Nikica Pilipović

Dodaj veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
nikica pilipović
Nikica Pilipović u mlađim danima
Lični podaci
Datum rođenja(1922-03-17)17. mart 1922.
Mesto rođenjaVrtoče, kod Petrovca, Kraljevina SHS
Datum smrti1. avgust 2021.(2021-08-01) (99 god.)
Mesto smrtiLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
Činpukovnik
Odlikovanja

Nikica Pilipović (Vrtoče, kod Petrovca, 17. mart 1922 — London, 1. avgusta 2021) bio je srpski pisac i hroničar, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pukovnik JNA i nosilac Partizanske spomenice.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nikica Pilipović Dajanović rođen je 17. marta 1922. godine u Vrtoču (zaselak Redžin kraj),[1] kod Petrovca, od oca Pere i majke Savke Ćurguz.[2][3] Potiče iz radničke porodice. Otac Pero bio je radnik. Djed po ocu David Dada bio je zemljoradnik i zanatlija, a učestvovao je u borbama protiv Turaka skupa sa Golubom Babićem. Majka Savka potiče iz vođeničke svešteničke porodice Ćurguza. Blizak rod joj je general Ljubiša Ćurgus. Djed po majci Marko Marke Ćurguz Simišić bio je pismen. Doselio je iz Vođenice u Vrtoče. Bio je cestar, koji je službu dobio u Vrtoču, gdje je zasnovao i porodicu. Nikica je odrastao u višečlanoj porodici, sa ocem, majkom, četiri brata i četiri sestre.[3] Osnovnu školu završio je u Vrtoču. Prije rata bio je radnik i konobar u Kraljevskom dvoru na Dedinju. Nakon bombardovanja Beograda, vratio se u rodno Vrtoče.[1] Bio je oženjen Bosom Bosnić Peričić iz Drvara i sa njom dobio ćerke Dragicu i Gordanu. Dragica je udata za Džemsa Čefija (James Chaffey). Bila je generalni direktor kompanije SBB i visoko rangirani službenik EBRD-a.[4] Gordana je udata za prof. dr Branka Kirigina.[3]

Po okupaciji Jugoslavije, Nikica se uključio u pripreme oružanog ustanka 27. jula 1941. Od prvih dana učestvovao je u ustaničkim i gerilskim akcijama. Rat je proveo kao pripadnik Treće krajiške brigade.[5]

Član KPJ postao je 1942. godine.[6] Učesnik je Bitke na Neretvi,[1] Bitke na Sutjesci,[7] Beogradske operacije, proboja Sremskog fronta, te bitaka za oslobođenje Pleternice i Zagreba.[1] O svojim ratnim iskustvima pisao je u zbornicima sjećanja Petrovac u NOB, Treća krajiška brigada i Sutjeska.[5][8][9][10]

U ratu je obavljao više dužnosti. Početkom rata bio je borac vrtočke čete. Nakon osnivanja Treće krajiške brigade, postavljen je za intendanta.[2] Prvo je bio intendant u Prvom bataljonu,[11] a potom intendant u Drugom bataljonu Treće krajiške brigade. Nakon toga obavljao je dužnosti obavještajnog oficira,[2] te dužnost operativnog oficira u brigadi.[11] Krajem rata bio je načelnik operativnog odsjeka Treće krajiške brigade.[11] Iz rata je izišao sa činom kapetana.[1]

Nakon rata služio je kao oficir u JNA. Završio je Višu vojnu akademiju JNA sa odličnim uspjehom, a potom i generalštabnu školu Velike Britanije. Jedanaest godina je radio u Generalštabu JNA, a 13 godina je bio načelnik Škole stranih jezika JNA. Bio je izaslanik vlade SFRJ pri komandi UN na Sinaju. Penzionisan je u činu pukovnika.[1][2]

Više puta je odlikovan. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.[2] Urednik je zbornika sjećanja Treća krajiška brigada.[5][8][9]

Supruga Bosa je umrla par godina prije njega. Veliki dio vremena on i supruga su provodili kod kćeri Gordane i Dragice. Živio je na relaciji Beograd – Split – London, a često je posjećivao Republiku Srpsku i rodni kraj. Umro je u Londonu 1. avgusta 2021. godine.

