Petak
Petak je peti dan sedmice, koji se nalazi između četvrtka i subote. Kod Slovena je to šesti dan u sedmici ili peti po nedelji.
U većini zemalja sa petodnevnom radnom nedeljom, petak je poslednji radni dan pre vikenda i samim tim se gleda kao razlog za proslavu i rasterećenje, što je u SAD dovelo do izraza TGIF (skraćenice za Thank God It's Friday) - „Hvala Bogu, petak je“. U nekim preduzećima radnicima je dopušteno da nose manje formalnu odeću petkom, što je poznato kao „neformalni petak“ (Casual Friday). U romanu Robinson Kruso, Petko je ime američkog urođenika kanibala koga je spasao protagonista na petak i koji je njemu postao sluga. Petak je knjiga od Roberta A. Hajnlajna. Petak je takođe film sa reperom Ajs Kjubom kao glavnim glumcem.
U Islamu, petak je dan javne molitve u džamijama. U nekim islamskim zemljama, sedmica počinje nedeljom, a završava se subotom, baš kao i jevrejska i hrišćanska nedelja. U ostalim zemljama, kao što su Iran i Avganistan, sedmica počinje subotom, a završava se petkom. Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Saudijska Arabija i Kuvajt su takođe sledili ovu konvenciju sve dok nisu promenili vikend od petka do subote 1. septembra 2006. u Bahreinu i UAE,[1] i godinu dana kasnije u Kuvajtu.[2] UAE su promenili vikend sa petka-subote na subotu-nedelju 1. januara 2022. godine.[3]
Jevrejski sabat počinje zalaskom sunca u petak i traje do zalaska sunca u subotu. U hrišćanstvu, petak pre Vaskrsa se slavi kao Veliki petak da označi Isusovo raspeće. Neki hrišćani se uzdržavaju da jedu meso petkom, dok drugi drže jednodnevni post.
U nekim kulturama, petak se smatra nesrećnim, pogotovo ako je petak trinaesti, gde je 13 nesrećni broj. Nekoliko istorijskih nepogoda koje su se dogodile na petak su poznate kao crni petak.[4][5][6][7]
Folklor[uredi | uredi izvor]
Petak se u nekim kulturama smatra nesrećnim. Ovo je posebno slučaj u pomorskim krugovima; možda najtrajnije jedriličarsko praznoverje je da je nesreća započeti putovanje u petak.[8][9] U 19. veku, admiral Vilijam Henri Smit opisao je petak u svom nautičkom leksikonu Mornarska knjiga reči kao:
Dies Infaustus, na kojima stari pomorci nisu hteli da se utegnu, kao loš predznak.[10]
(Dies Infaustus znači „nesrećan dan”.[11]) Ovo sujeverje je koren poznate urbane legende o HMS Petku.
Međutim, ovo sujeverje nije univerzalno, posebno u škotskoj galskoj kulturi:
Iako je petak oduvek bio nesrećni dan u mnogim hrišćanskim zemljama, ipak se na Hebridima pretpostavlja da je srećan dan za sejanje semena. Veliki petak je posebno omiljen dan za sadnju krompira — čak i strogi rimokatolici smatraju da je važno da tog dana sade punu kantu. Verovatno je ideja da kao što je Vaskrsenje usledilo posle Raspeća, tako i sahranjivanje u slučaju semena, i da će posle smrti doći život?[12]
Verski obredi[uredi | uredi izvor]
Hrišćanstvo[uredi | uredi izvor]
U hrišćanstvu Veliki petak je petak pred Uskrs. To je spomen na Isusovo raspeće. Kao takvi, pristalice mnogih hrišćanskih veroispovesti, uključujući rimokatoličku, pravoslavnu, metodističku i anglikansku tradiciju, poštuju petak u postu, koji tradicionalno uključuje uzdržavanje od mesa, lakticinije i alkohola petkom u godini.[13][14][15]
Tradicionalno, rimokatolici su bili obavezni da se uzdrže od mesa toplokrvnih životinja[16] petkom, iako je riba bila dozvoljena. Filet ili riba je 1962. godine izmislio Lu Groen, vlasnik Makdonaldsove franšize u Sinsinatiju, Ohajo,[16][17] kao odgovor na pad prodaje hamburgera petkom kao rezultat rimokatoličke prakse da se petkom uzdržavaju od mesa.[18]
Knjiga zajedničkih molitava propisuje nedeljni post petkom i uzdržavanje od mesa za sve anglikance.[19][20][14]
U metodizmu, uputstva data društvima bendova (25. decembar 1744.) nalažu da svi metodisti poste i uzdržavaju se od mesa svakog petka u godini.[15]
Kvekeri su petak tradicionalno nazivali „šesti dan“, izbegavajući pagansko poreklo imena.[21] U slovenskim zemljama se zove „Peti dan“ (polj. piątek, rus. пятница, pyatnitsa).
