Pređi na sadržaj

Poštanski saobraćaj u Republici Srpskoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mreža poštanskog saobraćaja u Republici Srpskoj[1]

Poštanski saobraćaj u Republici Srpskoj predstavlja skup poštanskih uslužnih delatnosti, koje u organizacionom smislu obuhvataju univerzalne, finansijske i ostale usluge. Nakon razdvajanja poštanskih i telekomunikcionih usluga, stvaranjem dve nezavisne kompanije, uloga i način funkcionisanja poštanskog saobraćaja u Republici Srpskoj ušao je u novu razvojnu fazu, u kojoj se klasični poštanski servis tranformiše i usmerava na druge delatnosti i usluge.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poštanski saobraćaj od 1850. do 1878.[uredi | uredi izvor]

U vreme Otomanskog carstva, prve pošte na teritoriji današnje Republike Srpske otvorene su 1864. godine, kada su prve poštanske stanice otvorena u Višegradu, Zvorniku, Bijeljini, Brčkom, Gradiški i Brodu. Godine 1876. godine, otvorene su i poštanske stanice u Čajniču i Rogatici, dok se postojanje pošte u Banja Luci prvi put pominje u salnami (službenom godišnjaku turske vlade) iz 1874. godine, kada je obezbeđeno radno mesto za poštanskog službenika, iako se u istoj salnami pominje postojanje telegrafske stanice još 1867. godine. Na osnovu ovog podatka vrlo je verovatno da je Banja Luka imala svoju poštansku stanicu mnogo ranije, jer se u istorijskim spisima s kraja šezdesetih godina 19. veka navodi...da je u tom periodu, svakog četvrtka uveče, odlazila pošta iz Sarajeva sa pismima i amanetima za Travnik, Banjaluku, Bihać i Gradišku.[2]

U periodu Otomanske vladavine nisu postojale uređene pošte, niti poštanske linije s određenim pravcem i vremenom odlaska i dolaska pošiljki. Prema potrebi, prenos pošte vršili su tatari na konjima, koji su se tokom puta kratko zadržavali u poštanskim stanicama, radi zamene konja, odmara i obedovanja.[2]

Poštanske stanice osmanlije su gradile na svakih deset sati hoda. Glavna poštanska linija, bila je Travnik-Carigrad, koju su tatari održavali preko Sarajeva, Rogatice, Višegrada, Priboja, Kosovske Mitrovice i dalje ka Skoplju i prestonici Otomanskog carstva. Tatari su na toj liniji prenosili važnija službena pisma, državne dokumente.[2]

Kada je 1878. godine izgrađena prva železnička pruga koja je povezivala Banja Luku i Dobrljin, pošiljke su slane železnicom

Nakon učestalijih napada hajduka na tatarske poštonoše s početka 1880-ih, turske vlasti bile su primorane da izmene pravce kretanja tatara, kako bi prenos pošte bio sigurniji.

Poštanska veza između Srbije i Bosne otpočela je sa radom 1851. godine, a transport pošte obavljao se preko graničnog prelaza između Rače i Bijeljine.

Kada je 1878. godine izgrađena prva železnička pruga koja je povezivala Banja Luku i Dobrljin, pošiljke upućene u Banja Luku i Gradišku, su odvajane, dok su ostala pisma otpremana železnicom prema Prijedoru, Novom Gradu (tadašnjem Bosanskom Novom) i Dobrljinu.

Zanimljivosti iz perioda osmanske vlasti:
Službenik u pošti bio je dužan da na svakom pismu mastilom označi njegovu težinu i iznos naplaćene poštarine, kao i da na to mesto stavi žig pošte.
Marke i koverte s markama prodavane su u većim poštanskim stanicama, a poštanski pravilnik predviđao je i mogućnost da se marke prodaju i izvan poštanskih zgrada.
Zanimljivo je da se tada adresa mogla pisati i na stranom jeziku, mada se na takvom pismu morala napisati i adresa na turskom jeziku.[2]
Poštanski saobraćaj od 1878. do 1918.[uredi | uredi izvor]
Marka koja je korišćena u BiH 1879.

Na početki okupacije Bosne i Hercegovine od strane austrougarske vladavine, koja joj je omogućena na osnovu odluka donetih na Berlinskom kongresa (13. juna – 13. jula 1878. godine), započeo je i rad ratnih pošti, koje su formirane duž glavnih pravaca nadiranja austrougarskih trupa. U zavisnosti od uslova i terena na kojem su vođene borbe organizovana su i odeljenja ratne pošte sa odgovarajućom opremom. Ratne pošte su se bavile isključivo primanjem i otpremanjem korespondencije, novina i novčanih pošiljaka. Paketi i slične pošiljke mogli su da se šalju samo u izuzetnim slučajevima.[3]

Poštanska marka sa žigom Banja Luke iz 1882.

Dana 15. oktobra 1878. godine počele su sa radom ekspoziture ratnih pošti u:

  • Banjaluci (pri 36. austrougarskoj diviziji),
  • Zvorniku (pri 31. diviziji) i
  • Višegradu (pri 1a. diviziji).

