Manastir Dokmir
Manastir Dokmir | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Dokmir |
Opština | Ub |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 14. vek |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture od velikog značaja |
Vlasnik | Eparhija valjevska |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
www |
Manastir Dokmir se nalazi u istoimenom selu, na teritoriji opštine Ub. Pretpostavlja se da je sagrađen u drugoj polovini 14. veka i pripada Eparhiji valjevskoj Srpske pravoslavne crkve. Manastirska crkva posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja. [1]
Izgled crkve[uredi | uredi izvor]
Pretpostavke da je crkva Bogorodičinog Vavedenja manastira u Dokmiru sagrađena u drugoj polovini 14. veka osnažuju kamena plastika rudimentarnih motiva pletenica na doprozornicima kao i dva stećka (jedan neposredno uz južnu fasadu, a drugi kao nosač časne trpeze).
Ipak, današnja jednobrodna građevina sa spolja polukružnom apsidom, sa kupolom cilindričnog tambura oslonjenom na moćne pilastre i talasato izvijenih krovnih venaca dobila je taj oblik u velikoj obnovi izvedenoj 1734. Masivni kontrafori uz severnu fasadu naknadno su ozidani kao statička ojačanja, a tek sredinom 20. veka pred crkvom je izgrađena skromna priprata. Od starog dokmirskog ikonostasa sačuvao je nekoliko ikona koje po naglašenom crtežu i ekspresivnosti predstavljaju dela konzervativnijih slikara iz kruga Teodora Stefanovića Glogovca ili Hadži Ruvima. Prestone ikone, koje danas nisu u Dokmiru, izgleda da su još 1791. poklonjene novoj crkvi u Miličinici.
Veliki ugled manastir je uživao od sedamdesetih godina 18. veka, kada je oformljena dvogodišnja škola umetničkih zanata, u kojoj su prva ikonopisna znanja stekli značajni slikari toga perioda kao i ličnosti koje su se kasnije istakle u ustancima za oslobođenje od Turaka. Sondažna slikarsko-konzervatorska istraživanja, izvedena 1988. godine, pokazala su da pod malterom nema ostataka živopisa. [2]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture Valjevo
- ^ „Centralni registar”. Arhivirano iz originala 02. 11. 2013. g. Pristupljeno 29. 10. 2013.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Zavod za zaštitu spomenika kulture Valjevo: "Spomeničko nasleđe Kolubarskog i Mačvanskog Okruga" . . Ваљево. 2006. ISBN 978-86-904745-2-3. COBISS.SR 131307532