Prnjavor (Batočina)

Koordinate: 44° 05′ 20″ S; 21° 01′ 18″ I / 44.089° S; 21.021666° I / 44.089; 21.021666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prnjavor
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugŠumadijski
OpštinaBatočina
Stanovništvo
 — 2022.Pad 130
Geografske karakteristike
Koordinate44° 05′ 20″ S; 21° 01′ 18″ I / 44.089° S; 21.021666° I / 44.089; 21.021666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina239 m
Prnjavor na karti Srbije
Prnjavor
Prnjavor
Prnjavor na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj034
Registarska oznakaKG

Prnjavor je naselje u Srbiji u opštini Batočina u Šumadijskom okrugu. Prema popisu iz 2022. ima 130 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 166 stanovnika).[1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Teritorija sela Prnjavor nalazi se u centralnom delu Srbije. Smeštena je u istočnom predelu Šumadije i nalazi se u jugozapadnom delu opštinske teritorije Batočine.

Nikšić se nalazi na 239 metara nadmorske visine, na 13 km jugozapadno od Batočine, 20 km severoistočno od Kragujevca i 128 km južno od Beograda.[2] Kroz Nikšić prolazi magistralni put na relaciji Batočina—KragujevacKraljevoČačak.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvobitan naziv sela je bio Grnčarica, prema istoimenom manastiru, čiji je posed Prnjavor bio. Selo najverovatnije postoji od kad postoji i manastir. U turskom popisu 1739/41. godine nalazi među pustim selima. Na prvom popisu nakon završetka Drugog srpskog ustanka 1818. selo je imalo 6. domaćinstva sa 18 haračkih glava. Godine 1820. prvi put se pominje pod sadašnjim imenom.[3]

Manastir Grnčarica[uredi | uredi izvor]

Manastir Grnčarica je ženski manastir Srpske pravoslavne crkve, pripada Eparhiji Šumadijskoj. Posvećen je Svetom Nikoli.

Po legendi manastir je podignut za vreme kralja Dragutina krajem XIII ili početkom XIV veka. Legenda kaže da je manastir prvo bio podignut na Čukari kod izvora Mladenova voda. U najezdi Turaka crkva je srušena i od njenog materijala podignuta je nova Grnčarica na današnjem skrovitom mestu.[4]

Ipak verovatnije je da je manastir Grnčarica sagrađen sredinom XVI veka, nakon obnove Pećke patrijaršije. Prema natpisu iznad ulaznih vrata, Grnčarica „sazda se i popisa“ za vreme turskog sultana Sulejmana Veličasntvenog trudom i nastojanjem igumana Maksima i njegovog bratstva. Međutim treba napomenuti da se reč „sazda se“ koristila i kada se crkva obnavljala posle rušenja ili zapustelosti.[4]

Školstvo[uredi | uredi izvor]

Škola u Prnjavoru je bila smeštena u konaku manastira Grnčarica i radila je od 1848. do 1870. godine kada je odlučeno da se đaci presele u botunjsku školu. Prema podacima za prvo polugođe 1847. godine škola je imala samo 5-6 učenika, a učitelj je bio Atanasije. U školskoj 1855/56. godine je bilo 43 učenika u tri razreda. Sve do 1870. godine dobrovodička i žirovnička deca su išla u grnčarsku (prnjavorsku) školu. Svoju školu Prnjavor je ponovo dobio tek uoči Drugog svetskog rata.[5][6]

Danas u Prnjavoru postoji četvororazredna školu koju osim dece iz Prnjavora pohađaju i deca iz Nikšića.

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Poljoprivreda je vodeća privredna grana po obimu proizvodnje kao i po zaposlenosti lokalnog stanovništva.

Stočarstvo je najznačajnija grana proizvodnje u poljoprivredi u Prnjavoru. Stočarstvo je najtraženiji deo poljoprivrede, jer njeni proizvodi (meso, mast, mleko, jaja) spadaju u glavne prehrambene proizvode stanovništva. Seljak sitnog poljoprivrednog gazdinstva u Prnjavoru je svaštar, gaji više vrsta stoke. Gaji goveda, svinje, ovce, konje i živinu.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Prnjavor živi 171 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,9 godina (48,2 kod muškaraca i 49,6 kod žena). U naselju ima 63 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,78.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 376
1953. 357
1961. 335
1971. 292
1981. 262
1991. 211 201
2002. 186 205
2011. 166
2022. 130
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[8]
Srbi
  
184 98,92%
Crnogorci
  
1 0,53%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Popis u Srbiji prema polu i starosti po naseljima”. stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 1. 2024. 
  2. ^ Razdaljina na sajtu www.udaljenosti.com
  3. ^ Jeremija D. Mitrović, Batočina i okolina u prošlosti, Kragujevac 1976. str. 59.
  4. ^ a b Jeremija D. Mitrović, Batočina i okolina u prošlosti, Kragujevac 1976. str. 100.
  5. ^ Jeremija D. Mitrović, Batočina i okolina u prošlosti, Kragujevac 1976. str. 130.
  6. ^ Dr. Dragoljub Milanović, Opština Batočina, Beograd 2006 str. 223.
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]