Mozaik
Mozaik je slikarska tehnika ukrašivanja zidova, podova, svodova i kupola ornamentalnim ili figuralnim kompozicijama sastavljenima od raznobojnih kockica kvadratnog ili nepravilnog oblika od kamena, glazirane keramike, stakla, cigle, sedefa, metala ili plastike.[1] Ove kockice (takozvane tesare, lat. tesserae[2]) se, u skladu sa prethodno sačinjenim nacrtom, utiskuju u još svež malter, git ili cement, a kada se podloga stvrdne, mozaik se polira i brusi, što doprinosi čvrstoći i trajnosti dela. U tehnici mozaika, osim zidnih slika, izrađuju se i ikone, nakit, obredne maske.[3]
U Srbiji se od 2016. godine održava kulturna manifestacija Beogradski festival mozaika.[4]
Istorijski razvoj mozaika[uredi | uredi izvor]
Najstariji poznati mozaici datiraju još iz 8. veka pre nove ere,[2] iz Mesopotamije, odakle su se preko Sirije i Male Azije širili na Zapad, gde se ova tehnika razvila u Grčkoj u doba helenizma, a zatim i u rimskoj umetnosti.[3]
Najstariji mozaici u boji od glinenih loptica pronađeni su u Vavilonu i potiču iz 4. veka p. n. e. U 5. veku p. n. e. u Grčkoj su izrađivani mozaici od belih i crnih oblutaka. Mozaici u boji koji su mogli da imitiraju iluzionizam i svetlosne efekte pojavljuju se u doba helenizma.
U antici su bile poznate dve tehnike izradbe mozaika: opus tessellatum (tehnika slaganja kockica nejednake veličine) i opus vermiculatum (tehnika slaganja kockica iste veličine).[3]
Značajno izražajno sredstvo mozaici su bili u rimskoj umetnosti i to pre svega podni mozaici. Podni mozaik (grčki: λιϑόστρωτον, latinski: pavimentum) izrađivao se pretežito od kamenih kockica, a zidni mozaik od staklenih. Inkrustiranje (ukrašavanje spoljnih i unutrašnjih zidova pločama od skupocenih materijala[5]) skupocjenoga mermera i raznobojnog kamenja naziva se venecijanski mozaik, a izrađivao se naročito u doba renesanse i baroka.[3]
Puni procvat mozaik je doživeo u ranohrišćanskoj i vizantijskoj umetnosti.[3] Upotrebom zlatnih pločica mozaici su dobili novi karakter i pre svega se koriste za ukrašavanje tavanica i zidova. Sa prevazilaženjem Maniera greca u periodu trečenta opada i interesovanje za mozaike. Tek je jugendstil doneo privremeno oživljavanje interesovanja za mozaik. Osim u sakralnom prostoru u 20. veku umetnost mozaika je igrala značajniju ulogu u socijalističkom realizmu i muralizmu.
Grčki i Rimski[uredi | uredi izvor]
Šljunkoviti mozaici iz bronzanog doba pronađeni su u Tirintu;[6] mozaici iz 4. veka pre nove ere nalaze se u makedonskoj palati-gradu Ajga, a mozaik Lepota Drača iz 4. veka pre nove ere otkriven u Draču, Albanija 1916, rani je figuralni primer; grčki figuralni stil se uglavnom formirao u 3. veku pre nove ere. Mitološki predmeti ili prizori lova ili drugih potraga za bogatima bili su popularni kao središta većeg geometrijskog dizajna, sa snažno naglašenim granicama.[7] Plinije Stariji pominje umetnika Sosa Pergamona po imenu opisujući njegove mozaike hrane koja je ostala na podu nakon gozbe i grupe golubova koji piju iz činije.[8] Obe ove teme bile su naširoko kopirane.[9]
Grčki figuralni mozaici mogli su se kopirati ili prilagoditi slikama, daleko prestižnijoj umetničkoj formi, a stil su Rimljani sa oduševljenjem usvojili tako da su veliki podni mozaici obogatili podove helenističkih vila i rimskih stanova od Britanije do Dure Europosa.
