Мочварни мравник

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Močvarni mravnik
Phengaris teleius
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Animalia
Tip:
Arthropoda
Klasa:
Insecta
Red:
Lepidoptera
Porodica:
Lycaenidae
Rod:
Phengaris
Vrsta:
P. teleius
Binomno ime
Phengaris teleius
(Bergsträsser , 1779)
Rasprostranjenost močvarnog mravnika
  prisutan
Rasprostranjenost u Srbiji
  prisutan
Sinonimi

Papilio teleius Bergsträsser, 1779
Glaucopsyche teleius (Bergsträsser, 1779)
Maculinea teleius (Bergsträsser, 1779)

Močvarni mravnik[2][3] (lat. Phengaris teleius) vrsta je dnevnog leptira iz porodice plavaca (lat. Lycaenidae).

Životni ciklus[uredi | uredi izvor]

Životni ciklus

Životni ciklus močvarnog mravnika je sličan kao kod ostalih vrsta iz roda Phengaris. Odrasli leptiri počinju da se izležu iz lutke unutar mravinjaka sredinom jula i lete sve do kraja avgusta. Nakon parenja, ženke polažu jaja na cvasti jarčje trave (Sanguisorba officinalis), tako što uglave po jedno jaje između još uvek neotvorenih, mladih pupoljaka biljke.[4]

Nakon izleganja, gusenice leptira se hrane semenom jarčje trave tri do četiri nedelje, pri čemu pojedu svega nekoliko semena i dostižu poslednji, četvrti, larveni stadijum (instar L4). Tada padaju na zemlju i čekaju da ih pokupe mravi iz roda Myrmica. Do sada je zabeleženo oko 15 mogućih vrsta mrava domaćina, od kojih su u Evropi najčešći: M. sabuleti, M. scabrinodis, M. rubra, M. gallienii, M. ruginodis i M. vandeli [5][6][7]. U zapadnoj Evropi glavni domaćin leptira je M. scabrinodis, dok se srodni tamni mravnik razvija u gnezdima M. rubra. Situacija se menja kako se ide na istok evropskog kontinenta, gde je poznato da se neke rumunske, mađarske i poljske kolonije razvijaju u gnezdima drugih vrsta mrava.[8][7] To ima i snažan uticaj na planove upravljanja zaštićenim područjima i planovima za očuvanje leptira, jer način košenja livada mora da podstakne razvoj glavnog mrava domaćina.[7]

Jaje močvarnog mravnika
Gusenica močvarnog mravnika
Močvarni mravnik

Gusenice su nalik mravljim larvama i spolja su dodatno ojačane, kako bi izbegle ozlede prilikom kontakta sa mravima. Kao i ostale mirmekofilne gusenice, i one su slabo pokretne i izvode isključivo pokrete koji stimulišu mrave da ih „usvoje“. Pored toga, poseduju žlezdu koja prilikom kontakta sa mravima luči atraktante i omotač od hemijskih jedinjenja (hidrokarbonata) koji nalikuju mravljim. Usvajanje obično traje 30 do 90 minuta i jedna je od ključnih tačaka u životu gusenice. Ukoliko je mravi ne usvoje gusenica će uginuti, dok će se u suprotnom nastaviti njen razvojni ciklus.[9], [10]

Unutar mravljeg gnezda, gusenice leptira se hrane larvama mrava i pri tome višestruko povećavaju svoju telesnu masu, dobijajući čak do 99% konačne težine.[11] Pretpostavlja se da je spor rast tokom života na biljci evolutivna adaptacija za parazitiranje mrava (gusenica mora biti mala da bi podsećala na mravlju larvu prilikom usvajanja).

Preživljavanje gusenica u mravinjaku zavisi od mnogih faktora. Često se dešava da gusenice budu pojedene i pored svih zaštititnih adaptacije koje poseduju. Studija na srodnim vrstama je pokazala da usvajanje gusenica zavisi od dva ključna događaj. Prvi je inicijalno usvajanje i prihvatanje gusenica kao člana mravljeg društva, što najviše zavisi od lokalnih adaptacija leptira na određenu vrstu mrava domaćina i broja mrava domaćina u okolini. Drugi je preživljavanje u mravinjaku, koje je bolje ukoliko je gusenica bolje adaptirana na određenog domaćina. Međutim, ono dodatno zavisi i od količine hrane koja je dostupna mravljem društvu. Ukoliko mravi nemaju dovoljno hrane za održavanje članova svoje zajednice, žrtvovaće gusenice leptira.[12] Zbog male veličine mravljih društava, ukoliko su mravi usvojili nekoliko gusenica, može se desiti da one pojedu sve resurse u mravinjaku, pa mravi napuštaju svoje gnezdo, a gusenica najčešće ugine.[13][14]

Nakon desetak meseci parazitskog načina života u mravljoj zajednici, gusenice ulaze u gornje odaje mravinjaka i prelaze u stadijum lutke. Ulutkavanje se može desiti nakon jedne ili dve godine.[7] To verovatno ima evolutivnu prednost. U slučaju nepovoljnih uslova, gusenice koje se nisu ulutkale mogu naredne godine da obnove populaciju.