Etapne poštanske stanice nalazile su se u Derventi, Doboju, Banjaluci, Prijedoru, Bijeljini, Brčkom, Vlasenici, Mokrom, Rogatici, Nevesinju, Ljubinju, Trebinju, Gackom i Bileći.

Po završetku okupacije Bosne i Hercegovine broj pošta, u odnosu na period osmanlijske vladavine, bio je značajno promenjen, a postojale su i razlike u njihovoj lokaciji u zavisnosti od u uslova vođenja oružane borbe. Širom BiH otvoren je veliki broj pošta, čija se ekspanzija 1879. godine, zaustavljena.

Nakon prestanka ratnih dejstava na području BiH, austrougarske vlasti dozvolile su i civilnom stanovništvu da koristi usluge ratnih pošta (koje su do tada korišćene samo za potrebe okupacione vojske).

Prevoz pošiljaka vršen je na pravcima Gradiška – Busovača i Sarajevo-Kiseljak pomoću konjskih zaprega, koje su pratili vojni poštari i konjica. Krajem oktobra i početkom novembra 1878. godine, uspostavljene su i poštanske linije Zvornik – Rajevo Selo, Banjaluka-Dvor, Doboj-Tuzla, Višegrad-Sarajevo, Rogatica-Goražde, Trebinje-Dubrovnik, Trebinje-Bileća, Ljubinje-Stolac i Gacko-Nevesinje, na kojima se transport pošiljaka odvijao tri puta nedeljno.

Radi veće sigurnosti transport pošiljaka je obavljan samo danju, što je znatno usporavalo prenos pošiljaka, sve dok nisu popravljeni putevi i mostovi i izgrađene železničke pruge. Jedno vreme transport poštanskih pošiljaka nije se bitnije razlikovao od onog u vreme Otomanske vladavine (pošta je prenošena isključivo danju, na relaciji Brod-Sarajevo, i trajala je i po šest – sedam dana. Nakon rekonstrukcije puta Brod-Sarajevo i izgradnje železničke pruge Brod-Doboj skraćeno je vreme transporta pošiljaka (npr pošljke na na liniji Brod-Doboj dugoj 83 kilometra, putovale su njelznicom oko 13 sati).

Poštanska stanica Brod je početkom decembra 1878. godine, prva dobila ovlašćenje da može primati i otpremati novčane uputnice i pošiljke civilnih lica, dok su ostala mesta počela da koriste usluge tek s početal 1879. godine.

Bez obzira na izuzetno brzo širenje poštanske mreže poslije okupacije BiH od strane Austrougarske, kontakt između pošte i domaćeg stanovništva bio je veoma težak.

Službeni jezik u poštama bio je nemački, a malo ko od domicilnog stanovništva ga je koristio. Takođe su i svi obrasci koje je izdavala Ugarska, a u Hercegovini Austrija, bili na nemačkom što je još viaše otežavalosaradnje službenika u poštanskim stanicama i stanovništva. Ovi obrasci povučeni su iz upotrebe tek 1. jula 1879. godine, nakon uvođenja obrazaca na nemačkom jeziku za teritoriju BiH.

Pošiljke vojnih lica na teeritoriji BiH bile su oslobođene poštarine, pa naplata poštanske tarife nije postojala sve dok usluge pošte nisu počeli koristiti i obični građani. U početku su pošte koristile poštanske marke okupacionih zemalja, Bosna marke Ugarskih pošta, a Hercegovina izdanja austrijske poštanske uprave. Nakon ukidanja Direkcije ratne pošte Mostar, i stvaranja jedinstvenog bosanskohercegovačkog upravno-poštanskog područja donesene su naredbe o izmenama poštanskih tarifa i uvođenju posebnih poštanskih maraka za naplatu poštarine u unutrašnjem i međunarodnom poštanskom saobraćaju.

Prve poštanske marke, na kojima se nalazio carski orao i iznad njega oznaka nominalne vrednosti, puštene su u prodaju 1. jula 1879. godine. Marke su imale vrednost od 3, 5, 10, 15 i 25 krajcara. Zajedno sa markama puštene su i dopisne karte žute boje, sa uštampanom markom od 2 krajcara. Ovo su bile prve dopisne karte na teritoriji današnje Republike Srpske i Federacije BiH.

U vremenskom razdoblju od 1879. do 1918. godine poštanska mreža u BiH proširena je sa stotinu novih jedinica. Primera radi tokom 1878. na okupiranom području otvoreno je 49 poštanskih stanica, a za vreme austrougarske okupacije ukupno 150 pošta.

Marka sa žigom Zvornika iz 1909.

Na tlu današnje Republike Srpske 1907. godine prvi put u poštanskom saobraćaju pojavila se nova jedinica poštanske mreže-pomoćna pošta, kao komplementaran oblik mreže vojnih poštanskih stanica. Mnogim opštinama Janji, Koraju, Obudovcu, Topoli, kao i manjim mestima Mokrom, Palama, Sokocu poštanska mreža nije bila dostupna, pa se od 1907. godine, u ovim mestima otvaraju pomoćne pošte.