Većina zabeleženih imena rimskih radnika u mozaiku su Grci, što sugeriše da su dominirali visokokvalitetnim radom širom carstva; nema sumnje da su većinom obične zanatlije bili robovi. Sjajni podovi od mozaika nalaze se u rimskim vilama širom Severne Afrike, na mestima kao što je Kartagina, i još uvek se mogu videti u velikoj zbirci u Bardo muzeju u gradu Tunisu, Tunis.
U grčko-rimskom mozaiku postojale su dve glavne tehnike: opus vermikulatum koristio je sitne tesere, tipično kocke od 4 milimetra ili manje, a proizvodio se u radionicama u relativno malim pločama koje su transportovane na mesto zalepljene na privremeni nosač. Male tesere dozvoljavale su vrlo fine detalje i približavale se iluzionizmu slikanja. Često su male ploče zvane amblemati bile umetnute u zidove ili kao isticanje većih podnih mozaika u grubljem radu. Normalna tehnika bila je opus teselatum, korišćenjem većih tesera, koji su pologani na licu mesta.[10] Postojao je izrazit domaći italijanski stil koji je koristio crnu boju na beloj pozadini, što je bez sumnje bilo jeftinije od potpuno obojenih radova.[11]
U Rimu su Neron i njegovi arhitekti koristili mozaike za pokrivanje nekih površina zidova i plafona u Domus Aurea, izgrađenom 64. godine nove ere, a zidni mozaici se takođe nalaze u Pompejima i susednim lokacijama. Međutim, čini se da su tek u hrišćansko doba figuralni zidni mozaici postali glavni oblik umetničkog izražavanja. Rimska crkva Santa Kostanca, koja je služila kao mauzolej za jednu ili više carskih porodica, ima i religijski mozaik i ukrasne mozaike sa svetovnom tavanicom na okruglom svodu, koji verovatno predstavljaju stil tadašnjeg ukrašavanja palate.
Mozaici vile Romana del Kazale u blizini Pjaca Armerina na Siciliji najveća su zbirka kasnorimskih mozaika in situ na svetu i zaštićeni su kao Uneskovo mesto svetske baštine. Velika vila rustika, koja je verovatno bila u vlasništvu cara Maksimijana, izgrađena je uglavnom u ranom 4. veku. Mozaici su bili prekriveni i zaštićeni 700 godina klizištem koje se dogodilo u 12. veku. Najvažniji komadi su Cirkusna scena, Velika lovačka scena duga 64 m, Mali lov, Herkulovi napori i poznate Devojke u bikiniju, koje prikazuju žene koje se bave raznim sportskim aktivnostima u odeći koja podseća na bikini 20. veka. Peristil, carski stanovi i terme takođe su bili ukrašeni ukrasnim i mitološkim mozaicima.[12] Drugi važni primeri rimske mozaičke umetnosti na Siciliji pronađeni su na Pjaca Vitoriji u Palermu, gde su otkrivene dve kuće. Najvažnije scene koje su tamo prikazane su Orfejev mozaik, Lov Aleksandra Velikog i Četiri godišnja doba.
Godine 1913, u libijskom gradu Zlitenu otkriven je Zlitenski mozaik, rimski mozaik poznat po mnogim scenama sa gladijatorskih takmičenja, lova i svakodnevnog života. Godine 2000, arheolozi koji su radili u Leptis Magni, Libija, otkrili su pet šarenih mozaika dužine 30 stopa nastalih tokom 1. ili 2. veka nove ere. Ti mozaici prikazuju ratnika u borbi sa jelenom, četvoricu mladića koji se rvaju sa divljim bikom na tlu i gladijatora koji počiva u stanju sustalosti, zureći u svog ubijenog protivnika. Mozaici su ukrašavali zidove hladnog bazena u kupatilu u rimskoj vili. Mozaik gladijatora naučnici smatraju jednim od najboljih primera mozaičke umetnosti ikada viđenog - „remekdelom koje je uporedivo po kvalitetu sa Aleksandrovim mozaikom u Pompejima”.