Islam[uredi | uredi izvor]
Prema nekim islamskim tradicijama, za taj dan se navodi da je prvobitni sveti dan koji je odredio Bog, ali sada Jevreji i hrišćani priznaju dane posle.[22][23] U nekim islamskim zemljama nedelja počinje u nedelju i završava se u subotu, baš kao i jevrejska nedelja i nedelja u nekim hrišćanskim zemljama. Nedelja počinje u subotu i završava se u petak u većini drugih islamskih zemalja, kao što su Somalija i Iran. Petak je takođe dan odmora u Bahaj veri.[24] U nekim malezijskim državama, petak je prvi dan vikenda, a subota drugi, da bi se muslimanima omogućilo da u petak obavljaju svoje verske obaveze.[25] Nedelja je prvi radni dan u nedelji za vladine organizacije.
Muslimanima se preporučuje da ne poste na sam petak (akruh, preporučeno protiv, ali nije haram, verski zabranjeno), osim ako nije praćeno postom dan ranije (četvrtak) ili dan posle (subota), ili ako to odgovara danima koji se obično smatraju dobrim za post (tj. Dan Arafata ili Ašure), ili spada u uobičajene religiozne navike posta (tj. post svaki drugi dan), onda je potpuno dozvoljeno.[26]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Login”. Pristupljeno 30. 12. 2016.
- ^ Wilf, Nabil (29. 5. 2007). „Expositions of Arabia: Kuwait Changes to Friday-Saturday Weekend”. Pristupljeno 30. 12. 2016.
- ^ „UAE Government announces Saturday – Sunday weekend from January 1, 2022”. The Brew (na jeziku: engleski). 7. 12. 2021. Arhivirano iz originala 08. 12. 2022. g. Pristupljeno 2022-04-15.
- ^ „Friday”. britannica.com. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ „Zašto je petak najomiljeniji dan u nedelji?”. nadlanu.com. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ „SVAKI DAN U NEDELjI IMA SVOJE ZNAČENjE”. novosti.rs. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ BURG, TATJANA. „SIMBOLIKA DANA U NEDELJI PO NARODNOM VEROVANJU”. pametnica.rs. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ Bassett, Fletcher S. (1885), Legends and Superstitions of the Sea and of Sailors in All Lands and at All Times, S. Low, Marston, Searle, & Rivington, ISBN 0-548-22818-3
- ^ Vigor, John (2004), The Practical Encyclopedia of Boating, McGraw-Hill Professional, ISBN 0-07-137885-5
- ^ Smyth, William Henry (1991), The Sailor's Word-Book, Conway Maritime Press, ISBN 0-85177-972-7
- ^ „dies infaustus”. Merriam-Webster Online. Pristupljeno 2008-09-27.
- ^ Dwelly, Edward (1988), Illustrated Gaelic–English Dictionary, Gairm Publications, ISBN 0-901771-92-9
- ^ Weitzel, Thomas L. (1978). „A Handbook for the Discipline of Lent” (PDF) (na jeziku: engleski). Evangelical Lutheran Church in America. Arhivirano (PDF) iz originala 17. 3. 2018. g. Pristupljeno 17. 3. 2018.