Do kraja okupacije u BiH su otvorene je ukupno 153 pomoćnih pošti, pretežno u manjim mestima, za razliku od većih mesta ju kojima su radile vojne pošte.

Od 1878. do 1918. godine za poštanski transport korišćena su i primitivna i moderna saobraćajna sredstva:

  • pešak,
  • tovarni konj,
  • kola sa konjskom zapregom,
  • automobil,
  • autobus i
  • železnica.

Krajem 1900-te uveden je automobilski prenos pošte na relaciji Banjaluka-Jajce, a u predvečerje Velikog rata poštanski saobraćaj automobilima uspostavljen je i između Sarajeva i Kalinovika, Rogatice i Mesića i Ustiprača-Goražde-Foča.


Serija od tri marke izdata 1917. s likom ubijenog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegove žene Sofije; na prvoj marki je nacrt crkve posvećene Sofiji koja nikad nije izgrađena

Poštanski saobraćaj od 1919. do 1941.[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka Prvog svetskog rata i ulaska Bosne i Hercegovine u sastav zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918. godine, a sa njom i zatečeni poštanski, telegrafski i telefonski saobraćaj koji je bio od izuzetnog značaja.[4]

Na prostoru današnje Republike Srpske poštanski saobraćaj je u poređenju sa drugim krajevima Kraljevine SHS, odvijao se u izuzetno teškim uslovima zbog naglog odliva stranih poštanskih službenika (kojih je bilo 291). Naime u tadašnjoj Bosni i Hercegovini poštanski kadar činili su isključivo stranci (iz Mađarske, Austrije, Čehoslovačke, Poljske), koji nakon sloma Austrougarske, nisu želeli da ostanu u novostvorenoj Kraljevini SHS. Odmah se pristupilo popuni upražnjenih radnih mesta, uz istovremeno organizovanje kurseva i drugih oblika stručnog osposobljavanja. Na ovaj način, ublažene su početne teškoće u funkcionisanju poštanskog saobraćaja u Bosni i Hercegovini.

U prelaznom periodu u radu PTT sistema Kraljevine SHS koji je trajao od 1918. do 1921. godine poštanski saobraćaj obavljao se u skladu sa propisima koje su donele vlasti Austrougarske, Srbije i Crne Gore.

Već početkom 1919. godine sreske vlasti zatražile su da se otvore pošte u Ugljeviku, Rudolfstalu (današnji Aleksandrovac) i Razboju.

Sve do početka Drugog svetskog rata rađeno je na usklađivanju poštanske mreže sa potrebama društva i privrednim mogućnostima, čiji se rad odvijao na osnovu novčanog poslovanja kroz:

  • Glavnu zbirnu poštu koja se nalazila u Banja Luci
  • Zbirnu poštu u Brčkom i Novom Gradu

U Kraljevine SHS, prema prijemu pismonosnih i paketskih pošiljaka, postojala je podela na:

Ugovorne državne pošte — u koje su svrstavane sve pošte čiji godišnji promet nije prelazio 35.000 radnih jedinica. Kao radne jedinice računale su se: preporučene pošiljke, paketi, vrijednosna pisma, telegrami, novčane uputnice, mjesni i međugradski telefonski razgovori, radio-pretplatnici i slično. Ugovorne državne pošte nalazile su se u Rači, Bratuncu, Drinjači, Han Pijesku, Janji, Kozluku, Loparama, Mokrom, Palama, Rudom, Trnovu, Kostajnici, Aleksandrovcu, Kobašu, Budimlić Japri, Gornjem Ribniku, Hrvaćanima, Kozarcu, Ljubiji, Novoj Topoli, Srpcu, Avtovcu, Gackom i Humu.

Pomoćne pošte — u koje su svrstavane sve ostale pošte u kojima su postojali optimalni uslovi za rad , dok su sve druge ukidane. Proces je trajao sve do 1941. godine, do kada su i dotadašnje pomoćne pošte Stanari, Skender Vakuf (Kneževo), Ustikolina, Omarska, Šipovo i Gornja Slatina pretvorene u ugovorne pomoćne državne pošte.

Ambulantne pošte — u koje su svrstavane sve pošte u sastavu železničkih kompozicija. Ove pošte koje su činile okosnicu poštanskog transporta u Kraljevine Jugoslavije između 1920. i 1941. godine postojale su na sledećim železničkim relacijama:

Tabla Pošte Kraljevine Jugoslavije
  • Sarajevo-Brod,
  • Banjaluka-Zagreb,
  • Bosanski Novi (Novi Grad)-Bihać,
  • Prijedor-Knin,
  • Vinkovci-Brčko, t
  • Sarajevo - Višegrad – Užice - Čačak Kraljevo – Stalać
  • Sarajevo Valjevo Lajkovac – Beograd.