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Leptir naseljava Španiju, Francusku, Austriju, Holandiju, Nemačku, Švajcarsku, Češku, Poljsku, Italiju, Mađarsku, Hrvatsku, Sloveniju, Rusiju, severnu Srbiju, Gruziju, Ukrajinu, Japan, Kazahstan i Mongoliju.

Prisustvo u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Močvarni mravnik je kod nas otkriven tek 2012. godine na krajnjem severu države.[15] Naseljava vlažne livade u okolini Subotice, od Subotičke peščare na zapadu, preko Ludaškog jezera do Selevenjske pustare na istoku.

Ugroženost i zaštita[uredi | uredi izvor]

Veći deo evropskih močvara je danas pretvoren u obradive površina ili isušen. U takvim uslovima, močvarni mravnik preživljava na malim fragmentima odgovarajućih staništa koje održava čovek svojim aktivnostima. Izgleda da je za opstanak ove vrste neophodno očuvanje postojećih staništa uz redovno košenje[15]ili umerenu ispašu[16]. Ova vrsta je na nižem stepenu opasnosti od izumiranja, i smatra se skoro ugroženim taksonom (NT).[17] U Evropi, kao i u Srbiji je pak ocenjen kao ugrožen (EN).[18][15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Maculinea teleius Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
  2. ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 13. 02. 2015. g. Pristupljeno 18. 03. 2015. 
  3. ^ „Phengaris teleius”. HabiProt Alciphron. Arhivirano iz originala 02. 04. 2015. g. Pristupljeno 18. 03. 2015. 
  4. ^ Wynhoff I. 2001. At Home on Foreign Meadows: The Reintroduciton of Two Maculinea Butterfly Species. PhD thesis. Wageningen Universiteit.
  5. ^ Als TD, Vila R, Kandul N, Nash DR, Yen SH, Hsu YF, Mignault AA, Boomsma JJ & Pierce, N. E. 2004. The evolution of alternative parasitic life histories in large blue butterflies. Nature 432(7015): 386-390.
  6. ^ Pech P, Fric Z. & Konvicka M. 2007. Species-Specificity of the Phengaris (Maculinea) – Myrmica Host System: Fact or Myth? (Lepidoptera: Lycaenidae; Hymenoptera: Formicidae). Sociobiology 50(3): 983-1004.
  7. ^ а б в г Witek M, Skorka P, Sliwinska EB, Nowicki P, Moron D, Settele J, Woyciechowski M. 2011. Development of parasitic Maculinea teleius (Lepidoptera, Lycaenidae) larvae in laboratory nests of four Myrmica ant host species. Insect. Soc. 58: 403–411.
  8. ^ Tartally, A. and Varga, Z. 2008. Host ant use of Maculinea teleius in the Carpathian Basin (Lepidoptera: Lycaenidae). "Acta Zoologica Academiae Scientiarum Hungaricae" 54(3): 257–268.
  9. ^ Thomas JA. 1984. The behaviour and habitat requirements of Maculinea nausithous (the Dusky Large Blue) and M. teleius (The Scarce Large Blue) in France. Biological Conservation 28: 325-347.
  10. ^ Elmes GW, Akino T, Thomas J, Clarke R & Knapp J. 2002. Interspecific differences in cuticular hydrocarbon profiles of Myrmica ants are sufficiently consistent to explain host specificity by Maculinea (large blue) butterflies. Oecologia 130(4): 525-535.
  11. ^ Elmes GW, Thomas JA, Munguira ML & Fiedler K. 2001. Larvae of lycaenid butterflies that parasitize ant colonies provide exceptions to normal insect growth rules. Biological Journal of the Linnean society 73(3): 259-278.
  12. ^ Elmes GW, Wardlaw JC, Schönrogge K, Thomas JA & Clarke RT. 2004. Food stress causes differential survival of socially parasitic caterpillars of Maculinea rebeli integrated in colonies of host and non‐host Myrmica ant species. Entomologia experimentalis et applicata: 110(1): 53-63.
  13. ^ Ebert G, Rennwald K. 1991. Die Schmetterlings Baden Wurttembergs. Band 2: Tagfalter II. Stuttgart, Verlag Eugen Ulmer.
  14. ^ Thomas JA, Elmes GW. 1998. Higher productivity at the cost of increased host‐specificity when Maculinea butterfly larvae exploit ant colonies through trophallaxis rather than by predation. Ecological Entomology 23: 457-464.
  15. ^ а б в Popović M. et al. 2014. Distribution and threats of Phengaris teleius (Lepidoptera: Lycaenidae) in northern Serbia. Acta Zoologica Academiae Scientiarum Hungaricae 60(2): 173-183.
  16. ^ Batáry P. et al. 2007. Microhabitat preferences of Maculinea teleius (Lepidoptera: Lycaenidae) in a mosaic landscape Архивирано на сајту Wayback Machine (8. novembar 2014) European Journal of Entomology 104: 731–736.
  17. ^ Crvena lista (jezik: engleski)
  18. ^ Van Swaay et al. 2010. European Red List of Butterflies. IUCN & Butterfly Conservation Europe, EU. pp. 47]>

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Мочварни_мравник&oldid=26944638”