Nil Gejman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nil Gejman
Nil Gejman aprila 2013.
Datum rođenja(1960-11-10)10. novembar 1960.(63 god.)
Mesto rođenjaPortčesterUjedinjeno Kraljevstvo
Veb-sajtneilgaiman.com

Nil Ričard Gejman (engl. Neil Richard Gaiman; Portčester, 10. novembar 1960) engleski je pisac naučno fantastičnih i epskofantastičnih dela te scenarista stripova.

Od 2006. živi u Mineapolisu (Minesota, SAD). Iz prvog braka ima dve kćerke, Holi i Medlin, i sina Majkla.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Gejman je odrastao čitajući dela K. S. Luisa, Dž. R. R. Tolkina, Majkla Murkoka i dr. Vrlo brzo postaje ljubitelj naučne fantastike, čitajući dela raznolikih autora poput Semjuela R. Dilejnija, Rodžera Zelaznija, H. F. Lavkrafta. Gejman je takođe čitao i dela Torna Smita, kojem pripisuje inspiraciju za svoje delo Anansijevi momci[traži se izvor].

Iako jevrejskog porekla, školovao se u nekoliko anglikanskih škola. Tamo je učio standardne školske predmete, ali i religijske. To mu je omogućilo široko poznavanje jevrejske i hrišćanske teologije i apokrifa, koje često primenjuje u svojim delima, možda i najviše u strip-serijalu „Sendmen“.

Novinarstvo i počeci pisanja[uredi | uredi izvor]

U ranim osamdesetim, Gejman se bavio novinarstvom, obavljajući razgovore i pišući recenzije knjiga, u svrhu spoznavanja sveta i stvaranja veza za koje se nadao da će mu u budućnosti pomoći pri izdavanju knjige. Godine 1984. napisao je prvu knjigu, biografiju o sastavu Djuran Djuran. Takođe je pisao intervjue i članke za mnoge engleske časopise, uključujući Knejv. Kasnih osamdesetih napisao je vodič Bez panike: Službeni priručnik za vodič kroz galaksiju za auto-stopere, u stilu koji naziva „klasični engleski humor“. Potom je napisao uvod u ono što će kasnije postati saradnja sa Terijem Pračetom na humorističnom romanu Dobra predskazanja, priči o neminovnoj apokalipsi.

Nakon što se sprijateljio sa strip-scenaristom Alanom Murom, Gejman je počeo da piše scenarije za stripove, nastavivši sa Murovim radom kada je ovaj napustio serijal. Gejman i crtač Mark Bakingam sarađivali su na nekoliko izdanja dok izdavač, „Eklips komiks“, nije propao, ostavljajući serijal nedovršenim. Radio je na dva crtana romana sa omiljenim saradnikom i dugogodišnjim prijateljem Dejvom Makinom. Kasnije je dobio posao za „Di-Si“ gde je prvo radio na stripu „Crna orhideja“.

Gejman je autor brojnih scenarija za stripove raznih izdavača. Najpoznatiji mu je rad na serijalu „Sendmen“, hronici priča o Morfeju, antropomorfnoj personifikaciji Sna (iz porodice Sedmoro besmrtnih). Serijal je već u početku stekao kultni status, okupljajući verno čitateljstvo i prve fanove serijala. Serijal je započet 1987. i završen 1996. kada je Gejman zaključio priču onako kako je i nameravao. Svih 75 brojeva serijala (zajedno s jednim specijalnim) skupljeno je u 10 albuma koji se do danas zajedno štampaju i dobro prodaju.

Stripovi[uredi | uredi izvor]

Godine 1989. Gejman je izdao strip „Knjiga magije“, serijal u četiri dela koji nudi putovanje kroz mitološke i magične delove Di-Si svemira (zajedničkog mesta radnje za većinu izdanja ove kuće) u priči o engleskom tinejdžeru koji otkrije da mu je sudbina da bude veliki čarobnjak. Mini-serijal se pokazao popularnim pa je priču nastavio pisati drugi pisac. Mnogi su uočili sličnost između protagonista, Tima Hantera, i kasnijeg i poznatijeg Harija Potera; kada govori o ovoj sličnosti, Gejman ukazuje na činjenicu da je arhetip mladog čarobnjaka vrlo čest u književnosti.

Gejman je napisao poluautobiografsku priču o fascinaciji jednog dečaka sa antijunakom Elrikom za antologiju Priče belog vuka Eda Krejmera. Godine 1996. Gejman i Ed Krejmer su objavili Sendman: Knjigu snova. Nominovana za Britansku nagradu za fantastiku, to je originalna antologija koja sadrži priče umetnika kao što su Tori Ejmos, Klajv Barker, Džin Vulf, Ted Vilijams i drugi.

Romani i filmovi[uredi | uredi izvor]

Gejman takođe piše pesme, poeziju, romane, a 1997. je napisao i scenario za Bi-Bi-Sijevu seriju „Nikadođija“ (engl. „Neverwhere“), koji je kasnije preradio i u roman. Takođe je napisao scenario za film Miror mask sa starim prijateljem Dejvom Makinom koji je film i režirao. Uz to, prilagodio je engleske dijaloge za anime film Princeza Mononoke prema prevodu japanskog scenarija. Nekoliko njegovih dela odabrano je za filmsku adaptaciju, kao na primer Zvezdana prašina. Trenutno (novembar 2008. godine) je u produkciji animirani film Koralina.

U februaru 2001, kada je Gejman završio rad na romanu Američki bogovi, njegovi su izdavači pokrenuli promotivnu veb stranicu sa blogom (izvesno vreme pre nego što su postali popularni kao što su danas) u kojem je Gejman redovno opisivao proces lekture, izdavanja i reklamiranja romana. Kada je roman objavljen, stranica je postala i službeni Gejmanov veb-sajt, gde on od 2006. i dalje opisuje rad na svojim projektima.

Godine 2005. objavljen mu je roman Anansijevi momci. Knjiga se bavi Anansijem, sporednim likom iz prethodnog romana, Američki bogovi. Tačnije, opisuje odnos njegove dvojice sinova, od kojih je jedan nasledio božanske moći, a drugi je nesvestan svog porekla. Knjiga je dospela do prvog mesta liste najprodavanijih Njujork tajmsa.

Početkom 2007. na Gejmanovoj veb-stranici je objavljeno da će se snimati filmska adaptacija stripa „Smrt: Visoka cena života“, (specijalni broj sa likovima iz Sendmana) i da će Gejman biti reditelj.

Krajem 2008. godine objavio je roman Knjiga o groblju.

Gejman je jedini pisac koji je, osim tvorca televizijske serije „Vavilon 5“, sarađivao u poslednje tri sezone; napisao je scenario za Dan mrtvih, epizodu iz pete sezone.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Gejman je 1991. osvojio Svetsku nagradu za fantastiku (engl. World Fantasy Award) za epizodu „San letnje noći“ iz serijala Sendman. Kako je kasnijom, promenom pravila, strip diskvalifikovan za nagradu iz te kategorije, Gejman je jedini pisac koji je osvojio tu nagradu za strip.

Roman Američki bogovi osvojio je nagrade Hugo, Nebjula i Brem Stoker za najbolji roman u 2002.

Novela Koralina osvojila je nagrade Hugo i Nebjula za najbolju novelu u 2003, kao i nagradu Bram Stoker za najbolju priču za mlade čitaoce.

Kratka priča „Istraga u smaragdnom“ osvojila je nagradu Hugo.

Roman Anansijevi momci osvojio je nagradu za stariju čitalačku publiku u 2006.

Uz to, osvojio je 14 nagrada Ajzner za rad na stripu.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]