Kada je 1929. godine Kraljevina SHS preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju, država je podeljena na banovine. U skladu sa tom organizacijom u Sarajevu je osnovana poštanska direkcija, koja je obuhvatala užičku, zetsku, dubrovačku, tuzlansku, sarajevsku, mostarsku, travničku i vrbasku oblast. U to vreme to je bila najkrupnija administrativno-upravna podela u oblasti poštanskog saobraćaja na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Finansijskim zakonom Kraljevine Jugoslavije za 1938/39. budžetsku godinu ministar za PTT saobraćaj preduzeo je aktivnosti za osnivanje direkcije pošte u Banjaluci za Vrbasku banovinu, međutim, do realizacije ove mere nikada nije došlo.

Dostava poštanskih pošiljaka na dom (običnih i preporučenih, novina i novčanih pisama, pošiljaka sa pouzećem, vrednosnih pisama, telegrafskih i običnih uputnica) koja je bila uvedena još u doba Austrougarske okupacije u dvadesetak većih mesta BiH, nastavila je da funkcioniše i u Kraljevini SHS (Jugoslavije). Od 1920. godine bilo je određeno da sve poštanske stanice na području Direkcije pošta Sarajevo dostavljaju na dom uputničke iznose, vrednosna pisma i pakete malog obima i težine, koji su se stavljali u vreće, dok su pakete, na teritoriji današnje Republike Srpske dostavljale samo pošte u Banja Luci, Bileći, Bijeljini, Bosanskom Novom (Novom Gradu), Brčkom i Prijedoru.

U nepristupačnim planinskim krajevima, hercegovačkom kršu i na slabim putevima za dostavu poštanskih pošiljaka najčešće su korišćena primitivna saobraćajna sredstva: pešaci, tovarni i jahaći konji i kola sa konjskom zapregom. Pešaci i tovarni konji služili su za prenos pošiljaka na kraćim relacijama, dok su po dužim i lošim putevima pošiljke transportovane kolima sa konjskom zapregom, a na boljim saobraćajnicama to su činili privatni prevoznici, koji su posao transporta pošiljaka dobijali putem licitacija.

'Početkom 1920-ih na mnogim rentabilnim linijama prevoz pošte vršili su automobili, a najfrekventnije linije su bile:

  • Banjaluka-Okučani, Banjaluka-Jajce,
  • Jajce-Mrkonjić Grad, Goražde-Ustiprača
  • Goražde-Foča Čajniče-Pljevlja,
  • Tuzla-Zvornik,
  • Tuzla-Brčko-Bijeljina,
  • Zvornik-Vlasenica i
  • Z vornik-Srebrenica.

Poštanski saobraćaj u Drugom svetskom ratu (1941. do 1945.)[uredi | uredi izvor]

Raspadom Kraljevine Jugoslavije i osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske, 10. aprila 1941. godine, na teritoriji BiH dolazi do raspada poštanskog saobraćaja Jugoslavije i osnivanja Hrvatske pošte. Već 12. aprila su počele da izlaze marke sa žigom „Nezavisna Država Hrvatska” i likom kralja Petra (jugoslovenske marke iz 1930-ih godina). Prvo izdanje na kojem se raspoznaju motivi iz Hrvatske iz 1941/1942. prikazuje i motive iz BiH poput Jajca, reke Drine, Konjica, Begove džamije u Sarajevu i Banje Luke. Serija se sastoji od devetnaest maraka na kojima je čak i Zemun. Dana 12. oktobra je izašla serija Crvenog krsta s narodnim nošnjama. Sastoji se od tri marke. Jedna od njih je muška nošnja iz okoline Travnika. Vrijedile su do 31. maja 1945, a nominalna vrijednost im je bila 2+2 kune. 4. oktobra 1942. je izdata marka na kojoj je prikazana seljanka iz Bosne, takođe kao dio serije Crvenog krsta.

Jajce, Drina i Konjic na markama NDH (1941)

U narednih nekoliko godina postojanja NDH, ne pojavljuju se motivi iz BiH, marke se tematski oblikuju u drugom smjeru, ali interesantna je jedna od maraka iz 1944. koja prikazuje vojnika na straži na Drini. Nestankom NDH s političke scene, nestale su i marke, ali se i dan-danas mogu naći u mnogim kolekcijama.

Poštanski saobraćaj od 1945. do 1991.[uredi | uredi izvor]

Tabla sa nazivom Poštanske službe u Jugoslaviji, 1950-ih godina.
Tabla sa nazivom Poštanske službe u SFR Jugoslav iji.