- ^ a b Cobb, Daniel; Olsen, Derek (ur.). Saint Augustine's Prayer Book. str. 4—5.
- ^ a b McKnight, Scot (2010). Fasting: The Ancient Practices (na jeziku: engleski). Thomas Nelson. str. 88. ISBN 9781418576134. „John Wesley, in his Journal, wrote on Friday, August 17, 1739, that "many of our society met, as we had appointed, at one in the afternoon and agreed that all members of our society should obey the Church to which we belong by observing 'all Fridays in the year' as 'days of fasting and abstinence.'”
- ^ a b „Why Abstain from Meat on Fridays, but Eat Fish?” (na jeziku: engleski). Catholic Financial Life. Arhivirano iz originala 2019-03-29. g. Pristupljeno 2019-08-14.
- ^ „No fish story: Sandwich saved his McDonald's”. USA Today. Pristupljeno 2019-08-14.
- ^ Villarrubia, Eleonore (2010-02-16). „Why Do Catholics Eat Fish on Friday?”. Catholicism.org (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 2019-08-14. g. Pristupljeno 2019-08-14.
- ^ „Tables and Rules.”. Pristupljeno 30. 12. 2016.
- ^ „Days of Fasting, Abstinence and Solemn Prayer, Book of Common Prayer, Canada (1962)”. 14. 8. 2007. Arhivirano iz originala 14. 8. 2007. g. Pristupljeno 30. 12. 2016.
- ^ „Guide to Quaker Calendar Names”. Iowa Yearly Meeting (Conservative) Religious Society of Friends (Quakers). Pristupljeno 30. 3. 2017. „In the 20th Century, many Friends began accepting use of the common date names, feeling that any pagan meaning has been forgotten. The numerical names continue to be used, however, in many documents and more formal situations."”
- ^ „Al-Bukhari II.13.1”. Arhivirano iz originala 13. 10. 2009. g.
- ^ Hava Lazarus-Yafeh. "Muslim Festivals". Numen 25.1 (1978), p. 60
- ^ Effendi, Shoghi; The Universal House of Justice (1983), Hornby, Helen, ur., Lights of Guidance: A Baháʼí Reference File, Baháʼí Publishing Trust, New Delhi, India, str. 109, ISBN 81-85091-46-3
- ^ „Johor to have Friday, Saturday weekend rest days from Jan 1 – Nation – The Star Online”. Pristupljeno 30. 12. 2016.
- ^ „حكم صيام يوم الجمعة”. موضوع (na jeziku: arapski). Pristupljeno 2019-08-14.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Blackburn, Bonnie; Holford-Strevens, Leofranc (1999). The Oxford Companion to the Year. Oxford University Press. ISBN 9780192142313..
- Blegen, Carl W. (25. 12. 2013). Vogeikoff-Brogan, Natalia, ur. „An Odd Christmas”. From the Archivist's Notebook. Pristupljeno 1. 4. 2018.
- Bond, John James (1875). „Commencement of the Year, on the 1st of January or otherwise, and adoption of the Gregorian Calendar”. Handy Book of Rules and Tables for Verifying Dates With the Christian Era Giving an Account of the Chief Eras and Systems Used by Various Nations... London: George Bell & Sons.
- Carabias Torres, A. M (2012). Salamanca y la medida del tiempo (na jeziku: španski). Salamanca: Ediciones Universidad de Salamanca.
- Dershowitz, D.; Reingold, E. M (2008). Calendrical Calculations (3rd izd.). Cambridge: Cambridge University Press.
- Gregory XIII (1582). Inter Gravissimas [Amongst the most serious tasks of our pastoral office]. Prevod: Wikisource.
- Meeus, J.; Savoie, D. (1992). „The history of the tropical year”. Journal of the British Astronomical Association. 102 (1): 40—42. Bibcode:1992JBAA..102...40M.
