Pređi na sadržaj

Predeo izuzetnih odlika Slatine srednjeg Banata

Koordinate: 45° 41′ 57.91″ N 20° 14′ 29.29″ E / 45.6994194° S; 20.2414694° I / 45.6994194; 20.2414694
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Predeo izuzetnih odlika Slatine srednjeg Banata
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Slatinsko-stepsko stanište u okolini Melenaca
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Predeo izuzetnih odlika Slatine srednjeg Banata
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Predeo izuzetnih odlika Slatine srednjeg Banata
Najbliži gradKikinda, Zrenjanin, Čoka, Novi Bečej  Srbija
Koordinate45° 41′ 57.91″ N 20° 14′ 29.29″ E / 45.6994194° S; 20.2414694° I / 45.6994194; 20.2414694
Površina9.329,31 hektara
Slatinsko-stepsko stanište u okolini Melenaca - usled nedostatka dovoljne količine padavina slatinsko-stepsko stanište je jako suvo

Predeo izuzetnih odlika Slatine srednjeg Banata je zaštićeno područje za koje je Ministarstvo zaštite životne sredine na osnovu člana 42. stav 8. Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS”, br. 36/09, 88/10, 91/10-ispravka, 14/16 i 95/18-dr. zakoni i 71/21) sprovelo postupak pokretanja zaštite prirodnog područja II kategorije, a koji se nalazi duž reke Tise i Kikindskog kanala, u Severnobanatskom i Srednjebanatskom upravnom okrugu.[1][2]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Pokrajinski zavod za zaštitu prirode dostavio je 23. januara 2023. godine Studiju zaštite Predela izuzetnih odlika Slatine srednjeg Banata Pokrajinskom sekretarijatu za urbanizam i zaštitu životne sredine, kao nadležnom organu. 15. avgusta 2019. godine kada je postavljeno ovo obaveštenje na veb prezentaciji Ministarstva zaštite životne sredine prestaje da važi Obaveštenje o postupku pokretanja zaštite Predela izuzetnih odlika Slatine srednjeg Banata.[1]

Prostor[uredi | uredi izvor]

Prostor koji se pradlaže kao zaštićeno područje Slatine srednjeg Banata nalazi se u Autonomnoj pokrajini Vojvodini, u Severnobanatskom i Srednjebanatskom upravnom okrugu, a prostire se duž reke Tise i Kikindskog kanala, između naselja Iđoš, Sajan, Bočar, Novo Miloševo i Melenci, na prostoru opština Kikinda, Zrenjanin, Čoka i Novi Bečej. [1]

Celine i vlasništvo[uredi | uredi izvor]

Predeo izuzetnih odlika Slatine srednjeg Banata se prostire u okviru dvanaest prostornih celina, koje se nalaze na teritoriji četiri opštine i osam pripadajućih katastarskih opština, čija ukupna površina iznosi 9.329,31 ha. Na tim prostorima uspostavljena su dva režima zaštite:[3]

  • režim II stepena zaštite obuhvata 2.489,91 ha (26,69%),
  • režim zaštite III stepena 6.839,40 ha (73,31%) od ukupne površine predložene za zaštitu.

Prema strukturi površina katastarskih opština Kumane, Novi Bečej, Melenci, Novo Miloševo, Bočar, Sajan, Iđoš, Padej, po vlasništvu, površine u zaštićenom području su u državnoj (76,71%), privatnoj (11,06%), javnoj (10,88%), zadružnoj (0,63%) i drugim oblicima (0,72%) svojine.[1]

Kategorija zaštićenog područja[uredi | uredi izvor]

Predeo izuzetnih odlika Slatine srednjeg Banata prema Pravilniku o kriterijumima vrednovanja i postupku kategorizacije zaštićenih područja („Službeni glasnik RS”, broj 97/15) PIO „Slatine srednjeg Banata” svrstava se u II kategoriju – pokrajinskog/regionalnog, odnosno velikog značaja.[1]

Predeo je Prema Uredbi o ekološkoj mreži („Službeni glasnik RS”, broj 102/10) izdvojeno kao međunarodno značajno područje za biljke pod nazivom „Srednji Banat I (deo: Ostrovo)”, koje pripada ekološki značajnom području Republike Srbije pod rednim br. 8 – „Slano kopovo”.[3]

Biljni i životinjski svet[uredi | uredi izvor]

U široj okolini Bočara i Novog Miloševa, smeštene su zajednice slanih visokih sitišta i močvara džombara. Na ovom području nalaze se strogo zaštićene, kao i međunarodno zaštićene vrste insekata, malena strižibuba i panonski endemski skakavac. Na teritoriji prirodnog dobra zabeleženo je i stanište u Srbiji retke i strogo zaštićene vrste podunavskog mrmoljka. Područje je veoma značajno i za očuvanje nekih od najugroženijih predstavnika ornitofaune na nacionalnom nivou, gde spadaju siva vetruška, modrovrana, sivi svračak, modrovoljka, obična muljača i velika carska šljuka. Slatine srednjeg Banata imaju veliku ulogu tokom migracija ptica kao njihovo usputno hranilište i odmaralište. Tu su i velike populacije tekunice.[4][5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]