Nakon oslobođenja Jugoslavije 1945. godine, pošta, telegrafi i telefoni nalazili su se u sastavu Povereništva za saobraćaj, čiji je najviši organ bila Glavna uprava pošta, telegrafa i telefona. Odluka o osnivanju Glavne PTT uprave donesena je 10. novembra 1944. godine. Organizaciona struktura Glavne uprave bila je zasnovana na Uredbi iz 1940. godine, jer su poništeni svi zakonski akti koje su njemačka oružana sila i njeni saradnici doneli tokom Drugog svetskog rata.[5]

Organizacija i funkcionisanje PTT saobraćaja u posleratnom periodu zasnivala se na Uredbi iz 1940. Prelazni period trajao je do 7. marta 1945. godine, kada je Privremena vlada Demokratske Federativne Jugoslavije uspostavila Ministarstvo pošta, telegrafa i telefona kao samostalni resor saveznog značaja. U sastavu ovog ministarstva nalazile su se dve glavne uprave:

  • Uprava poštanskih veza
  • Uprava telegrafsko-telefonskih i radio-veza.

U skladu sa petogodišnjim plana menja se organizaciju Ministarstva pošta i umesto glavnih uprava osnivaju se dve generalne direkcije:

  • Direkcija pošta
  • Direkcija telegrafa i telefona.

Prvog januara 1949. ukinute su obje generalne direkcije u Ministarstvu pošta i osnovana Glavna uprava poštanskih i TT veza.

Nakon Drugog svetskog rata na teritoriji današnje Republike Srpske prvo su počele sa radom pošte u Prijedoru, Banjaluci, Bijeljini i Trebinju, a 1946. godine, pošte u Janji, Ugljeviku, Rači, Brodcu, Dragaljevcu, Srpcu i Kobašu.

U posleratnim godinama razvoj poštanskog bio je izuzetno spor, sa čestim periodima stagnacije, sve do početka 1950-ih godina kada su uglavnom obnovljene veće pošte, dok je sanacija oštećenih poštanskih objekata u manjim mestima trajala nešto duže.

Poštanska kolica i sanduci za transport pošte u SFRJ

Tek spočetka druge polovine 20. veka započeo je ubrzani razvoj PTT sistema, koji se ogledao pre svega u izgradnji potpuno novih PTT objekata i modernizaciji prevoznih sredstava, tako da se prevoz pošiljaka obavljao, mopedima i bicikli.. U tom periodu vreme od prijema do uručenja pošiljke skraćen je sa 7-10 na 3-5 dana. I pored toga zbog specifične konfiguracije terena i nepovoljne putne mreže, na teritoriji BiH prenos pošiljaka bio je znatno sporiji u odnosu na prenos pošiljaka u ostalim jugoslovenskim republikama. U nešto povoljnijem položaju bio je prostor današnje Republike Srpske, posebno regije Lijevča Polja, Posavine i Semberije, kroz koje su vodili glavni magistralni pravci, koji su bili asfaltirani, i u zimskom periodu redovno održavani što je olakšavalo prevoz poštanskih pošiljaka.

Razvoj PTT sistema nastavljen je i u šezdesetim i sedamdesetim godinama 20. veka, a krajem 1980-ih doveden je gotovo do savršenstva.

Nagli razvoj telefonije doveo je do lagane stagnacije obima poštanskih usluga u prvoj polovini 1980-ih godina a potom i do njihovog konstantnog pada u drugoj polovini, da bi broj ostvarenih poštanskih usluga pred početak građanskog rata na teritoriji SFRJ pao na nivo s početkom 1970-tih.

Raspad SFR Jugoslavije i građanski rat dodatno je umanjio obim poštanskih usluga u svim bivšim republikama, a telefon preuzima apsolutni primat u sredstvima komunikacije.

Poštanski saobraćaj od 1992. do 1995.[uredi | uredi izvor]

Glavna pošta u Sarajevu koja je prestala sa radom nakon oštećenja u retnim dejstvima 1992.
Poštanski žig BiH iz 1995.

Nakon izbijanja građanskog rata u Bosni i Hercegovini raspao se dotadašnji PTT sistem nekadašnje Bosne i Hercegovine u sastavu SFR Jugoslavije. Ako se za zvanični početak ratnih dejstava u BiH uzme 6. april 1992. godine, kada je Evropska zajednica priznala ovu bivšu jugoslovensku republiku kao nezavisnu državu, poštanski saobraćaj na teritoriji BiH počeo se raspadati sredinom februara iste godine. Na to su uticali česti oružani napadi na poštanska vozila, barikada koje su onemogućavale vozovima sa poštanskim vagonima da stignu do svog odredišta, kao i prekidi rada pojedinih PTT objekata zbog provokacija različite vrste.[6]

Krajem februara i početkom marta 1992. godine, počela su ratna dejstva, a sa njima i razaranja poštanskih objekata ili njihovo pretvaranje u komande pojedinih jedinica Hrvatske vojske.

Dotadašnje jedinice poštanske mreže koje su se nalazile na teritoriji sa većinskim srpskim stanovništvom izdvojene su iz PTT sistema Bosne i Hercegovine. Te godine na teritoriji Republike Srpske bilo je 258 pošta i dva poštanska centra u Banjaluci i Bijeljini.

Nas uspostavljanje novog poštanskog sistema Republike Srpske uticalo je:

  • nepostojanje poštanskih linija i kartovnih veza,
  • nedostatak vozila za prevoz pošiljaka
  • nedostatak pogonskog goriva,
  • manjak kapaciteta za sortiranjeu poštanskih pošiljaka, odnosno poštanskih centara.