- Moyer, Gordon (1983). Coyne, G. V.; Hoskin, M. A.; Pedersen, O., ur. Aloisius Lilius and the Compendium Novae Rationis Restituendi Kalendarium. Gregorian Reform of the Calendar: Proceedings of the Vatican Conference to Commemorate its 400th Anniversary. Vatican City: Pontifical Academy of Sciences, Specolo Vaticano. str. 171—188.
- Poole, Robert (1995). „'Give us our eleven days!': calendar reform in eighteenth-century England”. Past & Present. Oxford Academic. 149 (1): 95—139. JSTOR 651100. doi:10.1093/past/149.1.95. Arhivirano iz originala 29. 10. 2020. g. Pristupljeno 4. 12. 2020.
- Richards, E. G. (1998). Mapping Time: The Calendar and its History. Oxford University Press.
- Richards, E. G. (2013). „Calendars”. Ur.: Urban, S. E.; Seidelmann, P. K. Explanatory Supplement to the Astronomical Almanac (3rd izd.). Mill Valley CA: University Science Books. str. 585—624. ISBN 978-1-891389-85-6.
- Seidelmann, P. K., ur. (1992). Explanatory Supplement to the Astronomical Almanac (2nd izd.). Sausalito, CA: University Science Books.
- Swerdlow, N. M. (1986). „The Length of the Year in the Original Proposal for the Gregorian Calendar”. Journal for the History of Astronomy. 17 (49): 109—118. Bibcode:1986JHA....17..109S. S2CID 118491152. doi:10.1177/002182868601700204.
- Walker, G. W. (jun 1945). „Easter Intervals”. Popular Astronomy. sv. 53 br. 6. str. 162—178, 218—232. Bibcode:1945PA.....53..218W.
- Ziggelaar, A. (1983). Coyne, G. V.; Hoskin, M. A.; Pedersen, O., ur. The Papal Bull of 1582 Promulgating a Reform of the Calendar. Gregorian Reform of the Calendar: Proceedings of the Vatican Conference to Commemorate its 400th Anniversary. Vatican City: Pontifical Academy of Sciences, Specolo Vaticano. str. 201—239.
- Barsoum, Ignatius A. (2003). The Scattered Pearls: A History Of Syriac Literature And Sciences. Piscataway: Georgias Press.
- Blackburn, Bonnie; Holford-Strevens, Leofranc (2003). The Oxford Companion to the Year: An exploration of calendar customs and time-reckoning (corrected reprinting of 1999 izd.). Oxford University Press. ISBN 9780192142313.
- Borkowski, K. M. (1991). „The tropical calendar and solar year”. Journal of the Royal Astronomical Society of Canada. 85 (3): 21—130. Bibcode:1991JRASC..85..121B.
- Coyne, G. V.; Hoskin, M. A.; Pedersen, O., ur. (1983). Gregorian Reform of the Calendar. Vatican Conference to Commemorate its 400th Anniversary, 1582–1982. Vatican City: Pontifical Academy of Sciences, Vatican Observatory (Pontificia Academia Scientarum, Specola Vaticana).
- Duncan, D. E (1999). Calendar: Humanity's Epic Struggle To Determine A True And Accurate Year. HarperCollins. ISBN 9780380793242.
- Morrison, L. V.; Stephenson, F. R. (2004). „Historical values of the Earth's clock error ΔT and the calculation of eclipses”. Journal for the History of Astronomy. 35, part 3 (120): 327—336. Bibcode:2004JHA....35..327M. S2CID 119021116. doi:10.1177/002182860403500305.
- Moyer, Gordon (maj 1982). „The Gregorian Calendar”. Scientific American. sv. 246 br. 5. str. 144—152.
- Pedersen, O (1983). Coyne, G. V.; Hoskin, M. A.; Pedersen, O., ur. The Ecclesiastical Calendar and the Life of the Church. Gregorian Reform of the Calendar: Proceedings of the Vatican Conference to Commemorate its 400th Anniversary. Vatican City: Pontifical Academy of Sciences, Specolo Vaticano. str. 17—74.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Gde je petak dobio svoje ime Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. oktobar 2005)