina Navara
Kraljevina Navara (bask. Nafarroako Erresuma, šp. Reino de Navarra, oksit. Reiaume de Navarra, lat. Regnum Navarrae), prvobitno Kraljevina Pamplona, bila je baskijska monarhija koja se prostirala na teritoriji sa obje strane Pirineja, uz obalu Atlantskog okeana između današnje Španije i Francuske.
Kraljevinu je osnovao lokalni baskijski vođa Eneko Aritca koji je izabran ili proglašen kraljem Pamplone (po predanju 824.) i koji je predvodio uspješnu pobunu protiv regionale franačke vlasti.
Južni dio kraljevine osvojila je Kruna Kastilje 1512. (poptuno 1521), postavšio dio ujedinjene Kraljevine Španije. Sjeverni dio kraljevina je ostao nezavisan, ali se pridružio Kraljevini Francuskoj u personalnoj uniji 1589. kada je kralj Enrike III od Navare naslijedio francuski prijesto i postao Anri IV od Francuske, a 1620. je i formalno ušla u sastav Francusku. Vladari ove sjedinjene države nosili su titulu „kraljeva Francuske i Navare” sve do pada 1792, i ponovo tokom Burbonske restauracije od 1814—1815/1815—1830.
Nastanak imena[uredi | uredi izvor]
Postojali su slični raniji toponimi, ali se prva dokumenta na latinskom sa nazivom navarros javljaju u Ajnhardovoj hronici o podvizima Karla Velikog. Ostali Kraljevski franački anali spominju naziv nabarros. Postoje dvije predložene etimologije za naziv Navarra/Nafarroa/Naparroa:
- Baskijska riječ nabar (deklinacija apsolutiva jednine nabarra): „smeđkasto”, „višebojno” (što bi bila suprotnost zelenim oblastim sjeverno od prvobitne grofovije Navare).
- Baskijska riječ naba ili kastiljanska nava („dolina”, „ravnica”, riječ prisutna širom Španije kao u Navas de Tolosu) i baskijska riječ herri („ljudi”, „zemlja”).
Đoan Koromines ne smatra da je riječ naba isključivo baskijska, nego da je dio šireg predromanskog supstrata.
Rana istorija[uredi | uredi izvor]
Kraljevina Pamplona, kasnije Navara, je po predanju osovana na teritoriji Vaskona, predromanskog plemena koji je živjelo na zapadnim padinama Pirineja i dijelu obale Biskajskog zaliva. Oblast su potpuno osvojili Rimljani 74. godine prije n. e. Na početku je bila dio provincije Citerior, a kasnije Tarakone. Nakon toga je bila dio conventus Caesaraugustanus. Uticaj Rimskog carstva se pokazao u urbanizaciji, jeziku, infrastrukturi, trgovini i industriji.
Nakon pada Zapadnog rimskog carstva, ni Vizigoti ni Arapi nisu uspjeli dugotrajno zauzeti zapadne Pirineje. Prijevoji zapadnih Pirineja bile su jedini koji su omogućavali siguran prolaz, osim onih na južnim padinama planine. Iz toga razloga je ovo područje bilo od strateške važnosti od ranije istorije.
Franci pod Karlom Velikim su širili svoj uticaj i kontrolu na jug, zauzevši nekoliko oblasti na sjeveru i istoku Pirinejskog poluostrva. Nije jasno koliko je čvrsta bila franačka vlast u Pamploni. Karlo je tokom povlačenja, 15. avgusta 778. godine, srušio zidine Pamplone, a baskijske snage su uništile njegov zaštitni odred, koji je predvodio Roland, tokom sukoba na planinskom prijevoju poznatim kao Bitka kod Ronsesvaljesa.
Kao odgovor, Kordopski emirat je pokrenuo kampanju kako bi tu oblast postavio pod svoju vlast, i 781. godine je poražen lokalni vođa zvani Ibn Balask („Veleskov sin”). Postavili su muladi guvernera, Mutarif ibn Musa, u Pamploni. Iste godine se baskijski vođa, Đimeni Silni, potčinio emiru.
Mutarifa ibn Musu su ubile 799. godine profranačke struje čiji je vođa Velesko povratio kontrolu nad oblašću. Pamplona je 806. i 812. pala u franačke ruke. Zbog problema kod kuće, franački vladari nisu mogli obratiti punu pažnu na jugozapadne granice te se zemlja postepeno u potpunosti riješila strane vlasti. Emirat je ponovo pokušao uspostaviti svoju vlasti u zemlji te je 816. vodio borbu protiv „neprijatelja Alaha”, Balaska el Jalaska (Balask Gaskonjski), koji je ubijen zajedno sa Garsijom Lupom, rođakom Alfonsa II od Asturije, Sančom, prvim vitezom u Pamploni, i Saltanom, prvim vitezom pagana (Mayus).