Vlada Republike Srpske 24. maja 1992. godine, donela je Odluku o formiranju Jedinstvenog javnog preduzeća PTT saobraćaja Republike Srpske. Mećutim da bi ovaj sistem proradio, kao jedinstvena celina, bilo je potrebno nekoliko narednih meseci.

Međunarodni poštanski saobraćaj Republike Srpske sa inostranstvom uspostavljen je početkom juna 1992. godine i sve vreme rata odvijao se preko Izmenične pošte 11003 Beograd.

Građanski rat na teritoriji BiH uzrokovao je prekid prenosa poštanskih pošiljaka, tako da je već u maju 1992. godine, prestala kopnena komunikacija zapadnih dijelova Republike Srpske i Republike Srpske Krajine sa Bijeljinom, a samim tim i Srbijom. Nakon maja, jedina veza, odnosno jedini način prenosa pošiljaka, odvijao se preko aerodroma u Mahovljanima, dvadesetak kilometara sjeverno od Banjaluke. Pošiljke koje su prenošene vazdušnim putem, frankirane su po tada važećim tarifama, a avionska tarifa nije posebno naplaćivana.

Na osnovu rezolucije Saveta bezbednosti UN, nakon 1. juna uvedena je zona zabranjenog leta iznad BiH, kada su svi civilni letovi aviona obustavljeni. Prema Beogradu povremeno su leteli samo vojni transportni avioni što je bila i jedina prilika da se poštanske pošiljke otpreme prema Srbiji. Prenos pošiljaka na ovaj način odvijao se sve do kraja juna 1992. godine kada je uspostvljena kopnena veza između zapadnog i istočnog dela Republike Srpske i Srbije.

Početkom 1993. godine izvršena je reorganizacija JJP PTT saobraćaja Republike Srpske i formirane su organizacione PTT celine sa sedištima u Banja Luci, Doboju, Bijeljini, Palama, Foči (Srbinju) i Trebinju.

Kako je poštanski saobraćaj sa Republikom Srpskom Krajinom i Srbijom (SR Jugoslavijom) tokom rata imao status unutrašnjeg poštanskog saobraćaja, pošiljke su frankirane prema posebnom cenovniku, a sve pošiljke iz Republike Srpske su (preko Beograda) otpremane za sve države nastale na teritoriji bivše SFRJ, osim za Federaciju BiH, sa kojim je komunikacija uspostavljena tek nakon okončanja rata, i Hrvatsku zbog ograničenja, jer su sve ove pošiljke primane na otpremu na odgovornost pošiljaoca, pošto JJP PTT saobraćaja Republike Srpske nije garantovalo njihovu isporuku na naznačenu adresu.

Poštanski saobraćaj danas[uredi | uredi izvor]

Preduzeće za poštanski saobraćaj Republike Srpske a.d. Banja Luka, skraćenog naziva Pošte Srpske, osnovano je 10. decembra 1996. godine, nakon razdavajanja nekada zajedničkog PTT sistema Republike Srpske. Kao samostalni privredni subjekt postoji od 1. januara 1997. godine, i danas su deo globalne poštanske porodice i jedan od tri javna poštanska operatera u BiH.[7]

Usluge Pošta Srpske koje predstavljaju skup poštanskih uslužnih delatnosti, koje se dele na univerzalne, finansijske i ostale usluge,[8] danas realizuje preko 2.400 radnika, raspoređenih u direkciju preduzeća, deset radnih jedinica, 226 pošta i 481 šaltera.[7]

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Gradska pošta Banja Luka
Pošta Lazarevo

U organizacionom smislu i prema teritorijalnoj podeli, Pošte Srpske podeljene su u devet radnih jedinica: Banjaluka, Prijedor, Doboj, Brčko, Bijeljina, Zvornik, Sokolac, Foča i Trebinje i dve specijalizovane radne jedinice: Poštansko-saobraćajni centar i Specijalizovana jedinica za informacione strukture.

Poštansku mrežu, Pošte Srpske čini 257 jedinica, koje svojim uslugama, sa rasprostranjenom mrežom svojih objekata i sa preko 650 poštonoša koji su svakodnevno na terenu, pokrivaju područje od 25.000 km², na kome živi preko 1.250.000 stanovnika. Svaka poštanska jedinica opslužuje u proseku oko 5.000 stanovnika i pokriva teritoriju od 95 km².[7][8]

Broj jedinica poštanske mreže u Republici Srpskoj[9]
Red. br. Radna jedinica Površina (km²) Stanovnika u 2013. godini[a]
1. Banjaluka 6.431 446.444
2. Prijedor 2.028 146.549
3. Doboj 2.911 219.352
4. Brčko 635
5. Bijeljina 1.361 251.427
6. Zvornik 1.843
7. Sokolac 2.479 121.792
8. Foča 3.000
9. Trebinje 4.295 72.935
UKUPNO 24.983 1.258.418

Usluge[uredi | uredi izvor]

Usluge Pošta Srpske predstavljaju skup poštanskih uslužnih delatnosti, koje se dele na univerzalne, finansijske i ostale usluge.

