Pređi na sadržaj

Maglić (Bački Petrovac)

Koordinate: 45° 21′ 46″ S; 19° 31′ 54″ I / 45.36276° S; 19.53171° I / 45.36276; 19.53171
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Maglić
Evangelička crkva u selu
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaBački Petrovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2.486
 — gustina98/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 21′ 46″ S; 19° 31′ 54″ I / 45.36276° S; 19.53171° I / 45.36276; 19.53171
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina304 m
Površina25,2 km2
Maglić na karti Srbije
Maglić
Maglić
Maglić na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21473
Pozivni broj021
Registarska oznakaNS

Maglić je selo u opštini Bački Petrovac, u Južnobačkom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 2486 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Maglić u svom razvoju ima četiri faze: srednjovekovnu, nemačku (1786—1945), grčku (1945—1949) i jugoslovensku, u kojoj su stvoreni preduslovi za sveopšti napredak i izgradnju modernog i razvijenog naselja.

Maglić se pominje u srednjem veku, kada je Bačka bila dosta nastanjena. Od 50 tadašnjih naselja poznat je bio i Buljkes, Ime se prvi put javlja već u 18. veku kao mađarsko naselje Kesi. Kasnije se ovo naselje pominje i u vreme Turaka u tefterima (poreskim spisima), 1554. godine kao naselje u bačkoj nahiji. Posle proterivanja Turaka ovo selo je, pripalo krunskom posedu. Godine 1717. se pominje Buljkes koji se pominje kao pustara a kasnije se pripaja graničarima. Posle ukidanja vojne granice 1745. pustara se opet pripaja krunskom posedu.

Za vreme terezijanske kolonizacije ovu pustaru naseljavaju 1786. g. prvi Nemci i to u prilično velikom broju, mnogo ih je bilo iz švapskih krajeva (Švabenlanda), i dr., pa su ih pripadnici ostalih naroda nazvali „Švabama“. Ovi nemački naseljenici, kolonisti imali su u odnosu na ostale stanovnike, kmetove, velike povlastice, što im je omogućilo da za kratko vreme organizuju život.

Buljkes je tokom 18. i 19. veka prilično brzo rastao i 1900. godine imao je preko 3000 stanovnika.

Za vreme Drugog svetskog rata stanovnici nemačke narodnosti su se stavili u službu okupatorima, oni su u Buljkesu ostali do kraja rata, kada su se povukli sa okupatorima a delom su proterani u Nemačku. Sva imanja u okolini i u selu su nacionalizovana.

U maju 1945. godine u nameštene kuće doselilo se 4650 grčkih izbeglica, pripadnika narodnooslobodilačke armije (komesari, komandanti, partijski rukovodioci). Buljkes je u to vreme imao status eksteritorijalne opštine Grčke u kojoj su važili grčki zakonski propisi. U početku je to bio samo sabirni logor, no kasnije je život u Buljkesu organizovaniji. O redu se brinula policija. Imali su svoju štampariju koja je izdavala „Glas Buljkesa“ (Φωνη του Μπουλκες).

Rezolucija Informbiroa podelila je Grke u Buljkesu. Jedni su podržavali Rezoluciju a drugi KPJ. Da bi se sprečilo međusobno trvenje pa i ubijanje donesena je u proleće 1949. g. odluka da Grci koji su za Rezoluciju budu iseljeni, a oni koji su verni KPJ imali su pravo slobodnog izbora. Posle ovog masovnog raseljavanja u Buljkesu je ostalo oko 800 grčkih izbeglica, od kojih je gro emigrirao u južnu Makedoniju, nekoliko njih je ostalo i danas ovde žive kao državljani Srbije.

Buljkes je ponovo bio nenaseljen. Naseljavanje počinje u drugoj polovini a naročito pred kraj 1949. godine. Prvi i najbrojniji doseljenici su bili iz jugoistočnog Banata i drugih delova Vojvodine, iz Bosne i Hercegovine, Like i drugih krajeva.

Najmasovniji talas doseljavanja započinje pred kraj 1949. godine a naročito 1950. g. doseljenicima iz Srbije, sa područja Grdeličke klisure. Završetkom ovog doseljavanja označen je i kraj doseljavanja, jer su skoro sve kuće bile useljene.

Konačan proces naseljavanja i stabilizacije stanovništva završava se 19531954. godine.

Građani su krajem 1949. g. odlučili da naziv mesta Buljkes promene u Maglić, po planini Maglić koja se nalazi na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore.

U selu se nalazi olimpijski bazen.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Pogled na selo

U naselju Maglić živi 2128 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,8 godina (38,4 kod muškaraca i 41,1 kod žena). U naselju ima 904 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,98 (popis 2002).

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 8
1953. 1.157
1961. 2.180
1971. 2.226
1981. 2.571
1991. 2.732 2.641
2002. 2.695 2.808
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
2.426 90,01%
Slovaci
  
101 3,74%
Jugosloveni
  
35 1,29%
Hrvati
  
28 1,03%
Mađari
  
16 0,59%
Makedonci
  
6 0,22%
Crnogorci
  
5 0,18%
Romi
  
4 0,14%
Bugari
  
4 0,14%
Ukrajinci
  
2 0,07%
Nemci
  
007 0%
Slovenci
  
1 0,03%
Muslimani
  
1 0,03%
Albanci
  
1 0,03%
nepoznato
  
13 0,48%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]