Specifičan žanr rimskog mozaika nazvan je asaroton (grčki za „neočišćen pod”). On je prikazuje je u stilu tromp loj ostatke gozbe na podovima bogatih kuća.[13]
-
(Arheološki muzej Gazijantep)(Zeugma)
-
Helenistički grčki mozaik koji prikazuje boga Dionisa kao krilatog demona koji jaše na tigru, iz Dionisove kuće u Delosu u južnom Egejskom regionu u Grčkoj, krajem 2. veka pre nove ere
-
Helenistički grčki mozaik nimfe koja jaše na morskom stvorenju, iz Palate Velikog majstora vitezova sa Rodosa, Grčka, 2. vek pre nove ere
-
Mozaik kentaura pronađen je u 18. veku na mestu kompleksa vila u blizini Tivolija koji je nekada pripadao vili rimskog cara Hadrijana, Hadrijanova vila u Tivoliju u Italiji. Muzej Altes, Berlin
-
Cave canem mozaici ('Čuvaj se psa') bili su popularan motiv za pragove rimskih vila
-
Mali deo Velikog trotoara, rimskog mozaika postavljenog 325. godine nove ere u Vudčesteru, Glosteršir, Engleska
-
Zlitenski mozaik koji prikazuje gladijatore, 2. vek
-
Rimski mozaik pronađen u Kalva Atrebatuma (Silčester)
-
Vila Romana del Kazale u Pjaca Armerinu, 4. vek
-
Parisov sud, mermer, krečnjak i staklene tesere, 115-150. iz triklinijuma Atrium kuće u Antiohiji na Orontu
-
Trijumf Posejdona i Amfitrite koji prikazuje par in procession|u povorci, detalj mozaika iz Cirte, Rimska Afrika, 315–325, Luvr
-
Orfejev mozaik iz Karalisa, savremeni Kaljari (Italija), sada u Arheološkom muzeju u Torinu
-
Fragmenti mozaika,Muzej Hercegovine, Trebinje
-
Rimski mozaik, Feliks Romulijana
-
deo floralnog podnog mozaika sa nalazišta Romulijana
-
Detalj mozaika iz Romulijane, 3. vek
Christian mosaics[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Fischer, Peter (1971). Mosaic History and Technique. Thames and Hudson. str. 7, 8. ISBN 0500231427.
- ^ a b Enciklopedija Britanika 2005, str. 195-196
- ^ a b v g d „mozaik”. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 16. 1. 2018.
- ^ „Prvi beogradski festival mozaika”. Pristupljeno 28. 01. 2022.
- ^ „inkrustacija”. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 16. 1. 2018.
- ^ Dunbabin 1999, str. 5.
- ^ Capizzi, Padre (1989). Piazza Armerina: The Mosaics and Morgantina. International Specialized Book Service Inc.
- ^ Fowler, Harold North; Wheeler, James Rignall; Stevens, Gorham Phillips (1937). A Handbook of Greek Archaeology. Biblo & Tannen Publishers. str. 538. ISBN 978-0-8196-2009-5. Pristupljeno 24. 10. 2012.
- ^ Struck, Peter T. (2009). „MOSAICS”. Upenn. Pristupljeno 24. 10. 2012.
- ^ Smith 1983, str. 116–119.
- ^ Smith 1983, str. 121–123.
- ^ „Villa Romana del Casale”. UNESCO World Heritage Centre. Pristupljeno 15. 8. 2013.