Takođe, 816. Luj I Pobožni je odlučio ukloniti pobunjenog Segina sa mjesta vojvode Gaskonje. Pobunjenik Garcija Semen je zauzeo njegovo mjesto, ali je i on ubije 818. Lujov sin Pipin, kralj Akvitanije, uništio je vaskonsku pobunu u Gaskonji. Zatim je progonio starješine koje su izbjegle u južnu Vaskoniju, odnosno Pamplonu i Navaru, koja više nije bila pod kontrolom Franaka. Poslao je vojsku predvođenju grofovima Eblom i Asnarom Sančezom od Gaskonje (koji je imenovan knezom, a ne vojvodom, Gaskonje od strane Pipina nakon suzbijanja pobune), ostvarujući svoje ciljeve bez otpora u Pamploni (koja još uvijek nije imala zidine od uništenja 778.). Međtim, na povratku, upali su u zasjedu i bili poraženi na prijevoju Ronsevaljes vjerovatno od združenih vaskonsko-muslimanskih snaga. Zbog borbe protiv interesa Franačke i Kordobe, baskijski vođa Eneko Aritca je preuzeo vlast. Predanje kaže da je izabran kao kralj Pamplone 824. godine, čime je osnovana dinastija kraljeva u Pamploni koji će vladati osamdeset godine.
Pamplona i Navara su bila dva odvojena entiteta. Pamplone je navedena 778. u franačkim spisima kao navarsko uporište, što se može smatrati njihovim neznanjem o vaskonskoj teritoriji. Oni ističu Navaru i vaskonski glavni grad 806. („In Hispania, vero Navarrensis et Pampelonensis”), dok Chronicle of Fontenelle kaže „Induonis et Mitionis, ducum Navarrorum”. Primitivnu Navaru su možda činile doline Gonji, Gesalaz, Lana, Alin, Dieri, Berueza i Manjeru, koje su kasnije činile merindad Estelja.
Dinastija koju je osnovao Eneko Aritca je 905. godine srušenom usljed niza mahinacija susjednih knezova, a na prijesto je postavljen Sančo I Garsez, nećak grofa od Ribagoze. Borio se uspješno protiv Mavra i priključio je Donju Navaru vlastitim posjedima, šireći svoju teritoriju sve do Nahere. Kao zahvalnicu za pobjede 924. godine je osnovao samostan Albelda. Prije smrti je protjerao sve Mavre iz zemlje. Njegov sin i eventualni nasljednik, Garsija Sančez I, je imao podršku energične majke i diplomate Tode iz linije Aritca, a takođe se bavio i brojnim sukobima sa Mavrima. U to vrijeme, grofovija Aragon, prethodno nominalno vazalna država, pala je pod neposrednu kontrolu kraljeva Pamplone.
Codex Vigilanus prikazuje širenje Kraljevine Pamplone prvi put 905. godine. Proširena je do Naheje i Arabe. Neki istoričari smatraju da to znači da je uključivala i Zapadnu Baskiju:
| „ | In era DCCCCXLIIII surrexit in Panpilona rex nomine Sancio Garseanis. Fidei Xpi inseparabiliterque uenerantissimus fuit, pius in omnibus fidefibus misericorsque oppressis catholicis. Quid multa? In omnibus operibus obtimus perstitit. Belligerator aduersus gentes Ysmaelitarum multipficiter strages gessit super Sarrazenos. Idem cepit per Cantabriam a Nagerense urbe usque ad Tutelam omnia castra. Terram quidem Degensem cum opidis cunctam possideuit. Arbam namque Panpilonensem suo iuri subdidit, necnon cum castris omne territorium Aragonense capit. Dehinc expulsis omnibus biotenatis XX' regni sue anno migrauit a seculo. Sepultus sancti Stefani portico regnat cum Xpo in polo (Obiit Sancio Garseanis era DCCCCLXIIII (A marg.)).[a] | ” |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ U eri 944. u Pamploni se uzdigao kralj po imenu Sančo Garsez. On je bio čovjek neraskidive odanosti prema vjeri Hristovoj, pobožan sa svim vjernicima i milostiv prema potlačenih katolicima. Šta još? Svim svojim djelima on je nastupao kao veliki borac protiv naroda islamita, nanio je najviše nesreće Saracenima. Taj isto je zarobio sva utvrđena mjesta u Kantabriji, od grada Naheje do Tulede. Zaista posjedovao je svu zemlju Degijuma.
| Međunarodne | |
|---|---|
| Državne | |