Jedan poštanski šalter u proseku opslužuje 3.000 stanovnika, a isto toliko stanovnika dolazi i na svaki poštanski sandučić.

Obrada pošiljaka se vrši u centrima poštanske mreže koju čine jedinice poštanske mreže i to:[8]

  • glavni centar: Banjaluka,
  • poštanski centri: Bijeljina, Doboj i Foča,
  • pretovarne pošte: Sokolac, Trebinje, Prijedor, Pale, Gacko i Bileća,
  • izmenična pošta: Banjaluka,
  • pošte carinjenja: Banjaluka i Bijeljina,
  • centar za zaštitu: Banjaluka.
Međunarodni poštanski saobraćaj

Međunarodni poštanski saobraćaj u Republici Srpskoj obavlja se putem izmenične pošte u Banjaluci, preko izmeničnih pošta u Sarajevu, Mostaru i Beogradu.

Transport pošiljki

Transport poštanskih pošiljaka u Republici Srpskoj organizovan je na više od 80 linija–pravaca u unutrašnjem i međunarodnom saobraćaju.[8]

Poštanske marke i ostala izdanja[uredi | uredi izvor]

Od 15. jula 1994. do 10. oktobra 1997. godine marke su se izdavale u dinarima (10.000 starih dinara = 1 novi dinar), a 1. oktobra 1997. kada je BiH uvela novu valutu — konvertibilnu marka (1 KM = 100 dinara) —, ona je ostala u upotrebi sve do danas.

Skoro sve marke izdate od 1995. godine su i danas u opticaju.

Od 1996. godine marke nose natpis „Bosna i Hercegovina” i prepoznatljive su po amblemu pošte. BH Pošta je član UPU i tematska izdanja su svake godine slična tematskim izdanjima drugih pošti u svetu.

U posldnjih nekoliko godina motivi su interesantni, kako zbog promenjenog grafičkog dizajna tako i zbog specifičnosti tema. I dalje se fokus stavlja na turizam, gradove i poznate ličnosti; kraljica Jelena, kapetan Gradaščević, Mirza Bašagić, Bahrija Nuri Hadžić, Nasiha Kapidžić-Hadžić i Mustafa Mujaga Komadina su samo neke od ličnosti iz bosanske istorije koje su dospele na nove marke BH Pošte. Takođe, zastupljene su i teme iz gastronomije (npr. ’deset u pola’ — sarajevski ćevapi; blok izdanje s tradicionalnim bosanskim jelima: dolmom i baklavom iz 2005. godine, sa otštampanim receptima na engleskom jeziku; burek u zvrku, izdanje iz 2007. godine itd.). Sa izuzetkom dva izdanja (božićno izdanje iz 1998. godine s motivom i natpisom „Rođenje Hristovo | 16. v. | Srpska ikona”, izdanja iz 2005. godine s motivom manastira Žitomislić — gde je ime manastira ispisano latinicom i ćirilicom), jer BH Pošta primjenjuje isključivo latiničko pismo na svojim izdanjima.

Personalizovana marka opštine Prijedor (2008)

Od 2007. godine Pošte Republike Srpske izdaju i personalizovane poštanske marke. Sledeći trend drugih evropskih pošti (npr Austrijske pošte), omogućeno je da se na zahtev javne institucije, privatne firme ili osobe izdaju privatne marke sa željenim motivom. Motivi su bili lični zahtevi i obično su izrađivani na osnovu fotografije. Grafičko rešenje je obično ponuđeno od pošte, a moglo se izabrati između dve boje (plave i žute) i dva oblika (vodoravni i uspravni).

Na markama su, pored željenih tekstova, i tekstovi „Bosna i Hercegovina”, „Republika Srpska”, „Pošte Srpske”, grb Pošti manjeg entiteta, kao i nominalna vrednost.

Gljive na na markama Pošte Republike Srpske

Marke su u opticaju i predstavljaju legalno sredstvo za naplatu poštarine u unutrašnjem saobraćaju. Marketinškim potezom omogućeno je promovisanje privatnih firmi kao i drugih institucija. Nije poznato koji su kriteriji za odobravanje motiva niti čime je regulisano šta je dozvoljeno na motivima poštanskih maraka a šta ne. Cena izrade zavisi od naručene količine i kreće se od 1,50 KM za količinu 20—50 komada odnosno 0,80 KM za količinu > 1.000 komada.