- ^ „A mosaic floor from a Roman villa at Anaploga” (PDF). Pristupljeno 3. 2. 2014.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- ENCIKLOPEDIJA BRITANIKA, L-M. Beograd: Narodna knjiga. 2005. ISBN 86-331-2117-4.COBISS.SR 124524812
- Dunbabin, Katherine M. D. (1999). Mosaics of the Greek and Roman World. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-00230-1.
- Lowden, John (1997). Early Christian and Byzantine art. Phaidon.(for the section of Byzantium and Sicily)
- Rentetzi, Efthalia (2009). „Un frammento inedito di S. Eufemia a Grado. Il pavimento musivo del Salutatorium”. Arte Cristiana (na jeziku: italijanski). str. 51—52. Arhivirano iz originala 4. 4. 2010. g. Pristupljeno 3. 2. 2009.
- Rentetzi, Efthalia (2000). „Le influenze mediobizantine nei mosaici dell'arcone della Passione della Basilica marciana”. Arte¦Documento (na jeziku: italijanski). XIV: 50—53.
- Smith, D. J. (1983). „5”. Ur.: Martin Henig. A Handbook of Roman Art. Phaidon. ISBN 0714822140.
- Oddo, Giuseppe (2014). Decorazione a motivi geometrici vol. I. str. Blurb.
- Bertoldi, Susanna (2011). The Vatican Museums: discover the history, the works of art, the collections [I Musei Vaticani: conoscere la storia, le opere, le collezioni]. Sillabe. ISBN 978-8882712105.
- Donaldson, M. Katherine (1965). „A Pebble Mosaic in Peiraeus” (PDF). Hesperia: The Journal of the American School of Classical Studies at Athens. 34 (2): 77—88. JSTOR 147018.
- Dunbabin, Katherine, M. D. (1979), „Technique and Materials of Hellenistic Mosaics”, American Journal of Archaeology, Archaeological Institute of America, 83 (3): 265—277, JSTOR 507451, doi:10.2307/505057.
- Joyce, Hetty (1979), „Form, Function and Technique in the Pavements of Delos and Pompeii”, American Journal of Archaeology, Archaeological Institute of America, 83 (3): 253—263, JSTOR 505056, doi:10.2307/505056.
- Neri, Elisabetta; Verità, Marco (2013). „Glass and metal analyses of gold leaf tesserae from 1st to 9th century mosaics. A contribution to technological and chronological knowledge”. Journal of Archaeological Science. 40 (12): 4596—4606. doi:10.1016/j.jas.2013.07.017.
- Oliver, Andrew (2001). „A Glass Opus Sectile Panel from Corinth” (PDF). Hesperia: The Journal of the American School of Classical Studies at Athens. 70 (3): 349—363. JSTOR 3182066.
- Packard, Pamela M. (1980). „A Monochrome Mosaic at Isthmia” (PDF). Hesperia: The Journal of the American School of Classical Studies at Athens. 49 (4): 326—346. JSTOR 147913.
- Ricciardi, Paola; Colomban, Philippe; Tournié, Aurélie; Macchiarola, Michele; Ayed, Naceur (2009). „A non-invasive study of Roman Age mosaic glass tesserae by means of Raman spectroscopy”. Journal of Archaeological Science. 36 (11): 2551—2559. doi:10.1016/j.jas.2009.07.008.
- Westgate, Ruth (2000), „Pavimenta atque emblemata vermiculata: Regional Styles in Hellenistic Mosaic and the First Mosaics at Pompeii”, American Journal of Archaeology, Archaeological Institute of America, 104 (2): 255—275, JSTOR 507451, doi:10.2307/507451.
- Witts, Patricia (2005). Mosaics in Roman Britain: Stories in Stone. Stroud: History Press. ISBN 978-0752434216.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Srpski mozaičari čekaju velikog vladara („Politika“, 17. decembar 2015)
- Herbermann, Charles, ur. (1913). „Mosaics”. Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company.