Literarni rad[uredi | uredi izvor]

U toku službe Nikica je pisao za naučno-stručne časopise, kao što su Vojno delo,[12] Istorijski glasnik,[13] Vojno-istorijski glasnik[14] i drugi, a o svojim ratnim iskustvima pisao je u zbornicima sjećanja Petrovac u NOB, Treća krajiška brigada i Sutjeska itd.[5][8][9][10] Nakon penzionisanja, Nikica Pilipović se posvetio pisanju knjiga o zavičaju.[15] Napisao je nekoliko knjiga i hronika sa ovom tematikom. Pisao je članke za različite novine, časopise i portale, a njegovim književnim radom bavio se i poznati srpski pisac Muharem Bazdulj.[16] Govorio je engleski, francuski i ruski jezik.[1]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Sabor u Vrtoču, Mjesna zajednica Vrtoče, Vrtoče, 1989.
  • Romori vrtočke prošlosti, Mjesna zajednica Vrtoče, Vrtoče, 1989.
  • Petrovac i Drvar u zbilji i snovima, Beograd, 2000.
  • Vraćam zavičaju odnijeto, Naučna knjiga – Belgrafik, Beograd, 2004.
  • Sabor u Vrtoču, 2. dopunjeno izdanje, Grafomark Laktaši, Vrtoče, 2011.
  • Ondašnja cijena slobode pod Grmečom: 315+768=1.089, Art print, Banjaluka, 2013.
  • Degenek priče, Beograd, 2015.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Pilipović - Dajanović, Nikica (2011). Sabor u Vrtoču (2. dopunjeno izd.). Vrtoče: Grafomark Laktaši. str. 295, 316. ISBN 978-99955-57-36-2. 
  2. ^ a b v g d „CIP - Katalogizacija u publikaciji - Narodna biblioteka Srbije, Beograd 94(497.11)"1939/1945"(047.53) KAKO se stvara(la) istorija... : lične priče uče - PDF Besplatno skidanje”. docplayer.rs. Pristupljeno 2022-03-09. 
  3. ^ a b v Pilipović - Dajanović, Nikica (1989). Sabor u Vrtoču. Mjesna zajednica Vrtoče. str. 46, 159—160. 
  4. ^ „Dragica Pilipović Chaffey”. United Group (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2022-04-03. 
  5. ^ a b v g Treća krajiška brigada - Zbornik sjećanja. Knjiga treća. Beograd: Odbor sekcije boraca Treće proleterske krajiške brigade u Beogradu. 1985. str. 2, 895. 
  6. ^ Treća krajiška proleterska brigada – Zbornik sjećanja. Knjiga druga. Beograd: Vojnoizdavački zavod. 1969. str. 2, 895. 
  7. ^ Kučan, Viktor (1996). Borci Sutjeske. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 718. ISBN 86-17-04984-7. 
  8. ^ a b v Bajić, Đuro; Ćurgus, Ljubiša; Pilipović, Nikica (1969). Treća Krajiška proleterska brigada: zbornik sjećanja (na jeziku: engleski). Vojnoizdavački Zavod. 
  9. ^ a b v Bajić, Đuro; Ćurgus, Ljubiša; Pilipović, Nikica (1969). Treća krajiška proleterska brigada: Zbornik sjećanja (na jeziku: hrvatski). Vojnoizdavački zavod. 
  10. ^ a b Đurović, Milinko (1960). Sutjeska; zbornik radova: Pišu učesnici (na jeziku: hrvatski). Vojno delo. 
  11. ^ a b v Trikić, Savo O. (1989). Treća krajiška proleterska brigada. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar. str. 33—35, 413, 417. 
  12. ^ Vojno delo (na jeziku: srpski). Vojno delo. 1957. 
  13. ^ Istorijski glasnik: organ Društva istoričara SR Srbije (na jeziku: srpski). Društvo. 1965. 
  14. ^ Vojno-istoriski glasnik (na jeziku: bošnjački). 1978. 
  15. ^ „MOLBA STANOVNIKA VRTOČA ZA DOVOĐENjE VODE IZ VRANOVINE (1894, 10. SEPTEMBAR)”. ResearchGate (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-04-03. 
  16. ^ Bazdulj, Muharem (2017-02-07). „Sloboda kao najvrednija valuta”. Nezavisne novine (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-04-03. 


Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Никица_Пилиповић&oldid=27379277”