Nominalna vrednost maraka je za sada 0,70 KM (stanje 9/2008). U filateliji se ove marke ne katalogizuju u poznatim katalozima (kao što je onaj nemačkog izdavača, Mihel), već obično u specijalnim katalozima. Do sada ove marke nisu katalogizovane ni u jednom poznatijem katalogu. Nije poznata količina izdatih primjeraka, a do sada je izdato 13 različitih poštanskih maraka.[10]

Lokalna izdanja

Zbog navodnog nedostatka redovnih poštanskih maraka, 1994. godine u Doboju je izdato lokalno izdanje Doboj. Korišćene su marke Jugoslavije iz vremena hiperinflacije i preko njih su žigom utisnute nove nominalne vrednosti. Upotrebljavane su u opštinama Doboj, Bosanski Brod, Modriča i Derventa. Ne postoji odluka Poštanske direkcije Pošti Srpske o izdavanju ovih maraka pa se iste smatraju ilegalnim izdanjem. Prepoznatljive su po poštanskim brojevima pomenutih opština. U oktobru 1994. godine su povučene iz opticaja i službeno uništene. Manja količina je sačuvana, ali još uvek nigde nije bila predstavljena kao kolekcija od značaja. Po filatelističkim pravilima ove marke su privatna izdanja i nemaju filatelističku vrednost. Zbog stalnog aktuelizovanja kataloga poštanskih maraka, može se očekivati njihovo pojavljivanje u specijalizovanim katalozima za nekoliko godina.

Ostala izdanja
Jubilarno izdanje Pošte Republike Srpske iz 2005.

Ostala filatelistička izdanja Pošte Srpske mogu se podeliti na sledeće grupe:

  • koverta prvog dana,
  • karta prvog dana,
  • prigodna koverta,
  • dopisnica,
  • razglednica,
  • filatelistička nalepnica.

Osim filatelističke nalepnice, koja se koristi u dekorativne svrhe i nema nominalnu vrednost niti jednu karakteristiku poštanske pošiljke, svi ostali proizvodi koriste se u poštanskom saobraćaju ili su izdanja za potrebe filatelista. Zajednička osobina ovih proizvoda je da se izdaju u posebnim prilikama i imaju za svrhu obilježavanje bitnih datuma, događaja itd.[11]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

U skladu sa politikom vlade Republke Srpske poštanska mreža se neprekidno razvija u skladu sa ciljevima Asocijacije JPO Evrope (Post Europ), i to kroz:[12]

  • stvaranje stabilne regulative
  • standardizaciju na tržištu poštanskih usluga,
  • pružanje univerzalne i kvalitetne poštanske usluge,
  • razvoj tržišta poštanskih usluga sa adekvatnom tarifnom politikom,
  • razvoji restrukturiranjem javnog poštanskog operatera,
  • unapređenje kvaliteta i kapaciteta poštanskih usluga,
  • uvećanje sigurnosti, pouzdanosti i bezbednosti poštanskih usluga.
Planirani broj jedinica poštanske mreže do 2025.[9]
Red. br. Radna jedinica Klasična pošta Ugovorna pošta Ukupan broj pošta
1. Banjaluka 70 11 81
2. Prijedor 19 6 25
3. Doboj 32 13 45
4. Brčko 11 4 15
5. Bijeljina 16 7 23
6. Zvornik 14 8 22
7. Sokolac 19 7 17
8. Foča 11 6 17
9. Trebinje 8 7 15
UKUPNO 191 69 260

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tabela prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pošte Srpske: Poštanska mreža Republike Srpske Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. jul 2011) (jezik: srpski)
  2. ^ a b v g „O pošti – Pošta u vrijeme Otomanske vladavine (1850-1878)”. Web portal Pošta Srpske (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-10-21. 
  3. ^ „O pošti – Pošta u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918)”. Web portal Pošta Srpske (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-10-22. 
  4. ^ „O pošti – Pošta u Kraljevini Jugoslaviji (1918-1941)”. Web portal Pošta Srpske (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-10-22. 
  5. ^ „O pošti – Pošta u socijalističkoj Jugoslaviji (1945-1991)”. Web portal Pošta Srpske (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-10-22. 
  6. ^ „O pošti – Pošta u otadžbinskom ratu (1992-1995)”. Web portal Pošta Srpske (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-10-22. 
  7. ^ a b v „O pošti – Pošta danas”. Web portal Pošta Srpske (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-10-22. 
  8. ^ a b v g Poštanski saobraćaj Ocjena stanja i problemi U: Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. - nacrt, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, novembar 2013.[1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2021) str. 225
  9. ^ a b Tab. 26. Planirani broj jedinica poštanske mreže U: Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. - nacrt, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, novembar 2013.[2] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2021) str. 227
  10. ^ „Kreirajte svoju Poštansku marku - Personalizovana poštanska marka (PPM)”. web.archive.org. 2011-01-14. Arhivirano iz originala 14. 01. 2011. g. Pristupljeno 2021-10-23. 
  11. ^ „Pravilnik o izdavanju i distribuciji poštanskih maraka i vrijednosnica”. Pošte Srpske.” (PDF). web.archive.org. 2007-10-08. Arhivirano iz originala 08. 10. 2007. g. Pristupljeno 2021-10-23. 
  12. ^ Planske politike i planska rješenja. U: Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. - nacrt, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, novembar 2013.[3] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2021) str. 225-226

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]